Recimo da imate 50.000 eura. Nema veze odkuda – ostavila tetka, bogati Rus otkupio đedovinu, stigla otpremnina iz neke paradržavne firme; kredit, zajam, pljačka, investicija belgijskog zubara ili državna naknada za neisplaćene zarade, nezakoniti pritvor i(li) policijsko nasilje…
Glavno pitanje je kako stečene novce investirati?
Nije to mala para. Uz racionalnu potrošnju može biti sasvim dovoljna da sina, tinejdžera, školujete za pilota. Ekonomske knjige reći će vam da je to jedna od dugoročnih investicija sa kojom ne možete da pogriješite. Obrazovanje se, kažu, isplati. Oprez. Nijedna ozbiljna ekonomska knjiga nije napisana nakon što je njen autor imao stvaran uvid u crnogorska ekonomska kretanja.
Moglo bi biti mnogo pametnije (profitabilnije) da stečeni novac uložite tako što ćete kupiti poslaničko mjesto u nekoj od ovdašnjih partija. Nije bitno da li je u pitanju stranka vladajućeg ili opozicionog bloka. Važne su pare.
Ostvari li se dugo pripremani naum vladajuće DPSDP koalicije, nakon što parlamentarna većina u decembru usvoji Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru – a isti bi se onda primjenjivao od 1. januara naredne godine – političar postaje jedno od najprofitabilnijih zanimanja u Crnoj Gori. Nevažno da li ste sadašnji ili bivši. Kao što je nevažno da li vaš angažman koristi ili odmaže onima koji su vas glasali. Važna je funkcija.
Milo Đukanović, Vujica Lazović, Radoje Žugić i društvo osmislili su kombinaciju koja političarima izabranima u parlament, Vladu, na rukovodeća mjesta nadzornih ili regulatornih agencija, savjetnicima i sekretarima moćnih… garantuje platu sa koeficijentom od 20 do 32, koliko će biti koeficijent za obračun plate predsjednika države.
Uzmimo za primjer prosječnog poslanika sa 25 godina radnog staža. Zamislimo da ste vi taj poslanik.
Investirali ste svojih 50 hiljada i kupili poslaničko mjesto. Za uzvrat dobijate zagarantovanu poslaničku zaradu od 1.638 eura (poslanički koeficijent 26 pomnožen sa 63 eura, koliko iznosi aktuelna vrijednost boda za obračun plata). Pomenutih 25 godina staža uvećava tu zaradu za nekih 20 odsto (0,5 odsto za prvih deset godina, 0,75 odsto za staž od 11 do 20 godine i jedan odsto za svaku godinu rada poslije dvadesete…). Što znači da vam je poslanička plata nekih 1.950-2.000 eura. Bez naknada za putne troškove, rad u odborima, odvojeni život, mobilni telefon, zimske gume (sve ovo plaćamo)… Sve u svemu, za četiri godine dobijete najmanje 78 hiljada eura. Mnogo bliži istini je iznos od 93,6 hiljada eura.
Na isti novac računaju i ministri. Predsjednici države, vlade i parlamenta zarade nekih 20 odsto više. Najljepše tek predstoji. Prema modelu koji je parlamentu predložila Vlada sigurna da će dobiti potrebnu podršku (crnogorski poslanici – čast izuzecima – nikada nijesu glasali protiv nečega što im donosi novac) ubuduće će predsjednici države, Vlade, Skupštine, takozvani nosioci pravosudnih funkcija, poslanici, ministri, njihovi šefovi kabineta, savjetnici predsjednika i potpredsjednika državnih tijela, sekretari, direktori i pomoćnici državnih uprava – sve u svemu nekih 800 (para)državnih funkcionara – primati zaradu iz državnog budžeta i dvije godine nakon prestanka javne funkcije. Odnosno tri, ako nakon treće godine stiču uslov za odlazak u penziju.
Ne pričamo više o zaradi od 78 hiljada eura. Govorimo o nekih 140 hiljada eura. Zagarantovanih. Bez naknada, varijabila i svega ostaloga što su ljudi kadri izmisliti da bi napunili vlastite džepove.
Ovo je, matematičari bi rekli ,,potreban i dovoljan uslov”, da shvatimo kako je predloženi zakon o zaradama u javnom sektoru napravljen zbog toga da – pred moguću smjenu vlasti – crnogorskim vlastodršcima obezbijedi dodatne privilegije i benefite. U kojima će uživati i nakon odlaska sa funkcije.
Da je drugačije, izvršna vlast ne bi dvije godine pripremala zakon o platama u javnom sektoru koji se – vjerovali ili ne – ne odnosi na zapošljene u obrazovanju, zdravstvu, predškolskim ustanovama i institucijama kulture… Pride, predlagač je u članu 41 predloženog Zakona (Izuzeci) naglasio da se Zakon ne odnosi na Centralnu banku i Elektroprivredu. Na drugoj strani, odnosi se na kompanije poput Plantaža čije privredne aktivnosti, za razliku od EPCG, nemaju bitnijeg značaja na građane. Ukoliko nam se baš pije, možemo piti i domaće crnogorsko ili makedonsko, špansko, italijansko, francusko, srpsko vino, dok struju i dalje dobijamo isključivo preko kompanija iz EPCG koja ima sistemski utemeljen monopol.
Uglavnom, ponuđeni zakon odnosi se samo na političare, činovnike koji ih opslužuju (u predsjedništvu, vladi, parlamentu i lokalnim samoupravama) i policajce, vojnike i pripadnike ANB-a koji ih štite. Sa nekim (ne)namjernim izuzecima. Vlada je, predlažući ovaj zakon zaboravila da među državne zvaničnike (platni rang A,B,C) svrsta i direktora Uprave policije. Da li je razlog tome spoznaja da je aktuelni direktor UP Slavko Stojanović više penzioner nego državni funkcioner?
,,Ovim zakonom smo uveli ujednačenost, pravednost, transparentnost i fiskalnu održivost. Ovaj zakon znači uvođenje reda u javnom sektoru i nastavak procesa fiskalne konsolidacije kada je u pitanju relativno velika pozicija u strukturi rashodne strane budžeta”, rekao je ministar finansija Radoje Žugić obrazlažući Vladin predlog. Istovremeno, iz Vlade nas ubjeđuju da će državni službenici na koje se ovaj zakon odnosi njegovom primjenom dobiti povišicu od nekih pet odsto dok, tvrde, dodatnih troškova u budžetu neće biti.
Da provjerimo ovu tvrdnju. Za početak pretpostavimo da će aktuelna vlast izgubiti sljedeće izbore. Logično je da će nakon toga doći do personalnih promjena u većini od pomenutih 800 državničkih fotelja čije zaposjedanje garantuje dvije godine primanja zarade gratis. Pošto su u pitanju zarade sa predviđenim koeficijentima od 12,5 do 32 (početna neto plata od 750 eura i više) može se pretpostaviti da će za njihovu isplatu u bruto iznosu trebati makar jedan, a možda i dva miliona eura mjesečno. Odnosno 25 do 50 miliona u naredne dvije godine.
Priča se ponavlja nakon svake smjene vladajuće garniture.
Da ne bude zabune – sada nam iz vlade ne govore kako u budžetu nema tog novca. A kada pomenete zakon koji majkama troje i više djece sa 15, odnosno 25 godina radnog staža omogućava dobijanje penzije vrijedne 350 eura mjesečno – izvršna vlast čupa kosu. Dali bi oni, ali nema. I neće biti.
Kao što nema ni za one sa dna budžetskog lanca ishrane. Namještenici, referenti, savjetnici, inspektori… Predloženi zakon ,,ukopava” u bijedi armiju državnih službenika čija plata može biti od 300 do 500 eura. Ne računajući mogućnost da im se zarada, milošću šefova, uveća do 45 odsto putem predviđenih dodataka i varijabila o kojima odlučuju Vlada i Ministarstvo finansija. Ako zasluže.
Tako ponuđeni zakon (član 17) predviđa da zaposlenom ,,za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima može biti određen u visini do 25 odsto osnovne zarade”. Kao što je propisano (član 21) da ,,varijabilni dio zarade – u zavisnosti od raspoloživih sredstava – pripada zaposlenom sa izuzetnim rezultatima i kvalitetom rada”. Koji poslovi? Na kojim radnim mjestima? Prema kojim rezultatima rada? Sve to, prema slovu predloženog zakona, ,,utvrđuje Vlada, na predlog Ministarstva”.
A šta bi sa pilotom iz trećeg pasusa ovog teksta? Pa, eto, zaposlio se u Montenegroerlajnsu. Njegova plata utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili drugim aktom uz saglasnost Vlade, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva. Tako piše u dvadeset i nekon članu predloženog zakona.
Ali, prethodno, u članu 10 stoji kako su ,,Pravna lica koja su u prethodnoj godini ostvarila gubitak u poslovanju dužna da smanje zarade na iznos minimalne zarade u Crnoj Gori, do postizanja pozitivnih rezultata koji će biti potvrđeni od strane nezavisnog revizora”.
To bi značilo da bi naš pilot s početka teksta putnike vozio za platu od 193 eura mjesečno. Za isti novac, u Plantažama, svoje znanje bi dokazivali vrhunski tehnolozi. Dok bi čistačice u CBCG i EPCG primale platu od četiri, pet ili šest stotina eura. Sve po zaslugama. I po zakonu.
Zoran RADULOVIĆ