Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROBLEMI OPŠTINSKIH PREDUZEĆA NA SJEVERU: Drži vodu dok direktori odu

Objavljeno prije

na

Nekoliko preduzeća na sjeveru Crne Gore, koja su zadužena za gradske vodovode,  posluju  uz ogromne izazove, a pojedina su na samo korak od stečaja. Za takvo stanje novi menadžment traži krivca i način da preduprijede dalje propadanje kompanija

 

Ukupan neraspoređeni gubitak opštinskog preduzeća Vodovod u Pljevljima iz prethodnih godina je oko 2,65 milona eura. Samo tokom minule godine,  ta firma je poslovala sa gubitkom od 235.000 eura. Finansijskim izvještajem preduzeća uskoro će se baviti i odbornici lokalnog parlamenta. Do tog neslavnog poslovnog bilansa, kako su tvrdili iz ranijeg menadžementa, došlo je,  između ostalog, zbog isplate razlike u zaradi zaposlenima i troškova advokata i vještačenja za period od 2017 .do 2021. godine. Naime,  kako je sud odlučio, u tom periodu,   pogrešno su primjenjivane odredbe Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, što je preduzeće papreno koštalo.

“Najveći broj trenutno zaposlenih, ali i bivši zaposleni (114) lani je  potpisao sporazume o vansudskom poravnanju zbog pogrešne primjene odredbe Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru za umanjenje fonda zarada pet odsto i dodatnih 10 odsto. Budući da su nalazi vještaka urađeni za razliku u neto iznosu koji treba isplatiti zaposlenima, potrebno je bilo obračunati i pripadajuće poreze i doprinose ”, objašnjano  je i u izvještaju o poslovanju pljevaljskog Vodovoda.

Dugovanja za poreze su pozamašna, a dio njih star je devet godina. Pa tako po osnovu reprograma poreskog duga iz 2014. preduzeće duguje 905.000, a iz minule godine  976.000 eura. Obaveze za tekuće poreze i doprinose – 110.000 eura. Preduzeće nije uplatilo nijedan cent po osnovu obaveza iz ugovora o reprogramu poreskog duga , koji je potpisan u novembru prošle godine na iznos 976.134 eura.  Pljevaljski vodovod ima 118 radnika , a u obavljanju poslova njima se pridružilo još 15, anagažovanih preko agencije za privremeno ustupanje zaposlenih. Od ukupnih rashoda, koji su oko 2,1 miliona eura, skoro polovinu otpada na zarade, iako anagažovanima  na postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, troškove bruto zarada nadokanđuje Opština.

U izvještaju o poslovanju navodi se i da je to preduzeće imalo još brojne nematerijalne troškove . Recimo, usluga Agencije za privremeno ustupanje zaposlenih koštala je 7.520, operativnog centra i tehničke zaštite 9.722,  fiskalizacije 1.484 eura…. Prihod po  osnovu usluga javnog vodosnabdijevanja i prihvatanja i odvođenja komunalnih otpadnih voda u prošloj godini iznosio je 810.892 eura.

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš nedavno je zatražio od novog rukovodstva “da javnost informišu o finansijskoj situaciji koju su zatekli i označe krivce koji su preduzeće doveli u skoro bezizlaznu situaciju”. On je obećao da preduzeće, iako ima ogromna dugovanja, ne smije otići u stečaj i da će  Opština kao osnivač, “preduzeti sve zakonom dozvoljene mjere kako bi pomogli rad preduzeća i spriječili najgori scenario”. Biljana Đondović , nova vd direktorica  ,smatra da je jedino rješenje da se obavi dokapitalizacija.

Obimna ulaganja u opremu i mehanizaciju i do sada su karakteriala odnos osnivača i Vodovoda. Opština je tu firmu  opremila novom mehanizacijom,  vozni park kupovinom nove cisterne za vodu, kombinovane mašine, dostavnog vozila, uređaja za snimanje vodovodne i kanalizacione mreže.  Najavljena je i isporuka isporuka novog kombinovanog vozila kanal džete za crpljenje komunalnih otpadnih voda , kao i multi džet kombi vozila koje se koristi za održavanje manjih kanalizacionih profila. No, očigledno, da bi spasila Vodovod od propasati, lokalnoj upravi će biti potrebno mnogo više truda.

Pored finansijskih teškoća,  pljevaljskom vodovodu ima i drugih izazova. Među najvećim je oko 25 kilometara azbestnih cijevi, koje se zbog štetnosti odavno ne koriste za vodosnabdijevanje u zemljama Evropske unije. Najviše azbestno-cementnih cijevi ima od izvorišta u Odžaku do postrojenja za preradu vode, nepunih 19 kilometara. Od azbestno-cementnih cijevi izgrađen je i kompletan dovodni vodovod od izvorišta Jugoštica do bazena na Bogiševcu.

Iako su daleko od stečaja i u kolašinskom preduzeću Vodovod i kanalizacija novi menadžment zatekao je brojne probleme. Novi direktor Miloš Peković za Monitor kaže da su teškoće višestruke, a da će za njihovo rješavanje biti potrebne godine.

“Investicioni bum, ekspanzija  hotelskih kompleksa i stambenih objekata praćena postojećim problemima vodosnabdijevanja i tretmana otpadnih voda. Međutim, nakon imenovanja susreo sam se i sa unutrašnjim problemima preduzeća. Zastarjelost ili potpuno odsustvo propisa , akata i uredbi koje  dovode u pitanje cjelokupno funkcionisanje preduzeća. Loša unutrašnja organizacija i sistematizacija preduzeća. Od oko 30-ak zaposlenih koliko broji preduzeće , u tehničkoj službi rade svega dva fizička radnika i dva vodoinstalatera što je premalo za održavanje postojeće vodovodne i kanalizacione mreže,  a kamoli za ovoliki investicioni bum”, objašnjava on.

Peković kaže da poslovanje opterećuju i neusklađeni koeficijenti, obračunske vrijednosti zarada zaposlenih, nestabilne finansije, jer je mjesečni iznos bruto zarada gotovo jednak mjesečnoj naplati. Od novčanih problema, kaže, teži su oni u sistemu vodosnabdijevanja i neracionalna potrošnja vode.

“U ovom momentu u vodovodnom sistemu Kolašina u funkciji je jedan rezervoar zapremine 800 metara kubnih. U njegovoj blizini izgrađen je novi rezervoar sa dvije komore zapremine 3.000 metara kubnih.  Projektom je obrađeno rešenje prema kojem će se i ovaj rezervoar uključiti u sistem. Uključivanjem novog rezervoara u sistem povećaće se značajno zapremina rezervoarskog prostora . Rješavanje tog problema tek predstoji”, kaže Peković.

Osim tih  projekata preduzeće će  krenuti, objašnjava direktor,  sa ugradnjom oko 400 vodomjera na priključcima u namjeri da se u početku smanji, a u narednom periodu i potpuno eliminiše neracionalna potrošnja vode. Takođe,  ove godine je planirano postavljanje kontrolnih mjernih instrumenata na pojedinim djelovima grada kako bi se kvalitetnije pratio protok i pritisak vode po zonama. Peković je uvjeren da  neće biti potrebna “finansijska injekcija” Opštine, ali hoće odgovorniji odnos, trud i zalaganja svih zaposlenih da se “problemi dugo gurani pod tepih riješe”.  Prije svega,  problem pozamašnih potraživanja.  Potrošači iz kategorije domaćinstva  Vodovodu i kanalizaciji duguju 390.000, a oni iz ostalih kategorija 191.340 eura.

Dug mojkovačkog opštinskog preduzeća Komunalne usluge “Gradac”, koje obavlja i usluge vodosabdijevanja  iznosio je, nakon dolaska novog mendžementa,  850.000 eura.  Novi direktor Bojan Mišnić, kaže da je u  preduzeću  zatekao i mnogo ostalih problema, a među njima je i “katastrofalno stanje deponije na obali Tare”.

Neredovno izmirivanja obaveza prema dobavljačima, opterećenja reprogramom kredita i ratama za mašine u mjesečnom iznosu od preko 5.000 eura, samo su neki od izazova te mojkovačke firme.  Dug prema dobavljačima iznosi preko 80.000, a po osnovu neizmirenih obaveza za doprinose preko 765.000 eura.

Kako Mišnić kaže,tu izuzetno nepovoljnu situaciju počeli su da rješavaju podizanjem procenta naplate komunalnih usluga za pravna i fizička lica. Godinama, objašnjava, preduzeće je minimalno prihodovalo. Prema njegovim riječima, “mehanizacija je u prethodnom periodu zloupotrebljavana i u većini slučajeva neadekvatno naplaćivana”.  Do lokalnih izbora održanih 5. decembra 2021. godine na vlasti u Mojkovcu bila je Demokratska partija socijalista.

 Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo