Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Profesija ispisivač parola

Objavljeno prije

na

Ni mnogi Andrijevčani nijesu znali đe je i šta radi njihov sugrađanin Milan Kastratović, poznatiji po kumstvu sa Milom Đukanovićem, dok nije nedavno penzionerki iz Pljevalja, koja je protestovala ispred upravne zgrade Rudnika uglja, rekao da „kada napravi zube može da ga ujede za k… i g…”. Penzionerka je tvrdila da je Kastratović najvjerovatnije bio pijan, a njenu priču potvrdili su i svjedoci, kolege bivši rudari, koji su izjavili da im je Milan zvani Mane, istovremeno priprijetio da se pomjere „jer će ih sve pogaziti automobilom”.

Tada se saznalo da je ovaj Milov kolega sa studija, rodom iz Konjuha kod Andrijevice, zaseok Dulipolje, trenutno dobro plaćeni član Odbora direktora Rudnika uglja, u kojem predstavlja kapital Aca Đukanovića.

Konflikt sa penzionerkom počeo je navodno tako što je Mane stariju gospođu pitao šta će tu kada nikada ništa nije radila, na šta mu je ona odgovorlila – „šta si ti uradio za ove dvije godine, evo do čega si me doveo”. Uslijedilo je Manetov pravdeni gnijev.

Ubrzo se saznalo da taj ispad nije prvi zbog kojeg Maneta u javnosti prozivaju. Lani su ga osmorica radnika pljevaljskog rudnika optužili da ih je ucjenjivao i prijetio da neće biti poslovođe ako na lokalnim izborima ne glasaju za DPS ili ne apstiniraju. Kastratović je u sudskom postupku koji je uslijedio osuđen na novčanu kaznu od hiljadu i dvjesta eura, ali je Viši sud u Bijelom Polju vratio predmet na ponovno suđenje. Epilog ove priče još nije poznat.

Mane je iz Andrijevice otišao prije dvadeset godina, ali je tu uredno bio pred svake izbore. Profesionalno, moglo bi se reći. Milan Kastratović, ekonomista, bio je vlasnik preduzeća za pisanje parola. Komično, ali istinito. Kum Milo angažovao ga je da sa svojim preduzećem lijepi postere DPS –a po izlozima diljem Crne Gore. I da ispisuje parole i grafite po fasadama i na potpornim zidovima pored puteva.

„Jednom sam ga uhvatio kako lično šara moj kiosk. Mislim da je sve to rađeno pod budnim okom tadašnje državne bezbjednosti, čiji su službenici bili u blizini i posmatrali, da ne kažem obezbjeđivali posao. Unezgodio se kada smo ga uhvatili, ali se vadio da, navodno, nije znao da je naša, i nekako smo to izgladili”, priča vlasnik kioska iz Berana.

Znao je Mane, tako kažu, da zloupotrijebi kumstvo i prijateljstvo sa Đukanovićima. Jedno vrijeme mu je najdraži posao bio da ide sa sveskom ispod miške i da bilježi probleme građana.

„Ne brinite, riješićemo to”, obećavao je.

Poslije je, opet navodno, bio upozoren da ne ide tako daleko, pa je prestao to da radi.

Epizoda iz Pljevalja poklopila se sa dešavanjima u Andrijevici, gdje je upravo ovih dana Demokratska partija socijalista prvi put poslije raskola u DPS-u 1997. godine, preuzela lokalnu vlast.

Zanimljiva je to storija. Počelo je sa Manetom i nekolicinom članova takozvanog koordinacionog odbora koji je Đukanović formirao i u ovoj opštini. Depeesovci su se tada u Andrijevici mogli prebrojati na prstima dvije ruke. Onda su počele uporne kampanje, prekovremeni noćni rad po selima i zaseocima, asfaltiranja u režiji DPS-a do pred pragove kuća svojih simpatizera i članova o čemu je Monitor pisao, kada je predsjednik opštine Veselin Bakić podnio krivične prijave za političku korupciju protiv vladine Direkcije za javne radove.

Stvari su upornim partijskim djelovanjem danas postale bitno drugačije. Javnost se sjeća andrijevačkog sela Seoce, čiji mještani su nakon referenduma, razočarani, oglasili čitavo naselje na prodaju i kolektivnu seobu za Srbiju. To je selo na posljednjim izborima po glasovima potpuno podijeljeno između DPS-a i SNP-a. Kada je palo Seoce, morala je pasti i Andrijevica.

Nakon što je Bakiću istekao mandat, Demokratska partija socijalista konačno je za predsjednika opštine izabrala svog čovjeka, Srđana Mašovića. Za njegov izbor glasalo je 15 odbornika DPS-a i bivši odbornik PZP Uroš Čukić, koji je ranije napustio tu partiju i priklonio se odborničkom klubu Demokratske partije socijalista, ali su iznenađenje predstavljala još dva glasa preko toga.

Na sjednicu SO koju je zakazao novoizabrani predsjednik lokalnog parlamenta Zvonko Vuković (DPS) , neočekivano su se pojavili sada bivši predsjednik SO Veselin Radenović i odbornik NOVE Miro Ugrenović, koji su podržali izbor Mašovića za predsjednika opštine.

Dojučerašnji ljuti protivnik, Radenović, bio je među prvima koji je nakon izbora predsjednika prišao Mašoviću i razmijenio sa njim poljupce i čestitke. „Čuo sam da je miljenik Vlade, što znači da će razvojni projekti sa područja naše opštine imati prioritet”, rekao je Radenović kroz osmijeh. Na primjedbu da tako nije pričao do prije nekoliko dana, odgovorio je samo – „to je nešto drugo”.

Time je okončana politička rašomonijada u varošici, koja je počela odmah nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora na kojim su DPS i koalicija „Bolja Crna Gora” osvojili po petnaest mandata, dok je jedan mandat osvojila SDP. Odbornik te partije Veselin Radenović se neočekivano priklonio koaliciji „Bolja Crna Gora”, tako da je SNP sa partnerima zadržao vlast. Radenović je isključen iz SDP ali je zadržao odbornički mandat.

Kasnije su prevođenjem odbornika PZP Uroša Čukića, koji je mandat dobio unutar koalicije Bolja Crna Gora, u klub DPS-a, stvoreni uslovi da DPS ipak preuzme vlast. Sudbina krivične prijave koju je Nebojša Medojević podnio specijalnom tužiocu protiv Čukića zbog političke korupcije, nije poznata.

Odbornici DPS-a su, uz podršku Čukića, početkom ljeta održali dvije sjednice SO u restoranu hotela Komovi, na kojima su smijenili predsjednika parlamenta Veselina Radenovića i na to mjesto izabrali dr Zvonka Vukovića.

Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave, formiralo je specijalnu Komisiju za sagledavanje situacije i rješavanje političke krize u Andrijevici. Ova komisija, u izvještaju koji je Vlada usvojila prije dvije sedmice konstatovala je da su obije sjednice DPS u sali hotela Komovi bile legitimne, i naložila predavanje vlasti Demokratskoj partiji socijalista.

U koaliciji „Bolja Andrijevica, bolja Crne Gora”, koju predvodi SNP smatraju, da se Vlada ovakvim stavovima direktno svrstala na stranu DPS –a i da je njen akt o primopredaji vlasti u Andrijevici suprotan zakonu i neprihvatljiv. Zaludno.

Milan Kastratović je tri dana nakon što je izvrijeđao penzionerku Rudnika uglja Ekremu Džanović podnio ostavku na funkciju člana odbora direktora. U saopštenju za javnost on je naveo da ostavku podnosi kao lični čin, bez bilo kakvih pritisaka sa bilo čije strane, „osim od pojedinih medija u Crnoj Gori”.

„Prije svega ostavku podnosim kako bih sačuvao dignitet ličnosti vlasnika i porodice čiji sam akcijski kapital zastupao u Rudniku uglja”, naveo je Kastratović.

Mane mirno može da se, ako želi, vrati u svoju Andrijevicu, i izabere mjesto na kojem bi želio da radi. Mogao bi i da aktivira svoje staro preduzeće i da, za početak, prekreči sve one DPS parole koje u varošici još stoje po fasadama. Neka bude čisto.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo