Povežite se sa nama

INTERVJU

PROF. DR PERKO VUKOTIĆ, AKADEMIK CANU: Stanovi puni radona

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana mediji su objavili da građani Crne Gore udišu 2,8 puta više radona, kancerogenog gasa, u odnosu na ostale stanovnike planete. Zbog čega je u našoj državi visoka koncentracija radona?
VUKOTIĆ: Moram da Vas ispravim – nije 2,8 puta više od ostalih stanovnika planete, nego toliko puta više od svjetskog prosjeka. Prema tome, u svijetu ima država u kojima su koncentracije radona u stanovima znatno manje nego u Crnoj Gori, ali ih ima i sa značajno većim koncentracijama. Crna Gora je u Evropi po koncentracijama radona u stanovima između vrha i sredine.

Koncentracije radona u zgradama zavise od geološke podloge, konstruktivnih karakteristika zgrade, građevinskog materijala i od navika stanara. Poznato je da krečnjačke stijene, široko rasprostranjene po Crnoj Gori, zbog pukotina u njima olakšavaju dotok radona iz dubine tla do temelja zgrade, a tlo ispod zgrade je najznačajniji izvor radona kod nas.

MONITOR: Je li taj procenat zabrinjavajući?
VUKOTIĆ: Svaka koncentracija prirodnog radioaktivnog gasa radona u vazduhu koji udišemo donosi određeni rizik po naše zdravlje. Taj rizik linearno raste za 16 procenata sa svakim povećanjem koncentracije aktivnosti radona od 100 Bq/m3. Svjetska zdravstvena organizacija zato preporučuje da je poželjno imati u stanu koncentraciju radona ispod 100 Bq/m3, kako bi rizik od udisanja radona bio manji od drugih opasnosti po zdravlje i život kojima smo svakodnevno izloženi.

MONITOR: Koje još evropske države imaju takvu koncentraciju?
VUKOTIĆ: U Crnoj Gori je prosječni nivo koncentracije radona u stanovima 110 Bq/m3. Na tom nivou su Bugarska (111 Bq/m3), Švedska i Slovačka (po 108 Bq/m3) i Srbija i Makedonija (po 105 Bq/m3). Znatno je veći taj nivo u Luksemburgu i Češkoj (po 140 Bq/m3) i u Finskoj (120 Bq/m3), a nešto manji od našeg je u Austriji (97 Bq/m3), Španiji (90 Bq/m3), Irskoj i Norveškoj (po 89 Bq/m3) i u Sloveniji (87 Bq/m3).

MONITOR: Šta su pokazala najnovija istraživanja radona u stanovima?
VUKOTIĆ: Ona su nam donijela dosta novih saznanja, od kojih je možda najznačajnija procjena da 7,4 odsto stalno nastanjenih stanova u Crnoj Gori ima koncentracije radona iznad referentnog nivoa od 300 Bq/m3, a 0.8 odsto stanova čak iznad nivoa od 1000 Bq/m3. Za stanove sa više od 1000 Bq/m3 neophodno je hitno sprovođenje mjera za smanjenje tako visoke koncentracije radona, uz finansijsku podršku vlasnicima tih stanova od strane države.

Istraživanja su pokazala i da se u šest opština u Crnoj Gori može očekivati da više od 10 odsto stanova ima koncentracije radona iznad 300 Bq/m3. Predloženo je da se te opštine smatraju prioritetnim područjima za sprovođenje aktivnosti za zaštitu stanovništva od izlaganja radonu.

MONITOR: Radon je istraživan i u obrazovno-vaspitnim institucijama u Crnoj Gori. Kakvi su rezultati tih istraživanja?
VUKOTIĆ: Realizacija projekta istraživanja radona u objektima obrazovno-vaspitnih institucija u Crnoj Gori je u toku i trajaće do kraja ljeta iduće godine. Tada će i rezultati ovog projekta biti poznati.

MONITOR: Preduzima li Crna Gora adekvatne mjere za smanjenje koncentracije radona?
VUKOTIĆ: Do sada takvih mjera nije bilo osim u slučaju nekoliko osnovnih škola i dječijih vrtića, a postojeći propisi o radonu se nijesu mogli primjenjivati jer institucije nijesu bile dovoljno osposobljene da ih sprovedu i zato što nije bilo poznato stanje prisutnosti radona u Crnoj Gori. Nadam se da će nacionalna strategija i akcioni plan mjera za zaštitu od radona, koji se prvi put sad donose u Crnoj Gori, kao i nova legislativa učiniti da mjere zaštite građana od radona budu sveobuhvatne i efikasne. U tom pravcu ohrabruje činjenica da je Crna Gora u posljednjih pet godina uložila značajnu sumu novca u istraživanja radona, a Međunarodna agencija za atomsku energiju značajna sredstva za kadrovsko i tehničko jačanje institucionalnih kapaciteta u Crnoj Gori za kontrolu radona.

MONITOR: Imate li podatke o tome koliko ljudi u Crnoj Gori obolijeva zbog radona od raka pluća?
VUKOTIĆ: Nemam takve podatke ni ja niti iko drugi, jer da bi se oni dobili, neophodno je prethodno uraditi odgovarajuću, veoma komplikovanu epidemiološku studiju u Crnoj Gori. Do tada mogu se raditi samo vrlo aproksimativne procjene na osnovu rezultata studija u drugim zemljama Evrope i svijeta. Tako analiza 13 evropskih epidemioloških studija pokazuje da je od svih smrti usljed kancera pluća u Evropi 9% njih uzrokovano udisanjem radona i produkata njegovog radioaktivnog raspada u stanovima, dok nedavno objavljena analiza za 66 zemalja širom svijeta kaže da je taj procenat kod njih još i veći – u srednjem čak 13,6 do 16,5, zavisno od korišćenog modela procjene.

MONITOR: Kao preventivna mjera u novi zakon o gradnji uvedena je, po Vašoj peporuci, zaštita od radona. Da li to građevinari poštuju?
VUKOTIĆ: Uvođenje te preventivne mjere u novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata je rezultat argumentovanog stava i čvrstog nastojanja našeg Projektnog tima, kao i Mitigacionog tima Građevinskog fakulteta u Podgorici i naših saradnica u Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Lično sam veoma zadovoljan što je u Zakon uveden zahtjev da objekat mora biti projektovan i izveden na način da ne ugrožava zdravlje korisnika prisustvom radioaktivnog gasa radona unutar objekta. To je od posebnog značaja stoga što su preventivne mjere pri gradnji tehnički jednostavne i mnogo puta jeftinije od eventualne rekonstrukcije zgrade u cilju smanjenja neprihvatljivo visokog nivoa radona u njoj. Sem toga, sa protokom vremena, zbog intenzivne stambene gradnje u Crnoj Gori, primjena ove zakonske odredbe rezultiraće u osjetnom smanjenju prosječne koncentracije radona u stanovima ispod sadašnje vrijednosti od 110 Bq/m3. Međutim, da bi ova preventivna mjera mogla biti primijenjena u građevinskoj praksi, prethodno je neophodno donijeti odgovarajući pravilnik o gradnji objekata i odgovarajuća tehnička uputstva za izvođače radova, zasnovana na najboljim iskustvima evropskih zemalja koje takvu preventivnu zaštitu od radona uspješno primjenjuju godinama.

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o zaštiti od radona usklađeni sa direktivama Evropske unije i smjernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju?
VUKOTIĆ: Nacionalna strategija zaštite od radona, koja je sada na javnoj raspravi, u punoj je saglasnosti sa dokumentima koje pominjete, tako da će i crnogorski propisi koji će na osnovu nje proisteći biti takođe usaglašeni sa njima. Važno je napomenuti da je predložena strategija zasnovana ne samo na tim dokumentima, već konačno i na poznavanju stvarnog stanja u vezi sa radonom u Crnoj Gori, što daje realnu mogućnost da predložene mjere iz Strategije i akcionog plana budu stvarno i realizovane.

MONITOR: Rukovodilac ste nacionalnih projekata o radonu. Da li imate odgovarajuće uslove za istraživanja?
VUKOTIĆ: Ja sam već više godina u penziji, tako da mi fond Ministarstva nauke za finansiranje naučno-istraživačkih projekata nije dostupan. Međutim, kao član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti imam mogućnost da prijavim Akademiji naučno-istraživački projekt koji finansijski nije baš mnogo zahtjevan i da od nje dobijem sredstva za njegovu realizaciju. Tu mogućnost, naravno, redovno koristim. Sem toga, kao što je to slučaj sa ova dva radonska projekta (radon u stanovima i radon u školama i vrtićima), za dobre istraživačko-razvojne nacionalne projekte znatna finansijska sredstva mogu se dobiti od međunarodnih institucija i od Vlade Crne Gore. Sve u svemu, ja sam u ovim svojim poodmaklim godinama veoma zadovoljan sa mogućnostima koje imam za istraživački rad.

Nikad čuli za radon

MONITOR: Da li su građani, odnosno vlasnici kuća i stanova, dovoljno informisani o tome šta treba da preduzmu da bi smanjili koncentraciju tog, po zdravlje opasnog gasa?
VUKOTIĆ: Tokom realizacije dva radonska projekta, sproveli smo brojne aktivnosti na informisanju i edukaciji građana o radonu: uspostavljen je direktni kontakt sa oko 1200 vlasnika stanova, održana su javna predavanja o radonu u svakoj od opština u Crnoj Gori i predavanja direktorima škola i nastavnicima fizike, flajeri o radonu u stanovima i u školama distribuirani su u više hiljada primjeraka, održano je nekoliko konferencija za štampu o projektima i više intervjua za elektronske i štampane medije. Ipak, informisanost građana Crne Gore o radonu i opasnosti od njega daleko je od poželjnog nivoa.

U dva navrata, 2014. i krajem 2016. godine, sprovedeno je anketiranje građana o radonu, oba puta na uzorku od oko 1000 ispitanika. I pored svih gore navedenih naših aktivnosti, rezultati ankete iz 2016. su neznatno bolji od onih iz 2014. I dalje je samo oko 30 odsto građana čulo za radon, a samo 16 odsto zna što je radon zaista. Ipak, značajno je da krajem 2016. godine 52 odsto građana Crne Gore želi da zna koncentraciju radona u stanu i da bi 15 odsto više građana nego 2014. godine dozvolilo mjerenje radona kod njih.

Za značajniji porast svijesti i znanja građana o radonu očigledno je neophodno kontinuirano i dugovremeno angažovanje većeg broja subjekata na svim nivoima društvenog organizovanja.

Provjetravanje kao prva mjera

MONITOR: Kako je moguće smanjiti procenat radona u stanovima?
VUKOTIĆ: Niske koncentracije radona u zgradama mogu se obezbijediti prilikom njihovog projektovanja i gradnje, jednostavno i jeftino. U već postojećim zgradama, za redukciju visokog nivoa radona neophodne su rekonstruktivne mjere kojima se sprječava dotok radona iz tla u zgradu, uglavnom ventilacionim usmjeravanjem radona iz prostora ispod temeljne ploče u prostor izvan zgrade, a ako to nije dovoljno i poboljšanjem kvaliteta temeljne ploče. Rekonstruktivne mjere na zgradama su naravno znatno skuplje od preventivnih.

Kao prva mjera za smanjenje koncentracije radona u stanu ili radnoj prostoriji, nažalost ne uvijek i dovoljna, preporučuje se što češće provjetravanje prostorije, čime u stan ulazi spoljašnji vazduh u kojem je koncentracija radona veoma niska, na nivou od oko 10 Bq/m3.

Arza je dekontaminirana

MONITOR: Bili ste rukovodilac značajnih radioekoloških projekata. Pored ostalog i projekta dekontaminacije rta Arza. Je li Arza dekontaminirana?
VUKOTIĆ: Jeste i to veoma uspješno, o čemu objektivno svjedoče objavljeni rezultati ekspertske misije UNEP-a na rtu Arza, kao i rezultati koje smo mi publikovali u naučnim časopisima i u zbornicima naučnih skupova. Sve drugačije informacije i priče su bez ikakvog osnova, a posebno su to neistinita zlonamjerna naklapanja o obolijevanju i umiranju od osiromašenog uranijuma nas koji smo realizovali taj projekat.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo