Dok se proizvođači muče sa plasmanom organskog voća i bezuspješno traže pomoć države, u čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo
Proizvođači organskog voća iz Andrijevice, njih tridesetak, uputili su apel Vladi da riješi problem otkupa njihovih proizvoda, kako ne bi bili prinuđeni da ih prodaju i miješaju sa hemijski tretiranim voćem, što se do sada činilo.
Aleksandar Vujović iz sela Košutići kaže za Monitor da otkupa organski proizvedenih kupina, malina i drugog voća u našoj državi uopšte nema, pa je prinuđen da svoje organsko voće prodaje kao neorgansko, koje je po šest puta tokom zrijevanja hemijski tretirano.
„Bilo je godina kada mi je propadalo po nekoliko hiljada kilograma organske kupine. Volio bih ako bi se nešto učinilo po tom pitanju, i da sezonu berbe ove godine, a to je kraj jula, zatim avgust i septembar, ne dočekamo kao ranijih godina“ – kaže Vujović.
Njegova plantaža prostire se na tri hektara površine, od čega kupina zahvata trideset ari. To je, tvrdi, najbolja plantaža organskog voća na sjeveru države.
„Dobio sam svojevremeno neku pomoć, ali sam i sam uložio oko dvadeset hiljada eura. Tada je bila druga priča. Da će posebno uzgajano organsko povrće imati i posebnu cijenu. Danas nemam hladnjaču, a prinuđen sam da prodajem malo po malo, po istim cijenama kao i neorgansko“ – priča Vujović.
On kaže da mu je jednom prilikom sugerisano da pokuša sam da organizuje prodaju u Andrijevici.
„Zamislite, da ja u siromašnoj Andrijevici pokušam da prodajem moju organsku kupinu. Ne bi bilo kupaca ni za gajbu, a ne za čitavu berbu. A šta da rade svi ostali proizvođači organskih jabuka, krušaka, šljiva“ – kaže Vujović.
Ovaj poljoprivredni proizvođač ima sve sertifikate za organsku proizvodnju. Po nekoliko puta godišnje ima kontrole Instituta iz Podgorice koji provjeravaju da li se koristi bilo kakva hemija.
„Kad treba da se kontroliše, država je tu, i vjerovatno bih bio kažnjen da slučajno koristim hemiju. Ali, gdje je država kada voće zrijeva, a mi nemamo gdje da ga plasiramo. Da prodajemo po malo, ne možemo ga prodati u svim gradovima u okruženju. Da odnesemo u Podgoricu, ko će nam vjerovati da je to organsko i da nije hemija. Džaba sertifikat da izvadim iz džepa. Država je ta koja bi morala da naredi otkup, ali oni kažu da ne mogu“ – kaže Vujović.
Da je u nekoj drugoj državi odlučio da se bavi ovim biznisom, smatra da bi imao sve stimulanse i da na kraju ne bi imao problema sa plasmanom.
„Bio sam jednom prilikom u Arilju, u susjednoj Srbiji, gdje nas je jedan proizvođač proveo kroz hladnjaču kroz koju, slikovito kazano, može da prođe šleper. Takvih hladnjača, u tom gradu, koji je manji od Berana, ima trideset. Manjih hladnjača još je mnogo više. Kod nas nema ni jedne“ – kaže ovaj čovjek.
Još uvijek se nada da ima izgleda da se stvari promijene i ne odustaje od svog posla. „Nadao sam se, kada sam počinjao, da mogu da uključim čitavu porodicu u ovaj posao. Da to bude prava porodična farma. Ali, ako se država ne uključi u ovaj problem i problem otkupa uopšte, ništa mi neće preostati nego da batalim trud“, kaže ovaj vrijedni čovjek.
Objašnjava kako mu je rečeno da će brzo biti nastavljena gradnja takozvane Kuće voća u Andrijevici, i da bi u okviru nje trebalo da bude i hladnjača za skladištenje viška proizvoda. Ne vjeruje, ipak, da će to biti tako brzo.
„To su sada samo neke zidine. Ne vidim na koji način to može brzo da se završi i stavi u funkciju“ – ističe Vujović.
Projekat izgradnje kuće voća svojevremeno je podržalo i Udruženje „Organik“ ističući da će se njegovom realizacijom dati puni podsticaj voćarskoj proizvodnji. Međutim poslije svega, proizvođači organskog voća su iznijeli razočarenje zbog prolangiranja rokova stavljanja u funkciju Kuće voća.
„Samo na području Кonjiha zasađeno je oko 10.000 novih sadnica, gdje prednjači šljiva sorte „Rodna čačanka“.U Кonjusima je ujedno instalirana sušara za sušenje voća. Pored toga, preko 30 voćara sa područja Andrijevice uključeno je u organsku biljnu proizvodnju. Sve to zajedno je ulivalo nadu da će, uz izgradnju Kuće voća, voćarska proizvodnja u Potkomovlju u narednom periodu dobiti poseban značaj. Međutim, potpuno smo razočarani kako su i prošle i ove vlasti tretirale ovo pitanje“ – kažu proizvođači organskog voća iz Andrijevice.
Da svoje proizvode uskladište u hladnjači, Aleksandru i njegovim kolegama koji se bave organskom proizvodnjom običnog i bobičastog voća, do prije nekoliko godina postojala je prilika u Beranama, gdje je radila najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore. Poslije prevarantske privatizacije, ova hladnjača je, međutim, uništena i preuređena u veliki trgovinski objekat.
U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo.
Da se spriječe ucjene nakupaca i više tog prirodnog bogatstva ostane u Crnoj Gori, najbolje bi bilo razvijati pogone za preradu tih produkata, kažu proizvođači. Ukazuju da sjeverni region nema ni jedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu voća i šumskih plodova, a posebno ne organskih voćnih proizvoda.
Proizvođači ogranskog voća iz Andrijevice smatraju da ih država mora stimulisati dok ne stvori određenu infrastrukturu, kako ne bi odustajali od ovog posla, odnosno da mora naći način da im pomogne da prežive ovakav nered na tržištu.
Proizvođači organskog voća iz Andrijevice ističu da država ne zna da cijeni to što ima, i da Crna Gora, koja je u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, ne bi smjela dozvoliti da se organska hrana tek tako tretira i, kao u njihovom slučaju, miješa sa neorganskom. Smatraju da sjever još uvijek ima velike resurse organskog zemljišta, koje nije hemijski đubreno, i na kojem se može uzgajati organska hrana, ali da se to ni izbliza ne koristi kako bi trebalo.
Tufik SOFTIĆ