Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRIVATIZACIJA OBALE BIVŠE VLASTI: Ugovori o dugoročnom zakupu poslije izbora

Objavljeno prije

na

Dan nakon izbora direktor Predrag Jelušić zaključio je dva ugovora za zakup morskog dobra, sa firmom Beach d.o.o iz Podgorice na ime izgradnje novog kupališta u Reževićima, na rok od 25 godina i sa firmom Balbo-Radulović d.o.o iz Nikšića, za dio obale u Bijeloj sa važnošću od 10 godina

 

Tokom  tri mjeseca čekanja na formiranje nove Vlade u državnom Javnom preduzeću Morsko dobro nisu sjedjeli skrštenih ruku. U  vakumu, nakon gubljenja vlasti DPS-a, čiji kadrovi zauzimaju ključne funkcije u upravnim strukturama preduzeća, koje gazduje obalom Crnogorskog primorja, bilo je najviše posla. Direktor JP Morsko dobro i predsjednik budvanskog odbora DPS-a, Pregrad Jelušić, potpisao je od 01. septembra do kraja novembra ove godine, više ugovora o dugoročnom zakupu djelova morske obale. Prema podacima sa sajta JPMD u posljednjih 12 godina zaključeno je 30 dugoročnih investicionih ugovora za zakup i korišćenje morskog dobra, obale, plaža, marina. Čak  devet u posljednja tri mjeseca.

U JPMG su zaključili ugovore sa investitorima bliskim bivšoj vlasti za zakup morskog dobra pod izuzetnim uslovima, na osnovu javnih poziva za izgradnju novih kupališta od Herceg Novog do Bara i Ulcinja. Po osnovu investicionog ulaganja zakupci su dobijali povoljne uslove zakupa od 10, 20 ili 30 godina, zavisno od lokacije. Iako je po definiciji zadatak JPMD zaštita, unapređenje i izgradnja objekata za potrebe morskog dobra, u posljednje vrijeme učestali su javni tenderi kojima se izgradnja novih plaža povjerava privatnim firmama. Tako je značajan dio  obale otuđen  na desetine godina ili u nekim slučajevima gotovo i cijeli vijek. Mnogi vlasnici hotela, turističkih i ugostitelsjkih objekata iskoristili su tu mogućnost i na duži rok postali vlasnici/zakupci dragocjenog dijela dobra od opšteg značaja, uz simbolične nadoknade. Izgradnjom novog kupališta ili uređenjem plaže dobijaju pravo da dugo eksploatišu atraktivne djelove obale, koje često i prisvoje tako što zabrane pristup građanima i turistima koji nisu gosti njihovih turističkih objekata.

Dan nakon izbora, 01. septembra Jelušić je zaključio dva ugovora za zakup morskog dobra, sa firmom Beach d.o.o iz Podgorice na ime izgradnje novog kupališta u Reževićima, na rok od 25 godina. Sa firmom Balbo-Radulović d.o.o iz Nikšića, za dio obale u Bijeloj sa važnošću od 10 godina.

U oktobru je sklopljen ugovor po osnovu javnog poziva za izgradnju kupališta na lokaciji Kumbora sa firmom Carine d.o.o iz Podgorice, do 2050. To je treći dugoročni ugovor koji je ova podgorička kompanija u vlasništvu Čedomira Popovića realizovala u saradnji sa Jelušićem. Početkom 2017. godine dobila je dva vrijedna ugovora za zakup obale dužine 128 i 162 metra,  ispred hotela Delfin i Park u Bijeloj, na 24 i 30 godina. Povlašćeni investitor, prema čijem se liku i potrebama raspiše javni poziv, dobije na korišćenje  parcele od oko 425 dužnih metara pored mora, sa 3.500 m2, u narednih 30-ak godina.

Sa društvom V.A.S. Invest d.o.o iz Budve, ruskim investitorom turističkog kompleksa na lokaciji Smokvice u Reževićima, Jelušić je zaključio ugovor o zakupu obale i plaže početkom novembra, dužine 560 m, površine 18.630 kvadrata, koji će važiti do 2045.

Potpisan je i ugovor sa kompanijom Dukley Hotel d.o.o iz Budve, vlasnicom turističkog naselja na Rtu Zavala, od 01. 11. 2020 do 31. 10. 2045. Predmet ugovora je izgradnja novih plaža na kamenitoj obali Zavale, dužine  445 metara, zapadno od  plaže Guvance. Izmijenjen je i dopunjen Program postavljanja privremenih objekata za ovaj dio morskog dobra radi postavljanja novih pratećih ugostiteljskih objekata i plažnih barova. Za očekivati je da se i taj dio budvanske rivijere ogradama i kapijama pretvori u privatni zabran, poput mnogih od Ulcinja do Herceg Novog.

Na sajtu JPMD nema mnogih ugovora  kojima je veliki dio obalnog područja otuđen od građana. Nema ugovora sa kompanijom Adriatic properties iz Budve, zakupcem hotela Sveti Stefan i Miločer kojoj su ustupljeni atraktivni djelovi morskog dobra, obale i plaža, ukupne površine od 43.948 m2.  Ugovoru o zakupu hotela pridodate su najvrednije plaže, ukupne dužine od 1 kilometar najfinijeg pijeska i šljunka. Adriatic properties upravlja malom Kraljičinom plažom i velikom Kraljevom u Miločeru, plažama  sa obje strane grada-hotela Sveti Stefan. Obezbijeđen je ugovor na rok od 42 godine, odnosno do 2049. godine, uz nadoknadu od 65.000 eura na godišnjem nivou. Na svim pomenutim plažama turistima i mještanima  pristup je  zabranjen, suprotno stavovima iz ugovora sa JP Morsko dobro.

„Prenosom prava korišćenja morsko dobro zadržava karakter javnog dobra u opštoj upotrebi, odnosno sva fizička i pravna lica imaju pravo nesmetanog pristupa postojećem i novoizgrađenom morskom dobru“. Član 7. Ugovora o zakupu morskog dobra zaključenog 12. 06. 2007.

Adriatic properties godinama krši ugovor o zakupu, postavlja ograde, kapije oko plaža, uz brojno obezbeđenje kako bi onemogućio pristup javnom dobru svima, osim povlašćenom sloju crnogorskog društva, državnim funkcionerima, njihovim porodicama i prijateljima.

Biser predstavlja ugovor između JPMD i  Konzorcijuma Northstar d.o.o iz Podgorice i of šor kompanije Equest Capital Ltd registrovane na britanskom ostrvu Jersey, zaključen u februaru 2019.

Vlada je 2009, zaključila Ugovor o dugoročnom zakupu pola miliona kvadrata zemljišta u naselju Rose na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica na 90 godina, za izgradnju ekskluzivnog turističkog kompleksa Montrose sa navedenim kompanijama iza kojih, po izjavama biznismena Duška Kneževića, navodno  stoji Branimir Gvozdenović, višegodišnji ministar i funkcioner DPS-a.Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i izgrađenih objekata i posebna prava na ustupljeni dio morskog dobra, definisana aneksima na ugovor o zakupu.

U ugovoru koji je prošle godine potpisao Predrag Jelušić navodi se kako je Ministarstvo održivog razvoja i turizma i Ministarstvo finansija dalo tumačenje člana 6.1.4 Ugovora o zakupu zemljišta, po kojem Konzorcijum ima pravo korišćenja morskog dobra bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova tokom trajanja zakupa. Upravni odbor JP Morsko dobro prihvatio je predlog ugovora o korišćenju morskog dobra koji je upućen iz Vlade. Prema tom ugovoru kompanijama Northstar i Equest Capital dat je dio obale „na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara ispod planiranih turističkih naselja koji obuhvata uvalu Ploče, i Rt Dobrič,  površine 510.927 m2, na 7 katastraskih parcela, sa pripadajućim akva prostorom površine 62.445 kvadrata, na rok od 90 godina.  Kilometar i po obale i oko pola miliona kvadrata zemljišta u zoni opšteg, javnog dobra, koje pripada  građanima Crne Gore, dato je na eksploataciju kompaniji čiji je stvarni vlasnik  kompanija Montrose Partners International LTD registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, bez ikakve nadoknade, za skoro čitav vijek.

Zakupcu je dozvoljeno  „modeliranje“ obale, povećanje kvadrata nasipanjem mora radi izgradnje novih kupališta, pristaništa i privezišta za jahte. Dato im je i ekskluzivno pravo svojine na privezištima kao i pravo da koriste i kontrolišu morske oblasti u području, uključujući pravo da gradi ponte, dokove, plaže, šetališta i da ostvaruju prihod davanjem zakupa, licenci i sličnih aranžmana. Korisnik  ima pravo da stupa u ugovorne odnose sa trećim licima bez saglasnosti zakupodavca. Ukratko, sva prava JP Morsko dobro na ovom dijelu državne teritorije prelaze na Northstar i of šor kompaniju.

Ugovorom se daje pravo proglašenja djelova zakupljenog morskog dobra privatnim posjedom kome pristup reguliše zakupac, što je u  suprotnosti sa karakterom javnog dobra. Moćan investitor, blizak bivšoj izvršnoj vlasti, uspijeva da privatizuje djelove obale uz bezbroj pravnih formulacija koje se prenose sa jednog slučaja na drugi, poput „propisa kojima se reguliše spoljna trgovina, slobodne carinske zone  ili kada je predviđeno ugovorom o zakupu da budu dio projekta koji je privatnog karaktera i kojima pristup reguliše zakupac“.

Da li će nova Vlada smijeniti rukovodeći partijski kadar u JP Morsko dobro i preispitati brojne ugovore o tihoj privatizaciji obale, vidjećemo.

Branka PLAMENAC

Komentari

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI PATRIJARH I  USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” kazao je Porfirije prilikom sureta sa Vladimirom Putinom. Uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” a  Porfirije potvrdio “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. U Crnoj Gori, nije bilo reakcija zvaničnika  na patrijarhov tretman Crne Gore  kao provizorijuma

 

 

Tokom višednevne posjeti Moskvi patrijarh SPC Porfirije se  na uskršnji utorak sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U pratnji srbijanskog patrijarha bio je mitropolit bački Irinej dok je sa ruske strane bio patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril i mitropolit volokolamski (ujedno predsjednik Odjeljenja za spoljne crkvene odnose) Antonije. Saopštenje su dali i SPC  i pres služba ruskog predsednika.

Zanimljivo, srbijanska delegacija nije primljena u jednoj od velelepnih dvorana Kremlja gdje se inače primaju gosti visokog ranga. Uvedena je u malenu (za kremaljske uslove) sobu čiju najveću površinu ispunjava veliki okrugli sto. Na jednoj strani je sjedio ruski autokrata vidno odvojen od četvorice jerarha iza kojih su stajali kamermani i tonci da ovjekovječe podaničko poklonjenje gostiju iz Srbije. Transkripti dijela razgovora objavljeni su na portalu Kremlja i njegove Moskovske patrijaršije.

Putin je čestitao srbijanskom patrijarhu praznik “svijetlog Vaskrsenja” ali bez “Hristos voskrese” i pohvalio posebni karakter rusko-srpskih odnosa. Napomenuo je:  “Očekujemo,  9. maja predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu”. Tako  Rusija zove dio Drugog svjetskog rata u kome je od saveznika nacističke Njemačke postala njihov protivnik jer je Hitler prekršio dogovor. Putin je stavio do znanja da prati situaciju na Balkanu koja “nije jednostavna” i da zna za Porfirijeve “napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali”. Time je priznao Porfirija kao službenika srbijanske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem.

Patrijarh Porfirije  je takođe čestitao Uskrs Putinu i zahvalio se na prijemu. “ Želeo bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti”, kazao je.  Onda se u hvaljenju bratskih odnosa dva naroda pozvao na pokojnog patrijarha Irineja (Gavrilovića) u čijem citiranju mu je pomogao Irinej bački rekavši da “naša mala (srpska) lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod”. Onda je Porfirije citirao jerusalimskog patrijarha Teofila (kog koga je bio dvije sedmice ranije u gostima) i koji mu je navodno rekao: “Mi pravoslavni imamo jedan adut. ‘Pitao sam: koji’? ‘Vladimir Putin – rekao mi je”, prenio je Porfirije. I zaključio: . “Te reči govore sve”.

Onda je nastavio slavospjev ruskom diktatoru. “Zahvaljujem se za podršku i stav vezano za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće” zavapio je srbijanski patrijarh prije nego je krenuo u novu odu ruskom vladaru. “Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” nastavio je Porfirije uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” na šta je Porfirije potvrdno rekao “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. Time je direktno potvrdio jednakost dva pojma i etnofiletistički stav srpske i ruske crkve koji je osuđen kao jeres na saboru u Carigradu 1872. godine.

Nakon ovog Porfirije se okrenuo protiv studenata u Srbiji rekavši da “i kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?” na šta “prevodilac” Irinej uskače “obojena”. Porfirije slavodobitno ponavlja “obojena revolucija, Vi to znate” obraćajući se Putinu čija administracija je i napravila tu kovanicu i koja nema ni trunke milosti za one koji kritikuju državnu korupciju i kriminal. “Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti… znamo i osećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu” nastavio je Porfirije umiljavanje. Završio je sa željom da Putinu “Bog da snage, mudrosti”. I uz uvjeravanje da su “naše molitve uvek sa Vama”.

Putin je uzvratio da se crkva “uopšte bavi identitetom”,  kod njih je to RPC.” Patrijarh Kiril ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela” objasnio je Putin. Patrijarh Kiril je, na osnovu kratko otvorenih arhiva KGB-a po raspadu Sovjetskog Saveza, još kao mladi sveštenik postao doušnik i ubrzo i agent KGB-a (pod kodnim imenom Mihailov). Kasnije je kao mitropolit volokolamski i vanjski ministar RPC-a dobio od prethodne Jeljcinovske administracije izuzeće od akciza i carina na alkohol i cigarete kako bi se “pomoglo crkvi”. Kiril je rukovodio uvozom i prepredajom duvana i alkohola i kao mitropolit je samo u doba predsjednika Jeljcina, po nekim izvještajima tadašnje opozicione štampe, napravio obrt od preko 14 milijardi dolara. Poznat je po luksuznom životu i basnoslovnom bogatstvu (jahte, automobili, ljetnjikovci skupocjeni satovi) o čemu je kratko pisala i putinovska štampa 2012. godine kada se usudio prozvati Kremlj za netransparentnost u društvu.

Kiril je na sastanku kod Putina ponovio: “Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko”. Na to je Porfirije odgovorio potvrdno.

Porfirijev sastanak sa Putinom je naišao na loše i osuđujuće komentare u dijelu opozicione štampe i nezavisnih medija u Srbiji. Čak je i jedan svetosavski teološki portal (teologija.net) Porfirijeve riječi u Kremlju nazvao “sramotom”. Neki oponirajući krugovi u SPC-u su neformalno optužili patrijarha da je SPC podredio Rusiji i njenim obavještajnim službama, u političkom i svakom drugom smislu, i da SPC više nije autokefalna crkva, sem formalno.

U Crnoj Gori, makar od zvaničnika do sada nije bilo reakcija na patrijarhovo, u sred Moskve, otvaranje “crnogorskog pitanja” u kome je Crna Gora suštinski kao država proglašena provizorijumom.

Iako crnogorski mitropolit Joanikije (koji se zvanično zove crnogorsko-primorski, kao da primorje nije u Crnoj Gori)  nije bio u Moskvi, po njegovim izjavama tokom uskršnjih praznika se može vidjeti da nema nikakvog neslaganja između njega i SPC delegacije u Kremlju. On je iskoristio najradosniji hrišćanski praznik da opet pokrene teme podjela, posebno vraćanje kapele srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića na vrh Lovćena pod vidom ispunjavanja Njegoševog amaneta.

Joanikije se osvrnuo i na “svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine”. On je zatražio od  Boga da blagoslovi “one koji su pomenuti dijalog započeli…da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini”. Međutim, za Joanikija, da bi se mir desio “treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom (UPC)”. Kod Joanikija nema nijedne osude ruske agresije, koju je upravo ta ista UPC osudila bezbroj puta i pozvala na odbranu zemlje. Joanikije je nijem i na rušenje preko 400 pravoslavnih hramova od kojih većina pripada UPC-a. UPC je odvojila od Moskovske patrijaršije dok je jedan dio njenog sveštenstva stupio u otvorenu kolaboraciju sa ruskim agresorom zbog čega je Ukrajina pokrenula krivične istrage zbog špijunaže i saradnje s okupatorom. Ovako krivično procesuiranje javnih KGB-ovaca u mantiji za Joanikija predstavlja “sramotu za cio prosvećeni svijet i posebno za Evropu”.

Dok je Porfirije bio u Moskvi, crnogorski mitropolit se na uskšnji utorak našao na skupu u Doljanima bilizu Podgorice i u društvu šefa parlamenta Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora Nebojše Rodića. Iz Mitropolije su naveli da je tamo “obilježena i osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša” i da je Joanikije u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „nakon liturgije osveštao jasenovački krst”. Tzv. Jasenovački krst je „po blagoslovu episkopa pakračko-slavonskoga g. Jovana nedavno poklonjen doljanskome hramu”. Navodno su daske za krst dobijene „direktno iz Jasenovca od krovne konstrukcije nekadašnjeg logora – stratišta”. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju da ponovo veliča nacističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića. Đurišić je navodno ubijen u Jasenovcu sa nekoliko komandanata nakon pokušaja da izigra dogovor s njegovim dotadašnjim saveznicima ustašama i nakon otkazivanja poslušnosti Draži Mihailoviću. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako” objasnio je Joanikije. “Zar nije i onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini” zapitao je mitropolit. “Zar i on nije iz Crne Gore i zar nije sa njim mnogo Crnogoraca postradalo u Jasenovcu” zaključio je Joanikije ne trepnuvši.

Da su Porfirije i Joanikije živjeli u Hristovo doba i da su morali birati između Hrista s jedne i patriotskih prvosveštenika Ane i Kajafe i rimske sile upravitelja Pontija Pilata s druge strane, imali bi lak izbor.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije pitanje  napada PES-ovog  bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi  kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju

 

 

MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika  sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici  koja se povezuje sa PES-om,  objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo,  napada njihovog bota na mene,  nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili  nakon promjene vlasti.

Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i  poslanici Jevrosimi Pejović.  Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…

Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je  svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.

Kad se dešavalo  osobi “sa jedne strane”,  oni s druge strane  su navijali.  Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane,  prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.

Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo,  da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi  kao društvo moramo snažno da reagujemo sada,  ne samo sada  kada mene prozivaju,  nego da reagujemo na  svaki  slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju.  Napad na mene, s druge strane,  samo  pokazuje nedostatak argumenata.

MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To potvrđuje  tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast,  i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima  da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.

Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo,  održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.

Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma,  ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.

DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju-  čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.

DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije.  Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.

Šta nam je  još pokazao  ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE?   Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju,  koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast.  Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu.  Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a,  smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.

MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što  suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već  izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.

Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo.  Samo dan nakon usvajanja sporazuma.  Pravili smo  ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo  da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.

MONITOR:  Više inicijativa je bila poslata Briselu  u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu.  Je li  ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Ovo je početak odgovora.

Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno,  pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.

Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.

MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes.  Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.

MONITOR:  Vlastima  su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa

Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.

Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo