Upozorenja eksperata na posljedice turističkog pritiska na obalu i more, na pretjeranu gradnju kuća, zgrada i stanova za odmor i rekreaciju, na opasnosti agresivnog i destruktivnog djelovanja nekontrolisanog turizma obistinila su se upravo u Budvi, mjestu koje je postalo školski primjer pogrešnog razvoja. Često istican princip po kome – sve ono zbog čega je turizam negdje nastao, prirodne ljepote, pjeskovite plaže ili kulturno nasljeđe, koji privlače ljude iz raznih krajeva svijeta, turizam na kraju neminovno i uništi – potvrdio se u Budvi koja doživljava urbanu katastrofu u svakom segmentu društvenog života.
Građani su nezadovoljni jer lokalna uprava nije u stanju da obezbijedi normalno funkcionisanje gradskog života, a turisti, oni pravi, zaobilaze ovu destinaciju.
Budva je fenomen i po tome što se ne zna ni približan broj turista koji borave u gradu jer se ne zna ni broj stanova koji su u turističkom prometu.
Prema informacijama Turističke organizacije u drugoj polovini jula na budvanskoj rivijeri boravi oko 40.000 turista. Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović tvrdi da je daleko veći broj turista koji nigdje nisu evidentirani i navodi impozantnu brojku od 60.000 nelegalnih gostiju koji borave na teritoriji ove opštine. Ne zna se kako su u CTU došli do te računice, ali, ukoliko je tačna, to je bezmalo onoliko turista koliko boravi na cijelom Crnogorskom primorju.
Budva plaća danak nekontrolisanoj gradnji stanova za tržište koje su kupovali kako stranci tako i domaći, Rusi, Srbi, Bosanci ili Podgoričani, svejedno. U njihovim stanovima, po računici CTU, boravi više gostiju nego u svim hotelima, odmaralištima, vilama, apartmanima i sobama prijavljenog privatnog smještaja zajedno .
To je neregistrovana armija ljudi koja troši gradske resurse, opterećuje plaže, parking prostore, pravi nepodnošljivu gužvu i privid uspješne turističke sezone.
Nelegalni turisti koji cirkulišu u isto tako nelegalno podignutim privatnim vilama i stanovima dokaz su propasti državne strategije razvoja turizma, Master plana iz 2001. godine, koji prioritet daje gradnji hotela. U pitanju je dvoličnost, deklarativno zalaganje Vlade za razvoj hotelijerstva, dok se pruža logistička podrška gradnji stambenih naselja na najatraktivnijim lokacijama kao što su, primjerice, kompleks Fab lajv na Slovenskoj plaži, Harmonija u Bečićima, Astra Montenegro na Zavali ili naselje Planet u Pržnu.
Zanimljivo je kako se suvlasnik i direktor hotela Splendid Žarko Radulović obrušio na nelegalne goste u legalno kupljenim ruskim stanovima u Budvi. Upravo je Radulović jedan od glavnih promotera bespravne gradnje – podigao je hotel Splendid na divlje i Opštini Budva ostao dužan priličnu svotu eura na ime neplaćenih komunalnih taksi.
Kako on tako i ostali, Rusi i domaći.
Posljedice su vidljive na svakom koraku. Život građana Budve iskomplikovan je do te mjere da je i kretanje gradom otežano. Trgovi oko Starog grada prekriveni su stolicama i šankovima do neukusa. Ulice su masne i prljave, saobraćaj nemoguć, parking prostor nedovoljan i preskup. Plaže pretrpane i nedostupne.
Budva je izgubila sva nekadašnja obilježja mirnog, uređenog, mediteranskog grada. Sve je više mještana koji najavljuju odlazak iz Budve u kojoj su proveli veći dio svog života.
ZONA SUMRAKA: Nadležni na državnom i lokalnom nivou kao da su digli ruke od sređivanja sezonskog haosa u Budvi, prijestonici svakovrsnog kiča, jeftine zabave
i trgovine. Nekome ovaj programirani haos odgovara.
U Budvi postoji zona sumraka, šetalište uz Slovensku obalu s noćnim klubovima u kojima se uz metalne šipke uvijaju polunage mlade djevojke uz zaglušujuću buku folk muzike, oblake dima i mirise roštilja s otvorenih uličnih tezgi. U kasnim noćnim satima i na ulicama Budve mogu se sresti izazovno odjevene djevojke, poput zečica ili kolgerli, koje u grupicama odlaze nekuda u provod, u „elitne” hotele ili jahte usidrene u luci.
Čak i obična ponuda, večera ili piće na nekoj od brojnih terasa ispred zidina Starog grada vulgarizovana je do krajnjih granica. Ispred lokala i šankova na rivi prolaznike mame atraktivne, oskudno odjevene djevojke, što cijeloj situaciji daje otužnu sliku grada koji gubi kontrolu nad sobom.
Na pomenutom šetalištu nastavlja se prodaja turističkih izleta, hrane i pića dok dileri neometano prodaju sobe u privatnom smještaju.
Čitav je grad pretvoren u veliki sezonski buvljak.
Pobunili su se i budvanski trgovci koji traže od gradskih vlasti da onemogući nelegalnu prodaju roba na tezgama postavljenim u neposrednoj blizini Starog grada.
Poseban segment ljetnje ponude predstavlja vašarište na Jadranskom sajmu, pored turističkog naselja Slovenska plaža, na kome se prodaje najraznovrsnija jeftina roba. „Kraljicom turizma” trešte narodnjaci od jutra do mraka, s plaža, iz kafića, sa šankova ili turističkih brodova. Sveopšta buka je ponovo problem na koji masovno ukazuju gosti.
Građani uzalud postavljaju pitanje – kome sve to treba, zašto je Budvom zavladao duh primitivizma, kiča i gramzivosti.
Do kraja ovogodišnje sezone ostalo je mjesec dana. Očekivana posjeta turista je izostala, naročito se promaja osjeća u sobama i apartmanima u privatnom smještaju od Budve do Petrovca.
Ne treba se tome čuditi ako se zna da su Budvani sve učinili kako bi i pristup lijepim pjeskovitim plažama onemogućili. Skočile su cijene prilaza, odnosno parkinga na plažama s početnih 1 ili 2 eura do cijelih 5 ili 10 eura. Povećane su cijene ležaljki i suncobrana koje prevazilaze cijene kreveta u sobama. Pijesak zbog kojeg ljudi dolaze na more, prekriven je nepreglednim ležaljkama ili daskama na uštrb onog dijela kupališta koji, po pravilima Morskog dobra, zakupci moraju ostaviti slobodnim. Pravilo se, naravno, ne poštuje, a Morsko dobro se, po pravilu, ne miješa u svoj posao.
Na plaže odlaze svi gosti i legalni i divlji, te su one postale glavni izvor prihoda za probrani krug podgoričkih i budvanskih biznismena koji su ih se na vrijeme domogli.
Branka PLAMENAC