Specijalnom državnom tužiocu Saši Čađenoviću dodijeljeno je stalno policijsko obezbjeđenje nakon što su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva prispjele pisane prijetnje koje mu je iz zatvora u Spužu uputio jedan od optuženih za učešće u dvostrukom ubistvu u Budvi krajem 2016. godine. Tada su usmrćeni Đorđe Boreta i Dragan Zečević, penzionisani ljekar koji je stradao pošto se u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Nadležni drže da i to dvostruko ubistvo ide na konto zaraćenih kotorskih klanova.
Prema saznanjima Vijesti, Čađenoviću je prijetio Ilija Pavlović, koji je skupa sa bratom Boškom uhapšen u Budvi u septembru prošle godine. Osumnjičeni su za teško ubistvo, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja. Navodno je telefon jednog od braće, u trenutku ubistva, lociran desetak metara od kafića u kome su ubijeni Boreta i Zečević, navode Vijesti a prenose domaći i regionalni mediji.
Pisane prijetnje Čađenoviću samo su nastavak prošlogodišnjeg trenda javnih prijetnji crnogorskim tužiocima. Sredinom februara prošle godine iz Višeg državnog tužilaštva obaviješteni smo o prijetnjama tužiocu Željku Tomkoviću. Njemu je, tokom saslušanja, prijetio Vladimir Ulama koji je skupa sa Darkom Mijovićem optužen zbog teškog ubistva Nemanje Medina. „Okrivljeni se prilikom saslušanja, nakon što je iskoristio pravo da ne iznosi odbranu, obratio postupajućem državnom tužiocu i tom prilikom mu uputio riječi da je sramota što nevin leži u zatvoru i da će mu on zbog toga platiti”, saopšteno je iz Višeg državnog tužilaštva. Nešto kasnije, Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice podiglo je optužni akt protiv Ulame.
Policija je u Budvi, sredinom februara 2017, uhapsila Nola Kneževića (39) iz Šavnika, zbog prijetnji koje je na svojoj fejsbuk stranici uputio Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.
„Bivši sam pripadnik MUP-a RCG, imam 39 godina, pet godina nijesam ulazio u ovu državu, ja ti neću reći da je ovo upozorenje, ovo ti je obećanje da ćes završiti ako nastaviš sa ovim pokušajima hapšenja kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić, a ti me privedi da ti to kažem u oči”, napisao je Knežević podstaknut, ispostavilo se, zahtjevom tužilaštva da se Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću skine imunitet i odredi pritvor zbog sumnji da su učestvovali u „pokušaju terorizma”, kako je tužilaštvo zvanično krstilo događaje od 16. oktobra 2016. godine.
Knežević je osuđen na dva mjeseca zatvora a potom se, po već dobro uhodanim saradničkim kanalima, u Dnevnim novinama pojavilo pismo koje je iz zatvora uputio Katniću. Tu se Knežević pravda zbog učinjenog, tvrdi da je bio pijan ali i da se „odmah otrijeznio kad mu je policija rekla šta je napisao na svom profilu”. Pravdao se i da nikada ne bi naudio specijalnom tužiocu mada je prijeteća poruka vjerovatno objavljena sa njegovog telefona. „Ne branim ja sebe kao nekog ko misli da plače i moli za oproštaj uz obećanje da će zaboraviti politiku. To nikada. I kad budem mrtav i tada ću biti protiv DPS. Ja nijesam Mirko Velimirović, zvani Paja, niti neki Sinđelić Saša, ja sam Nole Knežević, unuk Vesa Kneževića, sekretara komiteta i šefa Udbe iz Titovog vremena…”, pohvalio se ili požalio Knežević Katniću. Muka je svačija.
Samo mjesec dana kasnije, u martu prošle godine, premijer Duško Marković obznanio je kako u Crnoj Gori postoji „više odgovornih osoba” čije je bezbjednost, prema informacijama nadležnih službi, ugrožena. „Među tim osobama je i Glavni specijalni tužilac. Rekao bih da je on jedan od najugroženijih. I te informacije treba da imaju oni koji ih imaju”, naveo je Marković, ne objašnjavajući zašto te, po prirodi stvari povjerljive informacije koje već imaju „oni koji treba da ih imaju” dijeli sa sveukupnom javnošću.
Potom nas je TVCG informisala da je ministar policije Melvudin Nuhodžić obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da je Uprava policije podigla nivo zaštite tužioca Katnića. Prethodno se Stanković istoj televiziji požalio da ga nijedan državni organ nije obavijestio o tome da je ugrožena bezbjednost njegovog prvog saradnika.
Konačno, oglasio se i direktor Uprave policije Slavko Stojanović: „Uprava policije, na osnovu operativno preventivnih aktivnosti, raspolaže saznanjima koja ukazuju na ozbiljno ugrožavanje lične bezbjednosti glavnog specijalnog tužioca”.
,,Mogu da zaključim da se dešava nešto što nije uobičajeno”, komentarisao je nekadašnji ministar pravde, advokat Dragan Šoć. „Nije do sada bilo uobičajeno da policija iznosi bilo kakve operativne podatke o ugroženosti određenih štićenih lica. Ja ne mogu da se sjetim da smo ikad čuli bilo kakvu informaciju o bezbjednosti, premijera, šefa države ili predsjednika parlamenta…”.
Dio tih neuobičajenih aktivnosti bio je vidljiv, što bi rekli, i golim okom. Tako je javnost ostala zatečena istupom Andrije Mandića koji je Katniću, navodnom „špijunu KOS-a još od studentskih dana”, poručio: „Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, platiće kad tad”. Pride je lider DF-a naglasio kako u Crnoj Gori, kada vam neko nasrne na čast i obraz „sve postaje lično”, a kada se pri tome zloupotrebljavaju institucije „stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni”.
U isto vrijeme pristalice DF-a, nezadovoljni odlukom da se Mihailu Čađenoviću, vozaču DF-a, produži pritvor (šest mjeseci kasnije Ustavni sud je usvojio Čađenovićevu žalbu nakon čega mu je dozvoljeno da se brani sa slobode), izvele su „performans” pred zgradom u kojoj stanuje Mušika Dujović, predsjednik Apelacionog suda. Sa tog skupa zapamćen će ostati transparent kojim je Dujoviću poručeno: „Pravda će zakucati i na tvoja vrata”.
Po nešto od izrečenog i napisanog, u nekon drugom ambijentu, možda i ne bi bilo shvaćeno kao prijetnja. Makar ne iole ozbiljna. Ali…
Crnogorske sudije, tužioci i advokati još dobro pamte kako je, u septembru 2005. u Osnovnom sudu u Baru, penzionisani univerzitetski profesor Batrić Đuković hicima iz pištolja ubio sudiju Miloriju Đukić-Pejović, teško ranio advokata Đorđija Jankovića, a zatim – pošto mu se metak zaglavio u oružju – drškom pištolja povrijedio i sudiju Željka Šupljeglava. Pa potom mirno sačekao policiju. Ispostavilo se da je ubica u barskom sudu vodio imovinski spor sa majkom i komšijama!?
Prema podacima Uprave policije u posljednjih pet godina fizički je napadnuto 569 policajaca. Podmetnutim požarima, eksplozivnim napravama postavljenim na vozila ili ulazna vrata, polomljenim staklima… ni broja se ne zna. Uostalom, do danas nijesu riješena ubistva policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka Raspopovića koji su ubijeni iz zasjede 2000. odnosno 2001. godine.
Ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića (ubijen 2005) dobilo je sudski epilog, njegove ubice nalaze se u zatvoru, ali brojne kontroverze vezane za taj slučaj traju do danas.
„Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni”, pisao je Monitor 2012. godine, „Medenica je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja. Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom”. Već bivši sudija,koga ćemo zapamtiti po osuđujućim presudama za ubistvo urednika i vlasnika Dana Duška Jovanovića i inspektora Šćekića , obrazložio je da odlazi ,,jer ne prihvata bilo čije ultimatume, pritiske, prijetnje i zastrašivanja”. Prozvani se nijesu trudili da odgovore.
U istom tekstu Monitor navodi kako je vijeće Apelacionog suda kojim je predsjedavao Milivoje Katnić potvrdilo stav da prilikom ubistva Šćekića nije bilo zločinačkog udruživanja. Zaključak se nametao sam po sebi: „Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija”!
Lazar Aković, sada advokat, napadnut je i povrijeđen prije dvije godine ispred svog stana u naselju Siti kvart. ,,Bila su dva lica… Bio je to smišljen napad, a ne razbojništvo jer mi ništa nijesu uzeli niti pokušali uzeti. Ovaj što me udarao opsovao mi je majku i rekao nećeš više živjeti”, prisjeća se napadnuti advokat.
Sve navedeno je samo djelić vrha ledenog brijega (ne)prikrivenih prijetnji i ucjena sa kojima se, praktično svakodnevno, suočavaju ljudi iz policije, tužilaštva i pravosuđa. Poput njihovih kolega u okruženju. Sutkinja Ana Adamska Galant iz Prištine, koja je vodila proces protiv Nasera Keljmendija, požalila se da im sarajevsko pravosuđe „otežava i usporava suđenje”. Stanko Subotić Cane oslobođen je u Beogradu optužbi za šverc cigara nakon što je proces proces protiv njega – zastario. Analitičari iz Beograda već najavljuju da će isti ishod imati i čitav niz suđenja protiv nekrunisanog balkanskog narkobosa Darka Šarića. Moćni Pljevljak svoju je odbranu zasnovao na blaćenju i policajaca, tužilaca i sudija koji su doprinijeli razotkrivanju njegove kriminalne mreže. Istovremeno, svjedoci protiv njega umiru nasilnom smrću. Darkov brat Duško, već je u Crnoj Gori pravosnažno oslobođen optužbi za pranje novca. Baš kao i Safet Kalić, njegov brat i supruga.
Pitanje je da li ćemo ikada saznati koliko su na takve odluke uticali dokazi, a koliko strah.
Zoran RADULOVIĆ