Nevladine organizacije Green Home i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora podnijele su vrhovnoj državnoj tužiteljki Ranki Čarapić krivičnu prijavu protiv firme Transpetrol i direktora Slavka Kračkovića, zbog sumnje da su u naselju Mahala odlagali komunalni otpad pomiješan sa građevinskim, koji su potom prekrivali slojem šljunka i pijeska. Time su počinjena krivična djela zagađenje i oštećenje životne sredine. Mještani zetskog sela Mahala alarmirali su medije i NVO tvrdeći da se često u blizinu njihovog naselja dovoze velike količine smeća i tu zatrpavaju. Nakon teksta u “Vijestima” i reagovanja ekološke inspekcije Kračkovićev Transpetrol odvezao je blizu 3.500 kubika otpada iz Mahale tamo gdje mu je i bilo mjesto – na podgoričku deponiju. Usput – dobio je prekršajnu prijavu od Agencije za zaštitu životne sredine.
ČIJI JE OTPAD: No, ostala je nepoznanica otkud toliki otpad blizu rijeke Morače, odakle je i zašto tu dovožen, te zašto nije odmah deponovan tamo gdje mu je i mjesto – na sanitarnoj deponiji.
„Porijeklo otpada koji je kompanija Transpetrol deponovala je i dalje nepoznanica, kao i na osnovu kakvog poslovnog aranžmana su ogromne količine smeća deponovane na lokaciji koja nije za to predviđena. Zbog toga smatramo da je tužilaštvo obavezno da dodatno istraži ovaj slučaj”, kažu u MANS-u i Green Home-u.
Iz NVO upozoravaju i na činjenicu da je kompanija Transpetrol pokušala da prikrije deponovanje otpada tako što ga je zatrpavala šljunkom, što, kako tvrde, upućuje na sumnju da slične deponije postoje i na drugim lokacijama.
„Ovaj nedopustivo bahat i neodgovoran odnos pojedinaca prema našem životnom okruženju, uz odsustvo blagovremene reakcije opštinske komunalne policije, jasno ukazuje na činjenicu da zaštitu životne sredine i opštinske vlasti, ali i privredni subjekti, tretiraju na apsolutno neodgovarajući način”, tvrde u ovim dvjema organizacijama.
Da ovo nije usamljen slučaj dokazuje i dokumentacija koju je prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama Agencija za zaštitu životne sredine dostavila NVO Green Home. U slučaju koji je, do sada, nepoznat javnosti glavni akter je Mont Metal. Agencija za zaštitu životne sredine je 22. aprila 2009. godine Osnovnom državnom tužilaštvu podnijela prijavu protiv te firme. Prema tvrdnjama Agencije firma Mont Metal je preuzela otpad od Brodogradilišta Bijela i odložila ga, kako tvrde u Agenciji, na napoznatu lokaciju.
Takav otpad predstavlja rizik za životnu sredinu, a iz prakse nam je poznato da najveća zagađenja životne sredine (vazduha, vode i zemljišta) potiču upravo sa lokacija nepropisnih deponija-smetlišta, navodi se u dokumentu koji potpisuje glavna ekološka inspektorka Vesna Zarubica. Zbog toga ona predlaže da se sprovede istraga i odgovorni kazne.
ZA TUŽILAŠTVO NEMA DOKAZA: Iz dokumentacije se vidi da su nadležni iz Brodogradilišta Bijela taksativno izvijestili Agenciju koliko su kojeg otpada i kada predali firmi Mont Metal. Tu je i napomena da je tokom 2007. godine Brodogradilište predalo ovoj firmi 157 kamiona sa 3.925 kubnih metara otpada. A godinu kasnije – preko hiljadu kubnih metara otpada.
Firma je imala i ugovor sa Javnim preduzećem Komunalne usluge Podgorica po kojem je Komunalnim uslugama prepušteno da , za naknadu, „deponuju otpadni materijal, zemlju, šut, daske i granje, na deponiju Cijevna”. U Ugovoru koji je Mont Metal 2005. sklopio sa Brodogradilištem Bijela piše da su dužni da voze materijal do deponije Lovanja.
„Davalac usluga ima potpunu i isključivu odgovornost za transport i odlaganje otpada na druge deponije odobrene od strane nadležnih organa”, stoji u ugovoru.
No, gdje je zaista sav taj otpad završio nema traga niti se zvanično – zna.
I pored svega, Osnovno državno tužilaštvo krajem 2009. godine odbacuje krivičnu prijavu Agencije za zaštitu životne sredine protiv Mont Metala zbog nedostatka dokaza.
NEPROCJENJIVE ŠTETE: Nedavno je u izjavi za Televiziju Vijesti direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Daliborka Pejović, objašnjavajući stanje u Crnoj Gori u vezi odlaganja otpada, objasnila da ne postoje svi mehanizmi da se Zakon o upravljanju komunalnim otpadom u potpunosti primjenjuje.
,,Nema dovoljno inspektora na svim nivoima, sanitarna deponija postoji samo u Podgorici, a od 21 lokalne samouprave samo je 11 napravilo strategiju za odlaganje otpada”.
Uz to, ona je pojasnila i da je problem kaznena politika. ,,Za sve naše krivične prijave tužilaštvo tvrdi da nema dovoljno materijalnih dokaza. U zakonu nismo specifikovali šta je materijalni dokaz, a šta obim štete. A imamo i problem sa needukovanošću sudija i ljudi u tužilaštvu”.
Dok tužilaštvo okreće glavu od problema, devastira se životna sredina, krše zakoni, a neko od svega toga debelo zarađuje. Iz Ugovora Brodogradilišta Bijela i Mont Metala vidi se da odvoženje jedne ture smeća kamionom košta 520 eura. Jasno je da se radi o primamljivoj cijeni.
„Više je nego očigledno da je nelegalno odlaganje otpada postalo profitabilan posao za niz privatnih firmi koje odvoze otpad”, objašnjava za Monitor Darko Pajović, direktor Green Home-a. On tvrdi da se na osnovu postojeće dokumentacije vidi da mnoge firme plaćaju drugima za odvoz smeća i veliko je pitanje gdje završava sav taj otpad s obzirom na to da u Crnoj Gori imamo samo jednu sanitarnu deponiju. A mnoge vrste otpada, poput ove sa Brodogradilišta trebalo bi posebno tretirati, kaže Pajović.
On tvrdi da je u pitanju dobro organizovan posao te da se zarađuje veliki novac za preuzimanje otpada koji završava na nelegalnim deponijama. ,,Često vidimo smeće na obalama rijeka, u vrtačama i uvalama. Neko je za to uzeo novac i deponovao otpad tamo gdje zakonom nije predviđeno”.
Koliko je novca zarađeno odlaganjem smeća na takve lokacije i kolika je šteta pričinjena ekološkoj državi i njenim građanima – za sada niko nije utvrdio niti pokušao da spriječi ovakvu praksu. Znajući kako se odnosimo prema zakonima i prirodi – teško da će se tu uskoro nešto promijeniti nabolje.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice