Povežite se sa nama

MONITORING

PRODAJA INSTITUTA U IGALU – PROPALA ILI ODLOŽENA DO IZBORA: Ne igraj na Engleze

Objavljeno prije

na

Propast nekog posla, po pravilu, nije dobra vijest. Ipak, prošlonedjeljna informacija da je Vlada – nakon šestomjesečnog zatišja – odlučila da raskine privatizacioni ugovor sa navodnim američko-britanskim konzorcijumom IWG kojim su „Englezi” za 10 miliona eura mogli postati većinski vlasnici akcija Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, nikoga nije ražalostila. Makar ne javno.

Ništa, dakle, od Centra izvrsnosti koji bi, kako su prije godinu zborili (ne)uvjerljivi propagandisti ovog projekta, Herceg Novi i Crnu Goru pretvorio u svjetski brend. Zvanično, Vlada je od ugovora odustala nakon što IWG nije ispunila praktično nijedan od ugovorenih uslova, zaključno sa plaćanjem kupljenih akcija. Na drugoj strani, pojasnio nam je predsjednik Tenderske komisije za privatizaciju Branko Vujović, oni su skupa s menadžmentom Instituta ispunili ,,skoro sve obaveze” propisane ugovorom. Skoro sve.

,,Zahtjev kupca da se ugovoreni rok od šest mjeseci produži na neodređeno vrijeme nijesmo prihvatili, jer njihovi razlozi zbog čega nijesu do sada ispunili obaveze za nas nijesu bili ubjedljivi”, saopštio je Vujović Radiju Jadran, navodeći da IWG nije imenovao svoje članove odbora direktora, da nijesu obezbjedili memorandum o saradnji sa navodnim partnerom – firmom Internacional Hospital Group (IHG) koja upravlja menadžmentom u nekoliko svjetski poznatih velnes centara, platili akcije i pružili valjane garancije za najavljene investicije.

Institut ostaje vlasništvo Crne Gore (iako je, pojedinačno, njegov najveći akcionar Republika Srbija sa približno četvrtinom akcija). Vujović najavljuje kako je raspisivanje novog, petog, tendera za njegovu privatizaciju – neizvjesno.

,,Pri činjenici da smo imali četiri neuspješna tendera, treba da se zabrinemo, odnosno da konstatujemo da nije baš jednostavno naći pravog investitora, koji treba da investira preko 50 miliona eura i da kompaniju vodi na pravi način, koji bi je doveo u fazu u kojoj je nekad bila”, edukuje nas bivši ministar ekonomije i direktor Agencije za promociju stranih ulaganja.

Ne može se reći kako njegove opservacije nailaze na opšte odobravanje. ,,Nemoguće je pronaći prave partnere kad imate imidž visokokorumpirane države kojoj prijeti bankrot i čiji su najviši državnici optuženi ili već priznali kriminalne aktivnosti koje traju decenijama bez reakcije nadležnih zarobljenih institucija”, kaže Milorad Đurović, nekadašnji direktor Instituta, danas lider hercegnovskog ogranka URA.

Slično rezonuje i ostatak opozicije u Novom. ,,Sve dok Vlada bude tretirala Institut kao spa-centar kvazi bogate i respektabilne klijentele, a vrijedni zemljišni kompleks, zelene površine i dragocjenu Titovu vilu kao građevinsko zemljište, ostaće vrlo problematično pitanje budućnosti Instituta”, kazala je predsjednica lokalnog SNP-a Danijela Đurović.

Branko Vujović zaboravlja da pojasni da li i danas važe argumenti sa kojima je, prije godinu dana, lično on protežirao vlasnike IWG-a. Ko god da su oni.

Valja podsjetiti kako je Dušan Radović Krušo, lider Izbora koji u koaliciji sa DPS vlada Herceg Novim, u aprilu prošle godine, nakon prezentacije IWG, tvrdio: ,,Ako prodaju Banju raskidamo koaliciju i gotova priča. Jedna od firmi je osnovana 2005. godine, a njen direktor je direktor u još deset firmi, na 36 firmi je ista adresa direktora. Krajnji im je cilj da grade za prodaju. Mi smo za njih domoroci”. Branko Vujović je na te optužbe odgovarao da se radi „o ozbiljnim kompanijama iza kojih stoje ambasade država” (valjda SAD i Velike Britanije). I dosoljavao: „Konzorcijum ima podršku Evropske banke za obnovu i razvoj, jakog investicionog fonda koji realizuje velike investicije u Londonu. Predstavnik je već dva puta bio u Crnoj Gori, oduševljen lokacijom za ulaganja”.

Danas, niti se šta gradi, niti se vladajuća koalicija rastura. Niti se ko stidi zbog neispunjenih obećanja.

Samo su zadovoljni radnici Instituta. ,,Sindikat smatra da raskidom kupoprodajnog ugovora zaposleni u Institut nijesu ništa izgubili, već su naprotiv, dobili makar nadu da će Institut Igalo dobiti novu šansu…”, stoji u sindikalnom saopštenju. Uz računicu da bi za njih najgori rasplet bio da je IWG ispunio ugovorene obaveze a da je po pitanju statusa radnika ostao pri prošlogodišnjim stavovima.

Po objavi ništavnosti prošlogodišnjeg ugovora, oglasila se i lista Izbor. Obistinila su se, kažu, njihova upozorenja da „IWG nije respektabilan kupac”. Potom objašnjavaju zašto su, ipak, u parlamentu podržali tu privatizaciju. Pa gledaju u budućnost – sa imenom novog kupca na usnama: „Prvo treba da riješimo mogući stečaj koji Institutu prijeti zbog duga prema Jugobanci, a onda da započnemo pregovore sa kanadsko-izraelskim partnerom koji je zainteresovan za Institut i za saradnju, ali ne na osnovu kvadrata i nekretnina nego po metodi obrta i povećanja vrijednosti akcija Instituta na berzi”.

Mogao bi biti mali problem što se o sudbini Instituta ne odlučuje ni u Izboru, ni u Herceg Novom. Ponovo će glavnu riječ o svemu imati Vlada i njen Savjet za privatizaciju.

Samo je pitanje kada, upozorava poslanik Obrad Gojković. ,,Ne vjerujte da je ova priča završena”, kazao je prošle nedjelje u parlamanetu, ,,Tu je 230 hiljada kvadrata vrijednosti 200 miliona eura, ne treba se uljuljkivati u ove priče i vjerovati kako su crnogorski državljani uključeni u ovaj posao odustali od njega”.

Gojković objašnjava da iz dokumentacije koja je pratila pregovore sa IWG nedostaje zapisnik sa satanka na kome su – u nepoznatom svojstvu – učestvovali ,,članovi bliske rodbine najvećih političara ove države”. Pa računa: ,,Ovdje se radi o izgradnji 700 stanova i 150 vila. Neko iz vladajućih struktura je obećao da će napraviti studiju lokacije i ucrtati te objekte, ali je taj neko na vlasti još samo četiri mjeseca. To je problem. Investitor neće da uloži pare dok taj neko ne dobije vlast i za naredne četiri godine. Onda će se, pod ovim ili nekim drugim imenom, vratiti da završe započeto”.

To je priča koju gledamo dvadeset godina. Samo se mijenjaju tzv. Grci,Rusi, Izraelci, Kanađani, Tajlanđani, Holanđani, Srbi, Italijani, Kinezi, Arapi… Poneko se pravi i Englez. Nama se, uglavnom, isto piše.

Ravno do dna

Od raspisivanja prvog privatizacionog tendera, 16. aprila 2008. do novembra prošle godine kada je potpisan ugovor sa IWG, kao potencijalni kupci kroz Herceg Novi i Podgoricu defilovali su: predstavnici švajcarske kompanije Home Art and Sales Services u vlasništvu Filipa Ceptera, austrijska Christof Management International, MK Grupa srpskog kralja šećera Miodraga Kostića, francuski kozmetički gigant Vichy. Za kupovinu Instituta, prije raspisivanja tendera, interesovali su se zvaničnici norveške vlade ali i Milan Panić prvi premijer SRJ i osnivač američke farmaceutske kuće ICN. Svi su odustali od posla u Novom. Ili su odbijeni. Najviše novca za akcije Instituta nudili su Austrijanci (25 miliona eura). Ta je ponuda, nakon što su dobili šansu da je realizuju, ostala prazno obećanje. Ispostavilo se da potencijalni kupac ne može da obezbijedi garancije da će ispuniti ono što je ponudom obećao. Najmanje su ponuđene akcije vrjednovali Francuzi, svega 300 hiljada eura. Kao dodatni problem javila se pretpostavka da bi težina njihovog brenda (Vichy je jedno od zvučnijih imena današnje kozmetičke industrije) zagušila sve ono što je ime Instituta u Igalu, makar nekada, značilo u svijetu zdravstvenog turizma. Ostaje za nauk da Vlada (vlade) skoro deset godina ne može da pronađe kupca za nekada najveće lječilište ovog profila na Mediteranu i jedan od tri-četiri (uz Adu Bojanu i Sveti Stefan) dragulja iz crnogorske turističke ponude. Čak ni po cijenu da se na zemljištu koje okružuje Institut i čuvenu Titovu vilu podigne veliki stambeni kompleks.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo