Povežite se sa nama

MONITORING

Prodavci iluzija

Objavljeno prije

na

Vijest da je premijer Milo Đukanović odgodio prošlonedjeljnu sjednicu Vlade privukla je golemu pažnju ovdašnje javnosti. O tom se odgađanju govorilo i pisalo više nego o većini druženja četvrtkom koja premijer, tradicionalno, praktikuje i u svom sedmom mandatu. I ta činjenica, sama po sebi, dosta govori o odnosu javnosti prema premijeru i njegovom kabinetu.

Priča se zakotrljala u Pobjedi, paradržavnom glasilu koje je već godinama u privatnoj službi kod Mila Đukanovića. Prema saznanjima Srđana Kusovca, nekadašnjeg Đukanovićevog savjetnika koji danas komanduje tom novinom, prošlonedjeljna sjednica Vlade odgođena je zato što premijer ,,nije zadovoljan radom pojedinih ministara na konkretnim poslovima”. Premijer je, navodno, saopštio kako ,,ne želi da Vlada gubi vrijeme na protokolarna zasjedanja” i otkazao sjednicu na kojoj je predloženi dnevni red imao samo tri tačke. Usput je podsjetio ministre na svoja očekivanja da je njihova dužnost da ,,pripreme teren za odluke koje će ubrzati razvojne projekte”. Njegove, podrazumijeva se.

Ubrzo je iz vladinog Biroa za odnose sa javnošću stiglo pomirljivije objašnjenje – odgađanje sjednice uslovila je ,,dinamika radnih aktivnosti članova Vlade i vladinih radnih tijela”.

To ipak nije previše pomoglo da se ublaži utisak prema kome je premijer Đukanović kao, uostalom, i većina građana Crne Gore nezadovoljan radom aktuelne Vlade. ,,Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnijom administracijom, čiji vrh predstavlja Vlada, mogli donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva”, požalio se premijer Kusovcu prije 20-tak dana. Naravno, ni jednom od njih dvojice nije palo na pamet da problematizuju odgovornost čovjeka koji je kao višedecenijski državni i partijski starješina u velikoj mjeri odgovoran i za ovakvu Vladu i državnu administraciju.

Niko nam, uostalom, bolje od Đukanovićevih partijskih saradnika Branimira Gvozdenovića, Zorana Jelića i Daliborke Pejović (afera Snimak) nije objasnio principe po kojima se vrši kadrovska selekcija za poslove u javnim službama i način na koji se te službe potom stavljaju u funkciju vladajuće partije i(li) koalicije. Ne treba smetnuti sa uma ni sljedeće: svi državni službenici koji su 1989. godine, kada su Đukanović i njegovi saradnici unutarpartijskim prevratom preuzeli vlast, imali 12-15 godina staža do danas su u penziji. Danas, dakle, Crnom Gorom upravljaju ljudi koji su svoja mjesta dobili, naslijedili ili zavrijedili u sistemu i po pravilima Đukanovićevog DPS-a. Zato je premijer posljednji koji ima pravo da se žali na takve saradnike. Što ne znači da je njihov strah od Šefa bezrazložan. Naprotiv.

Za ilustraciju nam može poslužiti saznanje da je predloženi dnevni red sa prošlonedjeljne tri, porastao na rekordnih 59 tačaka. Plus desetak izvještaja u kojima ministri referišu o svojim posjetama Strazburu, Torinu, Ženevi, Beogradu, Pekingu…

Tako Đukanović i njegovi izabranici ovog četvrtka: Raspravljaju o prijedlogu zakona o zaštiti potrošača; Analiziraju informaciju o kretanjima na tržištu rada sa predlogom mjera za podsticanje većeg zapošljavanja; Informišu se o potrebi donacije za sanaciju vodotornja u selu Quisilabad u Avganistanu; Traže model za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za inspekcijske poslove – Inspektora zaštite prostora i Komunalne policije Opština Bar, kadriraju u Montenegroerlajnzu… Pravo iskušenje, ipak, većinu njih tek očekuje.

„Za spas države je potrebna hitna rekonstrukcija administracije, i u njen rad uključiti što više mladih ljudi, koji će znati da cijene i poštuju državu i njene interese”, spremno su u ponuđenu metu odapeli aktivisti Crnogorske kulturne mreže. Poenta njihovog oglašavanja staje u jednu rečenicu: ,,Krajnje je vrijeme da Đukanović, kao čovjek sa najvećim autoritetom u državnom aparatu, pokrene inicijativu za rekonstrukciju državne administracije”.

Znaju iz CKM da kucaju na otvorena vrata. Već ove subote biće održana treća sjednica Savjeta za praćenje realizacije predizbornog programa DPS-a.

Najavljena tema – analiza rezultata iz oblasti evropskih i evroatlantskih integracija – ni izbliza ne odslikava predstojeću dramu. Tamo će Milo Đukanović, u svojstvu predsjednika partije, propitivati i saslušavati svoje saradnike. Sjednicama Savjeta, uz članove Predsjedništva i predsjednike opštinskih odbora DPS-a, prisustvuju i ministri, njihovi pomoćnici i sekretari ministarstava, starješine organa državne uprave, poslanici i gradonačelnici.

Tu će, najavljuju upućeni, premijer Đukanović objelodaniti svoje zamjerke i imenovati krivce. Uslijediće onda red kritike, pa red samokritike. Lažni alibi i neodrživa obećanja. Konačna odluka o tome ko je kažnjen (smijenjen), kome je data nova šansa a ko iz ovog kruga Đukanovićevih unutarpartijskih čistki izlazi kao pobjednik (naši sagovornici u ovoj kategoriji tipuju na najglasnije aktere afere snimak) biće prepuštena Šefu. On je, izgleda, nedavno najavio da će taj posao obaviti prije nego državna administracija, krajem jula, krene na ljetnji raspust.

Medijske i kafanske analize već su locirale potencijalne žrtve. Tako se, kažu, prethodnom premijeru, aktuelnom potpredsjedniku i ministru vanjskih poslova i evropskih integracija Igoru Lukšiću spočitavaju (pre)veliki troškovi njegovog ministarstva, ali i naglašeno interesovanje evropskih diplomata za niz političkih i ekonomskih afera u koje je upleten vrh DPS-a. Iza kulisa, njegov se položaj dovodi u direktnu vezu sa međusobnim odnosom snaga i (ne)poznatim rivalitetima u vrhu DPS-a. U tom kontekstu posebno se potencira Lukšićev odnos sa Milanom Roćenom, glavnim političkim savjetnikom premijera Đukanovića, čija vaninstitucionalna moć naveliko prevazilazi zvaničnu funkciju.

Da mladi lavovi iznikli iz CEŠ-a (crnogorska ekonomska škola) Veselina Vukotića ne kotiraju najbolje pokazuju i najave prema kojima je dobro ribanje najmanje što sljeduje ministra ekonomije Vladimira Kavarića i ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Kavarić bi se na tapetu mogao naći zbog neuspjele misije u parlamentu, gdje je trebalo da zaštiti političke i ekonomske interese Đukanovića i Olega Deripaske. Boškoviću se spočitava rastuće nezadovoljstvo armije socijalno ugroženih i, posebno, nedovoljan doprinos njegovog ministarstva tokom kupovine glasova za predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića.

Kritika ne gine ni Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede. Njemu se, lako je odgonetnuti, na teret stavlja javni sukob sa manje više svim poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori i privatni rat koji je ministar poveo sa dijelom ovdašnjih medija. Iako je sve to tačno, pravednije bi bilo zapitati vrh DPS-a (ili onoga na vrhu) kako im/mu je uopšte palo na pamet da Ivanovića proizvedu u ministra poljoprivrede.

Ovonedjeljna najava čistke u Montenegroerlajnzu, gdje će nakon 19-to godišnje vladavine bez funkcije ostati Zoran Đurišić (zamijeniće ga, kako stvari stoje, Daliborka Pejović) nanovo aktuelizuje i status Milice Pejanović Đurišić u Vladi i vladajućoj partiji. Ministarka odbrane bi tako, pred partijskim kremom, mogla dobiti pohvale zbog međunarodnog angažmana i rastućeg rejtinga koji ima kod kolega sa Zapada. Bude li, međutim, Šef htio drugačije – ministarki će se zamjeriti stanje na domaćem terenu i pad podrške javnosti za članstvu u NATO-u.

Skupa sa premijerom predstojeće čistilište, manje više bezbrižno, mogu čekati i Branimir Gvozdenović (turizam i održivi razvoj), Duško Marković (pravda), Miodrag Radunović (zdravlje) i Radoje Žugić (finansije). Njih na površini ne održavaju rezultati ministarstva koje im je povjereno već ranije zasluge i nešto što bi se moglo podvesti pod „vannastavne aktivnosti”. Zna Šef. I pamti. Da nije tako, možemo samo zamisliti koliko bi truda morao da potroši Duško Marković kako bi partijskim drugovima objasnio nemoć da priguši požar koji je na javnoj sceni rasplamsala rastuća netrpeljivost između Svetlane Vujanović, Vesne Medenice i Ranke Čarapić.

Podrazumijeva se da u subotu niko neće zapitati premijera: zašto je u ovom mandatu njegove vlade jedna od najvećih registrovanih investicija bila ona u kojoj je Đukanović prodao vlastite akcije u Prvoj banci. Umjesto toga, priča bi se mogla povesti o individualnim učincima i daljoj sudbini ministara iz redova DPS-ovih koalicionih partnera. Trenutni odnosi u vladajućoj koaliciji ne obećavaju previše pohvala u toj debati. Ali premijer i njegov DPS su u ovom odnosu snaga prinuđeni da trpe i ono što im se nimalo ne dopada. I tek će.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo