Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROBLEMI SA OTKUPOM ORGANSKOG VOĆA: Kad država ne zna šta ima     

Objavljeno prije

na

Dok se proizvođači muče sa plasmanom organskog voća i bezuspješno traže pomoć države, u čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo

 

Proizvođači organskog voća iz Andrijevice, njih tridesetak, uputili su apel Vladi da riješi problem otkupa njihovih proizvoda, kako ne bi bili prinuđeni da ih prodaju i miješaju sa  hemijski tretiranim voćem, što se do sada činilo.

Aleksandar Vujović iz sela Košutići  kaže za Monitor da otkupa organski proizvedenih kupina, malina i drugog voća u našoj državi uopšte nema, pa je prinuđen da svoje organsko voće prodaje kao neorgansko, koje je po šest puta tokom zrijevanja hemijski tretirano.

„Bilo je godina kada mi je propadalo po nekoliko hiljada kilograma organske kupine. Volio bih ako bi se nešto učinilo po tom pitanju, i da sezonu berbe ove godine, a to je kraj jula, zatim avgust i septembar,  ne dočekamo kao ranijih godina“ –  kaže Vujović.

Njegova plantaža prostire se na tri hektara površine, od čega kupina zahvata trideset ari. To je, tvrdi, najbolja plantaža organskog voća na sjeveru države.

„Dobio sam svojevremeno neku pomoć, ali sam i sam uložio oko dvadeset hiljada eura. Tada je bila druga priča. Da će posebno uzgajano organsko povrće imati i posebnu cijenu. Danas nemam hladnjaču, a prinuđen sam da prodajem malo po malo, po istim cijenama kao i neorgansko“ – priča Vujović.

On kaže da mu je jednom prilikom sugerisano da pokuša sam da organizuje prodaju u Andrijevici.

„Zamislite, da ja u siromašnoj Andrijevici pokušam da prodajem moju organsku kupinu. Ne bi bilo kupaca ni za gajbu, a ne za čitavu berbu. A šta da rade svi ostali proizvođači organskih jabuka, krušaka, šljiva“ – kaže Vujović.

Ovaj poljoprivredni proizvođač ima sve sertifikate za organsku proizvodnju. Po nekoliko puta godišnje ima kontrole Instituta iz Podgorice koji provjeravaju da li se koristi bilo kakva hemija.

„Kad treba da se kontroliše, država je tu, i vjerovatno bih bio kažnjen da slučajno koristim hemiju. Ali, gdje je država kada voće zrijeva, a mi nemamo gdje da ga plasiramo. Da prodajemo po malo, ne možemo ga prodati u svim gradovima u okruženju. Da odnesemo u Podgoricu, ko će nam vjerovati da je to organsko i da nije hemija. Džaba sertifikat da izvadim iz džepa. Država je ta koja bi morala da naredi otkup, ali oni kažu da ne mogu“ – kaže Vujović.

Da je u nekoj drugoj državi odlučio da se bavi ovim biznisom, smatra da bi imao sve stimulanse i da na kraju ne bi imao problema sa plasmanom.

„Bio sam jednom prilikom u Arilju, u susjednoj Srbiji, gdje nas je jedan proizvođač proveo kroz hladnjaču kroz koju, slikovito kazano, može da prođe šleper. Takvih hladnjača, u tom gradu, koji je manji od Berana, ima trideset. Manjih hladnjača još je mnogo više. Kod nas nema ni jedne“ – kaže ovaj čovjek.

Još uvijek se nada da ima izgleda da se stvari promijene i ne odustaje od svog posla. „Nadao sam se, kada sam počinjao, da mogu da uključim čitavu porodicu u ovaj posao. Da to bude prava porodična farma. Ali, ako se država ne uključi u ovaj problem i problem otkupa uopšte, ništa mi neće preostati nego da batalim trud“,  kaže ovaj vrijedni čovjek.

Objašnjava kako mu je rečeno da će brzo biti nastavljena gradnja takozvane Kuće voća u Andrijevici, i da bi u okviru nje trebalo da bude i hladnjača za skladištenje viška proizvoda. Ne vjeruje, ipak,  da će to biti tako brzo.

„To su sada samo neke zidine. Ne vidim na koji način to može brzo da se završi i stavi u funkciju“ – ističe Vujović.

Projekat izgradnje kuće voća svojevremeno je podržalo i Udruženje „Organik“ ističući da će se njegovom realizacijom dati puni podsticaj voćarskoj proizvodnji. Međutim poslije svega, proizvođači organskog voća su iznijeli razočarenje zbog prolangiranja rokova stavljanja u funkciju Kuće voća.

„Samo na području Кonjiha zasađeno je oko 10.000 novih sadnica, gdje prednjači šljiva sorte „Rodna čačanka“.U Кonjusima je ujedno instalirana sušara za sušenje voća. Pored toga, preko 30 voćara sa područja Andrijevice uključeno je u organsku biljnu proizvodnju. Sve to zajedno je ulivalo nadu da će, uz izgradnju Kuće voća,  voćarska proizvodnja u Potkomovlju u narednom periodu dobiti poseban značaj. Međutim, potpuno smo razočarani kako su i prošle i ove vlasti tretirale ovo pitanje“  – kažu proizvođači organskog voća iz Andrijevice.

Da svoje proizvode uskladište u hladnjači, Aleksandru i njegovim kolegama koji se bave organskom proizvodnjom običnog i bobičastog voća, do prije nekoliko godina postojala je prilika u Beranama, gdje je radila najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore. Poslije prevarantske privatizacije, ova hladnjača je, međutim, uništena i preuređena u veliki trgovinski objekat.

U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se odatle distribuirala dalje u inostranstvo.

Da se spriječe ucjene nakupaca i više tog prirodnog bogatstva ostane u Crnoj Gori, najbolje bi bilo razvijati pogone za preradu tih produkata, kažu proizvođači. Ukazuju da sjeverni region nema ni jedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu voća i šumskih plodova, a posebno ne organskih voćnih proizvoda.

Proizvođači ogranskog voća iz Andrijevice smatraju da ih država mora stimulisati dok  ne stvori određenu infrastrukturu, kako ne bi odustajali od ovog posla, odnosno da mora naći način da im pomogne da prežive ovakav nered na tržištu.

Proizvođači organskog voća iz Andrijevice ističu da država ne zna da cijeni to što ima, i da Crna Gora, koja je u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, ne bi smjela dozvoliti da   se organska hrana tek tako tretira i, kao u njihovom slučaju, miješa sa neorganskom. Smatraju da  sjever još uvijek ima velike resurse organskog zemljišta, koje nije hemijski đubreno, i na kojem se može uzgajati organska hrana, ali da se to ni izbliza ne koristi kako bi trebalo.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo