Privilegovani investitori tuže državu zbog zaustavljanja gradnje malih HE i traže višemilionske odštete. Vlada je zauzela defanzivni stav, pa preko radne grupe preispituje ugovore, a one koje bi mogla – ne raskida

Krajem prošlog mjeseca u Privrednom sudu nastavljeno je ročište u vezi tužbe protiv države od strane kompanije BB Hidro, koja je u suvlasništvu Blaža Đukanovića, sina odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića.

Vlasnici malih hidroelektrana (mHE) pokrenuli su seriju procesa protiv države, nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića početkom 2021. godine dala saglasnost da se prekine postupak odobravanja izgradnje malih hidroelektrana. Sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovica i Duška Markovića. Većina investitora koji su sada na sudu, poslovno su povezani sa porodicom Đukanović.

Državu su tužili vlasnik Dekara Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a. Ovu kompaniju, kao i većinu drugih koje su podnijeli tužbe protiv države zastupa advokatica Ana Đukanović. Tužbu je podnijela i PM Hydro koja je u vlasništvu Marinka Radulovića, koji je osnivač i direktor firme Ramel. Ta firma je u poslovnim vezama sa Blažom Đukanovićem. Pred Priverednim sudom su još dvije tužbe investitora protiv države – konzorcijum predvođen kompanijom Triangle iz Peći vlasnika Florina Krasnićija i kompanija Bistrica Clean Energy biznismena Žarka Burića.

„Crnogorska Vlada od 2008. godine male rijeke dominantno razmatra kao alat za proizvodnju električne energije, kao da ne postoje drugi razvojni projekti na rijekama. Javnosti je bio namtnut stav da će mHE da daju veliku količinu čiste energije i povećati broj zaposlenih. Desilo se suprotno, podstaknuto je raseljavanje a količina energije koju daju je manja od tri odsto, pri čemu su izgubljene desetine netaknutih rijeka“, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Preokreta.

Objašnjava da je Vlada dala rijeku povlašćenom investitoru da bi na njoj izgradio hidroelektranu, a onda je primorala građane da pomažu tog investitora. Tako su građani finansirali uzurpaciju svojih najljepših rijeka. Vlasnik elektrana na ovakvoj rijeci dobija više od građana nego što iznose sve neto plate službenika opštine u kojoj se nalazi ova rijeka. Jedan od takvih primjera je i Babinopoljska rijeka, u Nacionalnom parku Prokletije, čija uprava ne prihoduje ni jedan euro od ove elektrane. Na ovoj rijeci je napravljena staza za prolaz riba, kroz koju ipak riba ne može da prođe. Ipak, elektrana i dan danas radi, a za greške niko nije odgovarao.

Greške ispaštaju oni koji žive na zarobljenim rijekama. Mještani Berana su i ove sedmice u medijima iskazali svoje nezadovoljstvo zbog stavljanja u cijevi pritoka Lima. Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila 10 malih elektrana. Ova kompanija u vlasništvu Olega Obradovića i Bemaksa, ima još 7 koncesija na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Iković ističe da iako je današnja vlast 2020. godine bazirala izbornu kampanju na raskidu ugovora za male hidrolektrane, to se ipak nije desilo. Određeni ugovori su raskinuti nakon 18 mjeseci dodatnih protesta mještana.

Pored suda, o sudbini malih HE odlučuje Vladina radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitor je imao uvid u materijale radne grupe u kojima se navode informacije o statusu projekata malih HE.

Radna grupa razmatra ugovore za mHE Vinicka u Beranama, investitor Rudi Energy, rok za završetak druge faze je istekao 6. februara 2020. Vlada je u martu 2022. zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) da pisanim putem obavijesti koncesionara o postojanju razloga za raskid ugovora. MKI je dostavio obavještenje krajem marta 2022, a krajem jula 2022. istekao je rok od 90 dana u kome je koncesionar trebao da završi ugovorenu obavezu završetka druge faze plana realizacije projekta.

Za MHE Slatina u Kolašinu, investitor BB Hidro, Vlada je u januaru 2021. donijela donijela zaključak o prekidanju postupka odobravanja izgradnje. U Beranama, MHE Kaludra, investitor Hidroenergija Montenegro, rok za završetak druge faze istekao je u maju 2022, koncesionar je ponudio sporazumni raskid ugovora. MHE Bjelojevićka 1 i 2, kompanija Energy, rok završetka druge faze istekao je u decembru 2021, a u januaru 2022. inspekcija zabranila izvođenje radova. Lještanica, Bijelo Polje, investitor Hydro Lještanica, prva faza je istekla u decembru 2020. do kada je koncesionar bio u obavezi da dobije građevinsku dozvolu…

Pred radnom grupom je i slučaj mHe Skrbuša, investitora Hydro Logistics. Vlasnik te kompanije je Slaven Burzanović, bivši zastupnik poslova u firmi BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića. Rok za završetak druge faze ove mHE je istekao u decembru 2021. Shodno odluci Vlade, MKI je investitoru dalo rok od 90 dana da završi drugu fazu plana realizacije. Taj rok je istekao prije godinu dana, u martu 2022. Nakon izvršene inspekcije, MKI je u maju 2022. obaviješten da koncesionar u datom roku nije izvršio svoju ugovorenu obavezu.

Tokom pripremnih radova za ovu elektranu mještani su više puta bukvalno „lijegali“ ispred građevinskih mašina da bi spriječili dolazak do rijeke Skrbuše.

„U slučaju Skrbuše projekat je i dalje aktivan. Vlada je izašla u suret investitoru i dala mu mogućnost da izgradi elektranu do kraja marta 2022. Iako elektrana nije izgrađena u datom roku, ugovor nije raskinut. Znači, privilegovani predhodne vlasti su postali privilegovani i nove vlasti, a građani su tražili nove rezultate, a dobili su samo nove fasadne političare. Promjene su stigle, ali rezultati izostaju“, kaže o ovom slučaju Iković.

Koliko je rad Vlade i njene radne grupe oko rješavanja problema spor, potvrđuju i stalna pitanja mještana i nedostatak informacija što će biti epilog, kako kažu, štetnog ugovora o gradnji mHE Skrbuša.

Mještani su prije par mjeseci u Vijestima istakli da im nije jasno zašto taj ugovor nije raskinut, bez štete za državu: „Mještani su više puta slali dopise ministarki ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ani Novaković Đurović i ministru kapitalnih investicija Ervinu Ibrahimoviću, ali smo ostali uskraćeni za bilo kakav odgovor. U svim dopisima ukazivali smo na mnoge nedostatke ugovora i neblagovremeno djelovanje organa”.

Na početku sudskih sporova i analiza radne grupe Vasilije Miličković je predlagao da se svi ugovori raskinu: „Tvrdim da su svi ti ugovori potpisani u visokoj korupciji i da se oni mogu raskinuti. Uvjeren sam da će investitori morati da plate odštetu i vrate rijeke u pređašnje stanje. Njima prijeti da se konfiskuje kompletna imovina, što prepoznaje evropsko zakonodavstvo kojem mi težimo“. Vlada i MKI te predloge nije poslušala, nego je preporučila sudu da ne dozvoli Miličkoviću da bude umješač u sporovima na strani države. Sud je tu sugestiju usvojio.

U Vladi sada problem ne rješavaju radnom grupom, uz projekciju da bi, ukoliko se sudski sporovi završe u korist investitora, država morala da im isplati najmanje 60 miliona eura odštete.

Predrag NIKOLIĆ