Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVREMENO FINANSIRANJE: BRIGA ZBOG DPS ZAOSTAVŠTINE ILI STRAH OD SKUPŠTINSKE VEĆINE: Život bez budžeta

Objavljeno prije

na

Za razliku od emisije obveznica, odluka o odlaganju izrade budžeta i privremenom finansiranju države u nekoliko narednih mjeseci je, prevashodno, politička. Problem je što ekspertska vlada takvu odluku donosi ne uz podršku, nego bez znanja vladajuće većine u parlamentu

 

Kako sada stoje stvari, budžet za 2021. godinu dobićemo krajem zime ili na proljeće. Do tada će država funkcionisati u modu „privremenog finansiranja“. Vlada, uprkos najavama, neće predložiti Skupštini ni rebalans budžeta očekivan (ima onih koji tvrde – i obavezan) nakon emisije obveznica i novog zaduženja od 750 miliona eura. Izostaće, konačno, i tehnički rebalans budžeta kako bi ga Vlada, uz podršku parlamenta, pripodobila novoj organizacionoj šemi izvršne vlasti.

„Brojne nepravilnosti, netačni podaci i malverzacije uticali su na to da nećemo praviti nacrt budžeta da bismo imali budžet radi budžeta, odnosno tačan zbir netačnih podataka“, saopštio je premijer Zdravko Krivokapić krajem prošle nedjelje, uz potvrdu da je samo dan ranije na snazi bila odluka da se budžet za narednu godinu pripremi do 20. decembra da bi se o njemu u Skupštini razgovaralo već ove nedjelje. „Opredijelili smo se da do marta odradimo realističan budžet koji se zasniva na jasnom programu i politikama Vlade“.

To nije bio prvi put da premijer zatečeno stanje opisuje kao tačan zbir netačnih podataka. Njegovi saradnici su se potrudili da olakšaju razumijevanje tog iskaza. I, suštinski, opravdaju potrebu da se dostupni podaci o radu korisnika budžetskih sredstava provjere prije nego se prepišu u budžet za narednu godinu.

Tako je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić ukazao na velike troškove za zakup prostora koji koriste budžetski potrošači (ministarstva, uprave, agencije…). Objašnjavajući kako je na čelu novog ministarstva „naslijedio“ kabinet bivšeg Ministarstva saobraćaja – zapravo preuređeni apartman hotela Best Western – Bojanić je obznanio: „Samo za to krilo mi plaćamo za 2.000 kvadrata 20.000 eura mjesečno najma, pored toliko poslovnih prostora koji su prazni”.

Ispostavilo se da Ministarstvo saobraćaja nije jedini korisnik zakupljenog prostora, ali i da Vlada u susjednom hotelu Best Western Premijer uzima u zakup dodatni prostor, i za njega, preko Uprave za imovinu, plaća 35.000 mjesečno. Znači, samo aranžman sa dva povezana preduzeća, koja državi na ime neplaćenog poreza duguju preko tri miliona eura, poreske obveznike košta 55.000 mjesečno. Ili 660.000 godišnje. Odnosno, dva miliona i šesto četrdeset hiljada eura (2.640.000) za četiri godine, koliko traje mandat jedne vlade.

Prije nego što pomislite da je u pitanju nekakav presedan – u važećem budžetu za 2020. godinu za troškove zakupa objekata planirano je više od 11 miliona eura. Manje od polovine tog iznosa (pet miliona) troši se preko Ministarstva vanjskih poslova (uglavnom za potrebe ambasada i konzulata) dok preostalih šest „odu“ po istoj ili sličnoj šemi po kojoj je vlada postala najbolji klijent Best Western hotela u Podgorici.

Preko Uprave za imovinu išao je i posao uzimanja u zakup poslovne zgrade Prohaus (vlasnik Dušan Ban, kum Mila Đukanovića i, navodno, stvarni vlasnik miliona kojim je, preko računa odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, aktuelni predsjednik Crne Gore garantovao svoj prvi milionski kredit) u koju je smještena Uprave za veterinu i fitosanitarne poslove. Vrijednost ugovora – 175.000 godišnje. Ili 750.000 za četiri godine, koliko traje „okvirni sporazum“ potpisan sredinom oktobra. U momentu kada su njegovi potpisnici sa strane države/vlade uveliko bili u tehničkom mandatu.

O postojanju tog ugovora obavijestio nas je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Njemu su, saznali smo, već prvih dana mandata zasmetale potencijalne zloupotrebe u raspodjeli sredstava za lična primanja. Pošto isti ljudi, stalno, dobijaju dodatak na osnovnu platu u vidu stimulansa ili naknade za stanovanje. „I to je protivzakonito. Dajete nekome platu recimo 600 eura, pa dodatak 30 odsto, to je još 200 eura, ukupno 800, pa još po 100 eura nadoknada za stan. A tu na spisku imate ljudi koji zajedno žive i oboje primaju nadoknadu za stanovanje. Dakle, opet se pokazalo da nijesmo svi isti“, pobrojao je Stijović navodeći kako je stopirao isplatu naknada koje su isplaćivane „isključivo na potpis ministra“ iako nijesu propisane zakonom. „I tako smo za budžet samo za nedjelju dana sačuvali 300.000“.

Ponovo smo zavirili u Zakon o budžetu za 2020. godinu. I našli da je za zarade, mimo bruto plata, doprinosa na teret poslodavca, naknada za zimnicu, prevoz, stanovanje i odvojen život, otpremnina i jubilarnih nagrada, predviđeno još 10,1 miliona eura. Pod stavkom ostale naknade. Ministar poljoprivrede polako počinje da hvata puteve tog novca.

Isto pokušava i ministar finansija. Milojko Spajić ovih dana pokušava da prebroji vladine komisije. Samo četiri su stalne: Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, Komisija za ekonomsku politiku i finansijski sistem, Komisija za kadrovska i administrativna pitanja i Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve. A uz njih ide još milion onih koje, nerijetko, služe samo za to da kroz njih neko ostvari dodatak na platu. Slavno „članstvo u komisiji“. A tu su još direktori, savjetnici, konsultanti, nadzornici, pa upravni odbori, savjeti… Puno novca. A, opet, ništa, u poređenju sa 17 miliona koliko nas je, samo tokom 2020, koštala izrada i održavanje softvera u državnim institucijama (veća polovina tog novca troši se preko MUP-a i Uprave policije).

Ni bivši ministri ne znaju kome su sve i zašto isplaćivali državni novac. To su, kažu, u njihovo ime radile sekretarice koristeći se faksimilima potpisa. Kad se pečat izliže, ministar poruči novi. O državnom trošku podrazumijeva se.

Očigledno, ministar Spajić ima gdje da traži uštede. Šta će naći – vidjećemo do kraja marta. U međuvremenu, on je dodatno pojasnio zašto se, u zadnji čas, odustalo od ideje da se usvoji zakon o budžetu za 2021. koji je pripremala bivša vlada Duška Markovića. Nakon što se usaglasi sa novom organizacijom potrošačkih jedinica. A da se prvi „pravi“ budžet nove vlade pripremi tokom januara.

„Mi nismo Vlada kontinuiteta i takav ne smije biti ni budžet“, rekao je Spajić. „Mi bismo tim formalnim davanjem u skupštinsku proceduru opravdavali bahato trošenje i razna nepočinstva za koja nema opravdanja. Uključićemo forenzičare i eksperte u izradu novog budžeta. Bitno je da novi budžet odražava stvarne potrebe građana, privrede i društva”.

Tu, polako, zalazimo u problematični dio odluke o prelasku države na privremeno finansiranje. Prva dilema se tiče forme, kontinuiteta i stvarnih potreba o kojima je govorio ministar Spajić. Zato smo mu početkom nedjelje poslali nekoliko pitanja uz molbu da na njih odgovori u bilo kojoj formi. Jedno od njih ticalo se činjenice da je Vlada odbila da priprema budžet na osnovu neprovjerenih podataka njenih prethodnika. Ali je ista ta vlada, deset dana ranije, zadužila Crnu Goru za 750 miliona kroz emisiju obveznica, koja je pripremljena uz pomoć i na osnovu podataka i predviđanja članova Markovićeve vlade.  „Možete li povući paralelu između ta dva posla i pojasniti zašto je jedan završen po hitnom postupku a drugi odložen da krajnjeg roka?“, pitali smo ministra finansija. I ostali bez odgovora. A nije nevažno saznati, recimo, na osnovu čega je vlada odlučila da nas zaduži baš 750 miliona? A ne 500 ili cijelu milijardu?  Premijer Krivokapić je, u jednom momentu, najavio da će doći u Skupštinu i pojasniti sve nedoumice oko tajnog zaduženja (citat Z.K.). Onda je, u zadnji čas, odustao od tog nauma. Tako smo umjesto detaljnih pojašnjenja dobili nezvanična tumačenja i izgovore tipa – isto to radio je i DPS. To jeste tačno. Ali od DPS-a nijesmo očekivali zakonit rad. Niti su nam oni to obećavali. I oni su u parlamentu imali bespogovorno poslušnu većinu. Kod Vlade Zdravka Krivokapića ni jedno ni drugo nije slučaj. Za sada.    Obznanjeno je, uglavnom, kako poslanici premijera  ove godine neće vidjeti u parlamentu. Pa će njihov sljedeći susret, možda, biti upriličen tek krajem marta, kada na usvajanje bude ponuđen budžet za 2021. Zakonski, premijer ima pravo na takvu odluku.  Ustav propisuje da vladi prestaje mandat i u slučaju da „ne predloži budžet do 31. marta budžetske godine“. Mada nije propisano do kada takav budžet mora biti usvojen. Tek, do njegovog usvajanja traje privremeno finansiranje koje predviđa da se korisnicima budžetskog novca svakog mjeseca odobri jedna dvanaestina sredstava koja su im namijenjena prošlogodišnjim budžetom.  Problem nastaje kod pitanja kojim sredstvima će raspolagati, recimo, pomenuto Ministarstvo kapitalnih investicija. Ili mnogo prozivano Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Njih nema u ovogodišnjem budžetu. A nijesu ni prosti zbir ministarstava koja su funkcionisala do početka decembra.  Ko će i kako odlučivati o njihovom budžetu? Pitali smo Vladu, ali odgovora nema.

Pravnici i ekonomisti, opet, različito tumače nastalu dilemu. Uz, čini se, primjetan uticaj političkih afiniteta. Nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović smatra da je za normalno funkcionisanje vlade dovoljno da se u završnom računu budžeta za ovu godinu konstatuje nastala reorganizacija. Bez obzira što će taj završni račun u Skupštinu stići tek krajem naredne godine (završni račun budžeta za 2019. godinu još nije usvojen). Damjanović svoj stav zasniva na poslaničkom iskustvu i praksi prethodnih DPS vlada. Ni jedna od njih, u organizacionom smislu, nije bila kopija prethodne. I ni jednom nije rađen tehnički rebalans kako bi tadašnji budžet prepoznao promjene.

Predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, međutim, tvrdi da se zakonske odredbe o privremenom finansiranju mogu primijeniti samo na one potrošačke jedinice koje su utvrđene Zakonom o budžetu za 2020. godinu. „Za sedam novih ministarstava nije jasno kako će se privremeno finansirati, bez prethodno izvršenog tehničkog rebalansa, kada u godini koja se uzima kao osnova za odobravanje nijesu postojali“, rekao je Radulović Mini. „Privremeno finansiranje moguće je samo kod zakonom utvrđenih potrošačkih jedinica”, stav je i Državne revizorske institucije (DRI).

Dok stručnjaci razmjenjuju argumente, političari ostaju u busijama. Jedni Vladi aplaudiraju, drugi prebacuju nesposobnost, treći prijete krivičnim prijavama. I svi osluškuju izvještaje o rejtingu. Javnost briži druge brige.  Emisija obveznica i novo zaduženje, najveće u istoriji Crne Gore, bilo je prvenstveno ekonomska odluka i potez iznuđen zatečenim stanjem i projekcijama koje ne najavljuju brzo poboljšanje ekonomskog stanja.  Podrazumijeva se da Vlada ima obavezu da pokaže kako je taj posao realizovala na zakonit način, bez repova i ugradnje koju joj spočitavaju čak i oni koji su za nju glasali prije tri nedjelje.  Zato je odluka o privremenom finansiranju prije svega politička. To, uostalom, eksplicitno saopštava potpredsjednik vlade Dritan Abazović objašnjavajući kako oni ne mogu da predlože DPS budžet i „rade po notama režima koji su pobijedili“. Da ne bi bilo kakve dileme, Abazović precizira: „To je glavna stvar zbog koje se ide sa mjerom privremenog finansiranja…“.  Politički analitičari su, i prije formiranja vlade, ukazivali na njen manjak kapaciteta prilikom donošenja političkih odluka. Posebno onih koje prethodno nijesu dobile potvrdu parlamentarne većine. Krivokapić i njegovi saradnici ne da nijesu dobili saglasnost za povučeni potez, već parlamentarnu većinu nijesu ni obavijestili o svojoj odluci. Do pomenute konferencije za medije. Donekle ih pravda to što ni sami, samo dan ranije, nijesu očekivali takav rasplet.  Zato se i danas može postaviti pitanje da li Vlada, u kojoj sjede i funkcioneri prethodnih DPS vlasti, na ovaj način pravi otklon „od pobijeđenog režima“, sa sve Sporazumom u kome stoji da će nova većina slijediti generalne smjernice unutrašnje i vanjske politike svojih prethodnika (dok DF i PzP ne kriju da se ne slažu sa tom odlukom, a premijer saopštava u NIN-u da je to politička realnost a ne posljedica njegovih želja). Ili je smisao odluka o prolongiranju budžeta za 2021. u tome da se odloži izlazak pred parlament dok se, eventualno, ne ojačaju vladine pozicije. U javnosti i među poslanicima većine. I to tako što će jedne pridobiti najavljenim reformama a druge imenovanjima po dubini.

     Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Potencijalnoj saradnji u prilog ne idu ni zahtjevi koje doskorašnji lideri DF-a javnosti predstavljaju, u neobičnom zamahu, koji se tiču temeljnih promjena modela na kojima će se zasnivati crnogorsko društvo i država.  (Vidi antrfile).

Ne ide im se sa radošću ni na drugu, DPS stranu. Makar ne Milatoviću. I makar ne još. Na to ukazuju spekulacije  da je predsjednik države riješio da odgovornost za (ne)pravljenje odborničke većine u Podgorici prebaci na članove odborničkog kluba političke grupacije koja nastupa kao nukleus njegove buduće partije. Doda li se tome i zahtjev URA da budući gradonačelnik bude Luka Rakčević, nosilac zajedničke liste koalicije Za bolju Podgoricu, onda se sa sigurnošću može predvidjeti da će ishod pregovoa,  ako do njih i dođe, biti krajnje neizvjestan.

Uglavnom, kod Abdića su se okupili predstavnici partija koje imaju (samo) 24 odbornička mandata, uz postignuti dogovor da se nađu na novom sastanku. Nakon što se ispune neki “preduslovi” koji nijesu samo formalne prirode.

Iz Markovićevog SEP-a su, pred sastanak, saopštenjem zatražili da se razgovori odlože dok se prepiremi platforma za razgovore i definišu “fundamentalni principi za konstituisanje vlasti u Glavnom gradu zasnovani prije svega na programskim i kadrovskim kompetencijama”. U Evropskom savezu bili su još konkretniji. Predstavili su svoju pregovaračku platformu zasnovanu na pet principa: građani u fokusu, dinamičan razvoj i unaprjeđenje infrastrukture, kadrovska politika zasnovana na kompetencijama, transparentnost i otvorenost u radu te odgovorno upravljanje javnim finansijama i resursima.

“Za nas je isključivo bitna postizborna programska koalicija a kadrovi su izvedena kategorija”, kaže za Monitor Budimir Mugoša (SDP) navodeći kako u Evropskom savezu vjeruju u mogućnost dogovora i ako se njihovi mandati ne podrazumijevaju u bilo kakvoj postizbornoj koaliciji bez preciznog prethodnog dogovora. “Podgorica je u institucionalnom i razvojnom haosu i imamo obavezu prema građanima da slušamo njihov glas, koji je na izborima bio veoma jasan. Nadam se da će stabilnu većinu napraviti stranke koje su napravile otklon od dosadašnje vlasti. Sve drugo bi bila prevara građana jer su jasne bile poruke svih u predizbornoj kampanji. Sada je na političarima da ispoštuju poruke građana sa izbora, i da vjerujemo da će doći do dogovora”, kazao nam je Mugoša.

Na drugoj strani, najupečatljiviji je gromoglasni muk koalicije PES-a i Demokrata. Nosilac njihove zajedničke liste, ministar energetike Saša Mujović djeluje kao čovjek potpuno posvećen svom sadašnjem poslu. To bi moglo da ukazuje kako se  manje vidi kao potencijalni nosilac izvršne vlasti u Glavnom gradu. Ne treba zaboraviti, razmimoilaženja  bivših kolega iz nekadašnjeg, jednistvenog, PES-a i uslovila su prijevremene izbore u Podgorici. Ti ožiljci se teško saniraju, i neće biti lako postići dogovor PES-a i koalicije koju je u Podgorici predvodio Milatović. Upućeni tvrde da su i  lični odnosi Spajića i Milatovića, odnosno izostanak komunikacije između njih dvojice, sve veća prepreka ne samo dogovoru, veći i ozbiljnijim razgovorima o eventualnoj saradnji.

Problem je registrovao i Andrija Mandić pa je, neki dan, podsjetio kolege iz vladajuće koalicije na državnom nivou da bi, nakon proglašenja zvaničnih rezultata izbora, trebali da povuku neki potez u pravcu formiranja vlasti. “Ja mislim da poziv za okupljanje parlamentarne većine u Podgorici treba da potekne od onoga ko je osvojio najveći broj glasova, a to je koalicija PES – Demokrate”, kazao je on svjesno previđajući da je najveći broj glasova na septembarskim izborima osvojio DPS. I da toj partiji, dobrim dijelom zahvaljujući i njegovom angažmanu, koalicioni potencijal raste. Sa do skora nepostojećeg na sadašnji status sve je moguće.

Knežević je bio direktniji. Osvrćući se na ćutanje PES-a i Demokrata, poručio je kako “ni Spajić ni bilo ko drugi, nema pravo da ostavi ni minimum prostora za vraćanje DPS-a ne vlast”. U skladu sa tim stavom, predsjednik NDP je u ime ZBCG pozvao Milatovića na pregovore i razgovore, naglašavajući kako oni ne žele da se odreknu Jakova Milatovića, “koji je sastavni dio 30. avgusta 2020. godine”. Pride, valjda da ubaži nedavne (političke) prijetnje upućene na račun predsjednika države, ali i da odgovori na neke ideje koje moguće kolaju među zvaničnicima dvije provladine koalicije u Podgorici, Knežević poručuje: “Ne smatramo ni da ga treba neutralisati i izolovati, a praviti koalicije sa takozvanim satelitima DPS-a, koji nam možda žele i gore nego sama DPS”.

Nije, dakle, lako ni na toj strani.

Pokreta Preokret se unaprijed odrekao mogućnosti da sa dva odbornika uđe u vlast.  To ne znači da do njih nijesu stizali zanimljivi prijedlozi. “Ponuda da promijenimo stav je bilo, dolazile su u uvijenim ili direktnim formatima, i svodile su se na to ne da se mijenja sistem, već da mi budemo dio dila na kraju kojeg bismo postali ekspozitura političkih korporacija”, kaže za Monitor Srđan Perić. “Da ne ostavim dilemu: tajnih pregovora nije bilo – sve što smo govorili javno saopštavali smo i onima koji su slali ponude. Svaki drugi odgovor osim odbijajućeg bio bi iznevjeravanje volje građana koji su dali podršku za glas protesta… I da naglasim: to nije pasivna već u datim okolnistima najaktivnija moguća pozicija. To je početak primjene sistema vlasti za koji se zalažemo. Počinjemo od lokalnog nivoa.”

Podgorica čeka. Novu vlast ili nove izbore.

Prerada Crne Gore

Andrija Mandić i Milan  Knežević se nadmeću produžavajući listu identitetskih ultimatuma i zahtjeva: novi državni simboli, dvojno (crnogorsko) državljanstvo za državljane Srbije, srpski jezik kao službeni (uz crnogorski) umjesto sadašnje ustavne definicije “jezik u službenoj upotrebi”, proporcionalna zastupljenost građana srpske nacionalnosti u administraciji, policiji i vojsci, putinovski zakon o agentima stranog uticaja… Sve to je začinjeno idejom da se, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu usvojeni “dogovorom” mimo poštovanja važeće ustavne procedure, oni organizuju novu podgoričku, pardon, ustavotvornu skupštinu. Onu što se, prema definiciji pojma, organizuje kada treba donijeti ustav novoformirane države, ili nakon što se u nekoj koja već ima svoj ustav, organizuje puč/revolucija s ciljem da se nasilno promijeni državno uređenje ili državni status zemlje.

Nagađanja šta se sve ovim zahtjevima želi postići razriješio je, dobrim dijelom, Zoran Čvorović, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i, jezikom koalicije ZBCG, afirmisani agent ruskog uticaja u Srbiji. A čini se i šire.

“Rešenjem ustavnog statusa srpskog jezika, automatski bi se otvorilo pitanje neodrživosti građanskog karaktera Crne Gore”, piše Čvorović u desničarskom Novom Standardu nakon saopštavanja identitetskih rezultata popisa u Crnoj Gori.

“Jer, država koja ima dva službena jezika, koji su izrazi dva različita nacionalna identiteta i od kojih ni jedan nema apsolutnu većinu, ne može biti građanska država…

Kada promena odredbe Ustava o službenom jeziku dovede u pitanje građanski karakter Crne Gore, onda će se neminovno otvoriti i pitanje neodrživosti postojećeg grba, zastave i himne Crne Gore.

Jer, Crna Gora kao država dve dominantne nacionalne zajednice sa dva službena jezika, mora imati takve državne simbole koji  izražavaju dvonacionalni karakter države Crne Gore. I najzad, postojeći pleonastički i otuda besmislen st. 1. čl. 12. Ustava Crne Gore, po kome „u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvu“ trebalo bi brisati, jer je isključivo u službi asimilacije Srba, a protivan je dvonacionalnom karakteru Crne Gore, koji potvrđuju podaci najnovijeg popisa stanovništva.”

Na kraju svog teksta Čvorović iz teorije prelazi na praksu: “Za uspeh tog poduhvata nužan je kompromis među stranakama koje su srušile Đukanovićev režim, ali koje su u identitetskom smislu potpuno različite. Do kompromisa se može doći samo ako srpski narod u Crnoj Gori uspe u narednom periodu da jasno i odlučno formuliše stav da je alternativa kompromisu (=društvenom ugovoru) oko nove konstitucionalizacije Crne Gore raspad države, jer je njen sadašnji ustavni identitet oktroisan suprotno, ne samo istorijskom biću Crne Gore, već i postojećoj etničkoj i jezičkoj stvarnosti crnogorskog društva.”

To je uglavnom  to. Da ne bude nismo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo