Radnici smatraju da na odgovornost treba pozvati sve ljude koji su u posljednih deset godina u Ciglani kroz različite zloupotrebe i nepoštovanje kupoprodajnog ugovora, doprinijeli obustavi proizvodnje i rušenju fabrike.
Nekadašnji sindikalni lider Veselnin Radičević podsjeća da su se tokom poslednjih godina obraćali tužilaštvu u nadi da će se utvrditi odgovornost pojedinaca za uništavanje Ciglane.
,,Policija je tek poslije dvije godine počela da saslušava određene osobe. U saznanju smo da je tada saslušano pet ljudi i da je nakon toga predmet vraćen tužilaštvu na dalje postupanje. Nije nam poznato da je iko odgovarao za rušenje fabrike, niti da li je dalja istraga u toku, iako se pouzdano zna da je bivši vlasnik, uz mnoštvo nezakonitih radnji, u potpunosti pogazio odredbe iz kupoprodajnog ugovora”, kaže Radičević.
On zato poziva specijalnog tužioca da ovaj slučaj uzme u razmatranje i da razotkrije vinovnika privrednog zločina.
Bivši radnici podsjećaju da je nekadašnji vlasnik, nakon rušenja stare ciglane obećavao da će izgraditi novu fabriku za proizvodnju opekarskih proizvoda vrijednu najmanje 10 miliona eura u kojoj će biti zaposleno 35 radnika, ali da nije ispoštivao kupoprodajni ugovor.
Nekadašnji radnici za sadašnje stanje najviše okrivljuju Vladinu komisiju koja je utvrđivala regularnost sprovedene privatizacije.
,,Tražili smo na brojnim protestima da se formira neko tijelo koje bi preispitalo sva dešavanja u Ciglani. Vlada je u međuvremenu, na naš zahtjev, formirala komisiju koja je trebalo da utvrdi da li su u cijeloj priči ispoštovane odredbe iz kupoprodajnog ugovora. Ali, ta komisija je umjesto da odgovori postavljenom zadatku, povjerovala na riječ vlasniku da će na mjestu stare praviti novu ciglanu i da ćemo mi biti socijalno zbrinuti. Vrijeme je pokazalo da od nove fabrike nema ništa i da Vladina komisija nije odradila svoj posao u skladu sa zakonom”, priča Radičević.
Beransku Ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice vlasnika Petra Đurišića. Ovaj čovjek je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz ulaganje određenih sredstava, osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu. Sva njegova obećanja ostala su samo mrtvo slovo na papiru, jer i pored posredovanja predstavnika Vlade Crne Gore i Opštine Berane cijela priča se, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, kada je pedesetak radnika upućeno na biro rada.
Đurišić je u više navrata pokušavao ponovo da kupi Ciglanu. On je na pretposljednjem nadmetanju prilagao traženi depozit, ali je poslije toga izbjegavao da uplati preostalu svotu novca, tako da je fabrika i pored simbolične cijene tada ostala neprodata.
Bivši radnici tvrde da se čitavo vrijeme namjerno vršila opstrukcija, kako bi se što više umanjila cijena fabričke imovine koju čine objekti sa pripadajućom opremom i infrastrukturom na zemljišu površine 49.767 kvadratnih metara, zatim bager marke Kamatus, 7.524 kubika pijeska i 14.000 kubika gline.
Poslije svega Ciglanu je nakod dvadesetak neuspješnih licitacija za 145.000 eura kupio Beranac Nikola Obradović. Bivši radnici od novog vlasnika zahtijevaju da zemljište koje je kupio privede namjeni, odnosno da na Rudešu ponovo pokrene proizvodnju opekarskih proizvoda. Oni tvrde da je Detaljnim urbanističkim planom predviđeno da se na mjestu stare ciglane može graditi jedino objekat za proizvodnju opekarskih proizvoda.
,,Na parceli koju je kupio novi vlasnik može se graditi samo ciglana jer je to, po našim saznanjima, tako predviđeno planskim dokumentima. Zahtijevamo da se takve odredbe ispoštuju”, poručuju bivši radnici.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i još nekoliko nevladinih organizacija ranije su sačinili izvještaj o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama, koji je pokazao da su Ciglana i još neke fabrike u ovom gradu dovedene namjerno do propasti, kao i da je ljudima koji su ih privatizovali dozvoljeno da se obogate na njihovu štetu.
,,Kod tih preduzeća pokazao se obrazac destruktivne privatizacije kroz stečaj, koji nije karakterističan samo za Berane već za čitavu Crnu Goru. Kompanije su prodate po deset puta nižoj cijeni od procijenjene. Obnavljanje proizvodnje im od samog početka nije bilo u planu, iako je to osnovni razlog privatizacije preduzeća”, naveo je MANS u tom izvještaju.
Istaknuto je i da su novi vlasnici djelove imovine prodali dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.
,,Na taj način, novim vlasnicima ne samo da se vratio ukupni iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit, što je kompanije dovelo do potpunog uništenja. Za to vrijeme državni organi niti su insistirali na sproveđenju obaveza definisanih ugovorima o privatizaciji niti su preduzimali mjere da spriječe otuđivanje imovine. U nekim slučajevima država im je velikodušno pružila finansijsku pomoć”, dodaje se u izvještaju.
MANS je tada preporučio da Privredni sud u Bijelom Polju objavi dokumenataciju vezanu za postupak stečaja i privatizacije, Ministarstvo ekonomije i skupštinska Komisija za praćenje i kontrolu privatizacije da urade reviziju postupka prodaje, te da tužilaštvo utvrdi odgovornost pojedinaca za uništavanje i pljačku.
Od svega, međutim, koliko je poznato, nije bilo ništa. Kao i mnogi drugi slučajevi pljačkaških privatizacija, kriminalni čin rušenja najstarije beranske fabrike i jedine ciglane u državi, ostao je do danas nekažnjen.
Portal Pod lupom slučaj beranske Ciglane odavno je smjestio među primjere gdje je stečajna mafija po znatno nižim cijenama kupovala imovinu propalih kompanija. Radojica Grba inače važi za stečajnog upravnika koji je zajedno sa stečajnim sudijom Zoranom Ašaninom iz Višeg suda u Bijelom Polju rasprodao „pola sjevera Crne Gore”. Pod lupom je tada napisao da njega nije previše uznemirila tvrdnja da je dio stečajne mafije.
Grba je tada izjavio da je dobio potpuno čiste papire o Ciglani od bivšeg vlasnika, a da je „sve ostalo stvar krivičnog postupka”. Šta se u tom postupku dešavalo, da li je i kako okončan, javnost je za te informacije ostala uskraćena.
Rušenjem Ciglane pedeset radnika ostalo je bez posla. Berane je ostalo bez svog najstarijeg privrednog kolektiva. Država bez jedine fabrike opekarskih proizvoda, kakva god ona bila.
Bivši radnici ne isključuju mogućnost da je njihova fabrika pravila smetnju nekome od crnogorskih tajkuna koji se bave uvozom građevinskog materijala. Oni podsjećaju da Crna Gora u toku jedne godine uveze opekarskih proizvoda u vrijednosti od oko 20 miliona eura.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice