Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJA POBJEDE, KRAJ JEDNE ERE: Iz njihovih ruku – u njihove ruke

Objavljeno prije

na

Mjesec nakon sedamdesete godišnjice državnog lista Pobjeda – sedam decenija od kada je Blažo Jovanović u prvom broju tog dnevnika objavio uvodnik Pobjeda je tu – državna Pobjeda više nije tu. Privatizovana je nakon deceniju nezakonitog poslovanja i gomilanja milionskih dugova. Prodata je bez tendera, nakon neposredne pogodbe, kompaniji Media Nea koju kontroliše grčki biznismen i višestruki partner Vlade (i premijera Mila Đukanovića), Petros Statis, vlasnik još jednog crnogorskog dnevnika – Dnevnih novina.

Na ugovor je, ispred Statisa, paraf stavio Boris Darmanović njegovo ovlašćeno lice i glavni i odgovorni urednik narečenog glasila. Kupoprodajna cijena: 757.000 eura. Od ponedjeljka, 8. decembra, uredničku fotelju Pobjede preuzima dosadašnji prvi čovjek Vladi bliskog portala Analitika – Draško Đuranović. Nakon pomenutog konteksta, jasno je: državna ili privatna, Pobjeda je – Vladina.

O tome koliko i na koji način će se Pobjeda promijeniti najbolje ilustruju podaci o tome ko je novi vlasnik, a ko novi urednik. Petros Statis – većinski vlasnik (99.9 odsto, Darmanović – 0.1) firme First financial holdings (prema Registru privrednih subjekata firma je registrovana za trgovinu na veliko voćem i povrćem!), koja je preko kompanije Media Nea kupila Pobjedu – itekako je prisutan u Crnoj Gori. Uživa kao na đedovini: od garancija za milionske kredite do povlašćenog položaja na svim poljima.

Monitor je pisao (Privatno, a režimsko): preko svoje firme Adcapital Montenegro, tokom prošle godine, kupio je 15 odsto akcija KAP-a. Vlasnik je Adriatic properties 2, koja sa lokalnim vlastima kani graditi vile na crnogorskom biseru, Svetom Stefanu. Potom, vlasnik Adriatic properties, zakupca Svetog Stefana, je firma Aidway investments limited (britanska Djevičanska ostrva), u čijem su bordu vlasnik Restis grupe Viktor Restis (uhapšen u Grčkoj zbog sumnji za pranje novca) i njegov predstavnik za Crnu Goru – Statis. Sadašnji vlasnik Pobjede stoji i iza kompanije Balkan energy. Ta firma je učestvovala u kupovini Rudnika uglja u Beranama, čiji je član odbora direktora bio i Predrag Drecun, svojevremeno direktor Prve banke, premijerovog brata Aca.

Statis je, dakle, za prvog čovjeka Pobjede izabrao Đuranovića. Nikako slučajno: vremenom se nametnuo kao tehničko-novinarski vješt i vladajućem establišmentu lojalan. Njegova Analitika oformljena je kao režimska kontrateža portalu Vijesti. U nju se, prethodnih godina, od institucija sistema slio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima, mnogo više od drastično posjećenijih, kritički nastrojenih, sajtova. Sada – kažu upućeni u privatizaciju Pobjede – Analitika ide u paketu sa Đuranovićem. Zarad konteksta, fakat: dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu Đuranovićeve supruge, država je svojevremeno prebacila na građane, poreske obveznike. Zvanično objašnjenje: trebalo je pomoći glasila prema kojima je Bega press imala dugove. Sada će, kako vidimo, po sličnom principu građani plaćati i otpremnine radnika privatne Pobjede!

Među 47 prekobrojnih je i bivši državni direktor Lav Lajović, ali taj broj nije konačan. Pominju se otpremnine u iznosima i do 15.000 eura iz državne kase, o kojima prekobrojni novinari u drugim privatnim medijima mogu samo da sanjaju, kaže izvor našeg lista.

Đuranović je, jedno vrijeme, bio i direktor WAC-a za Crnu Goru. Ta kompanija je, prema pisanju medija, povezivana sa Stankom Subotićem Canetom, u kontekstu njegovih nakana da ućutka neposlušne medije. Član je i savjeta TVCG.

Sada je tu, u Pobjedi. Sagovornik Monitora priča kako do sada nije bilo bitnijih promjena. ,,Promijenio je do sada samo urednike kulture i sporta. Ove sedmice razgovaraće sa ostalima. Čim nije smijenio cijeli kolegijum, većih promjena neće biti. Možda će umiti hajku na Vijesti, Monitor, MANS i Krivokapića. Tačnije, možda će rječnik biti pristojniji. Druge promjene nijesu ni moguće. Ne može on praviti istinite novine kad je za svoje zamjenice izabrao Vesnu Šofranac i Mariju Jovićević, koje su do sada vodile Pobjedu.”

Naš izvor tvrdi da je malo vjerovatno da će Đuranović donijeti neki novi proizvod na tržištu štampanih medija.

„Njegov angažman u Pobjedi kroz funkcije izvršnog menadžera i glavnog urednika, od strane Media Nea, vjerovatno je samo pokušaj novog gazde (za kojeg se još pouzdano ne zna da li je zaista crnogorski zet Petros Statis ili neki od braće Đukanović) da privuče još državnog ili paradržavnog novca, zahvaljujući kojem je godinama i opstajao portal Analitika.”

Đuranović nije usamljen. Sve navedeno dio je šire slike i matrice rokada unutar prorežimskih glasila: zaslužni novinski radnici, tako, kada odrade dio posla, ili kada im zaškripi u poslu, mijenjaju pozicije.

Primjer je bivši urednik Pobjede Srđan Kusovac. Prvo je bio premijerov savjetnik. Potom je, zarad istog zadatka, dislociran u Pobjedu. Zatim, nakon četiri godine provedene na mjestu glavnog i odgovornog urednika tog lista, prošlog oktobra, vraća se odakle je i došao: na poziciju savjetnika Đukanovića, u vidu rukovodioca službe – vladinog Biroa za odnose sa javnošću. Sada Kusovac dobija novi zadatak: postavljen je za Koordinatora novoformiranog Tima za promociju prioritetnih razvojnih projekata od posebnog značaja za Crnu Goru.

Svo vrijeme Kusovac je na istom zadatku, koji je marljivo skicirao tokom urednikovanja u Pobjedi objavljivanjem serije tekstova Marka Vešovića i Šemsudina Radončića koji su, za kritičare režima, koristili sintagme: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet… Ili, za žene:,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Sjetimo se, na koncu, rokade Televizije IN: Đukanovićev školski drug Rade Vojvodić poslije propasti režimske IN televizije, prije dvije godine, iz tog privatnog medija doveo je veliki broj novinara u RTCG, na grbaču poreskih obveznika.

Iz njihovih ruku, u njihove ruke.

NAŠ NOVAC I POBJEDA

Od 2004. godine, kada je Pobjeda, prema zakonu, morala biti privatizovana taložili su se finansijski (o ostalim kasnije) problemi. To je dovelo do toga da su, recimo, dugovi u 2012. godini iznosili oko sedam miliona eura, ne računajući one koje je Vlada preuzela. Kapital Pobjede krajem te godine iznosio je 18, a gubitak skoro 20 miliona eura! Potom, prošle godine, Pobjeda je, do polovine godine, poslovala sa gubitkom od 906.785 eura. Gubici, u odnosu na godinu iza, porasli su na 24,94 miliona eura. Da bi, ovog avgusta, bio pokrenut stečajni postupak jer Poreskoj upravi nijesu plaćena potraživanja – više od million eura, a prema državnoj kompaniji su prijavljena potraživanja povjerilaca ukupno 16,3 miliona. Jedan od njih, najveći, je Vlada, kojoj je Pobjeda dužna 7,6 miliona eura. Prenijeli su mediji: od 193 radnika Pobjede, 47 su se prijavili za dobrovoljni odlazak uz otpremninu, koja će biti isplaćena iz budžeta! To će, prema sagovrniku Monitora, novinaru Pobjede koji je insistirao na anonimnosti, po mnogo čemu biti paradoksalna situacija: „Tako će novinari privatnih medija, koji su mjesecima, a neki i godinama bili klevetani i etiketirani od Pobjede, sada, kao poreski obveznici, plaćati trošak restruktuiranja istog preduzeća, koje je promijenilo gazdu, ali i plate istim režimskim perjanicama čijom ‘zaslugom’ su u kontinuitetu bili suočeni sa prljavom medijskom hajkom.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo