Nakon 23 godine opet je Prevlaka u medijima. Višemjesečni spor između hrvatske i crnogorske vlade o tome gdje na području Prevlake obje strane imaju pravo istraživati radi eksploatacije nafte i gasa u tom području, završen je tako što je crnogorska Vlada na posljednjoj sjednici izmijenila Odluku o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika u području Prevlake, i iz mape istraživanja izuzela zone oko kojih se Crna Gora i Hrvatska spore, u skladu sa, kako je obrazložila odluku, Protokolom između dvije zemlje iz 2002. godine. Pošto istu stvar nije učinila i hrvatska Vlada koja je raspisala međunarodni tender za istraživanja i u spornoj zoni, to je u crnogorskoj javnosti otvorilo polemike i sumnje da se iza odluke crnogorske Vlade kriju koruptivni interesi i dilovi.

Sve je počelo kada je uz priče o zajedničkim turističkim kapacitetima, iz Zagreba svojevremeno lansirana ideja o zajedničkim istraživanjima i eksploataciji nafte i gasa na tom području. Seizmičko snimanje podmorja koja su radile specijalizovane strane kompanije (norveška grupacija Spektrum, tehnikom 2D) pokazalo je da na lokaciji ,,Južni Jadran 3″ ima većih nalazišta ,,tečnog zlata” nego što se ranije smatralo, te da se ona nalaze u blizini teritorijalnih voda (12 nautičkih milja, ili oko 20 km od obale). Navodilo se i da bi eksploatacija na ovom području bila prilično jednostavna zbog manjih dubina.

No, kako granica na moru još nije dogovorena, obje države su u svojim geografskim kartama u međuvremenu ucrtale istražne blokove, pa se oni preklapaju. Radi se o površini od oko 1800 kvadratnih kilometara tzv. epikontinentalnog pojasa, odnosno pojasa nakon teritorijalnog mora.

Spor oko istraživanja nafte počeo je u martu ove godine kada je Hrvatska raspisala tender i za morski dio Prevlake koji je sporan. Iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore su tada uložili prigovor i pozvali se na obavezujući Protokol o privremenom režimu iz 2002. Ulaskom u sporno područje, tvrdili su crnogorski zvaničnici, ali i pravni stručnjaci, Hrvatska je prekršila taj Protokol.

Hrvatski premijer Zoran Milanović prigovorio je Crnoj Gori da je za istraživanje markirala neka područja ,,koja po našem dubokom uvjerenju i međunarodnom pravu nisu njihova nego naša”, na što je iz Podgorice odgovoreno da legitimno štite crnogorske interese u morskom području.

Konačno Vlada na posljednjoj sjednici povlači neobičan potez: izuzima to područje iz raspisanog međunarodnog tendera. ,,Procijenili smo da je u ovom trenutku pametnije ne izlagati se rizicima, već se okrenuti tenderu koji smo objavili za istraživanje nafte i gasa na području južno od Ulcinja, ka otvorenom moru”, rekao je pomoćnik crnogorskog ministra ekonomije Vladan Dubljević.

To će možda relaksirati odnose sa Hrvatskom po tom pitanju, ali je u crnogorskoj javnosti i opoziciji otvorena sumnja u stvarni razlog tog poteza Đukanovićeve Vlade.

Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, budžet i finansije upozorio je da nije riječ o krupnom geostrateškom već i ekonomskom interesu Crne Gore. ,,Vlada Crne Gore, po našem mišljenju, mi ćemo to i formalno tražiti, treba da primijeni sva pravna sredstva i da onemogući da se, prije nego što se definitivno rješenje oko statusa Prevlake donese, vrši bilo kakva ekonomska eksploatacija”, ističe on.

Iz opozicionog Pokreta za promjene su potez crnogorske Vlade označili veleizdajom i štetom koja će se mjeriti milijardama eura. Iz te partije su optužili premijera Mila Đukanovića da on i njegov privatni aranžman sa azerbejdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim, strateškim partnerom Đukanovićeve Vlade, stoje iza posljednje odluke Vlade.

,,U pitanju je kriminalni i korupcionaški dil od kojeg će premijer Đukanović i Alijev zaraditi milijarde”, saopštio je Koča Pavlović, potpredsjednik te partije.

Iz te partije tvrde da se radi o tzv. barter aranžmanu kojim će crnogorska Vlada kompletan posao istraživanja nafte prepustiti Hrvatskoj, koja će zauzvrat eksploataciju tih ležišta povjeriti kompaniji u kojoj Đukanović i Alijev imaju sopstveni poslovni interes. Oni podsjećaju da je na nedavnoj proslavi početka gradnje gasovoda u Bakuu, ,,posla vijeka” kako je nazvan, Alijev pozvao samo Đukanovića iako će gasovod prolaziti kroz Tursku, Grčku, Albaniju i Hrvatsku.

,,Đukanović je pozvan ne kao državni predstavnik nego kao poslovni partner, jer bi Alijev da je drugačije, zvao i predsjednike drugih država regiona”, ocijenio je Pavlović. ,,Organizatori ovog kriminala računaju da će ta odluka Đukanovićeve Vlade biti protumačena kao Đukanovićevo vraćanje duga Hrvatskoj. To je samo dimna zavjesa iza koje je planirano da se odigra najveća korupcionaška pljačka u istoriji Crne Gore”, sopštio je potpredsjednik Pokreta za promjene. Premijer Đukanović nije odgovarao na optužbe.

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je 2012. godine titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu dijelio OCCRP iz Sarajeva i Bukurešta. Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Pored Alijeva, na vrhu liste se našao i Đukanović, balkanski narko kralj Naser Keljmendi, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Alijev je izabran jer je 2012. godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

Azerbejdžanska državna naftna kompanija SOCAR, kojom faktički upravlja predsjednik Alijev, u Crnoj Gori je bila prvorangirana na tenderu za vojnu bazu Kumbor, koju je planirala da pretvori u luksuzno ljetovalište, iako se nikad ranije nije bavila turizmom. Na tu odluku privatizacionih vlasti žalio se drugorangirani američki konzorcijum NCH tvrdeći da je SOCAR dobio Kumbor iako nije ispunjavao uslove, i da se radi o privilegovanoj kompaniji.

U svakom slučaju, put do nafte je dug i skup. Jedno je sigurno: ni Hrvatska ni Crna Gora nemaju novaca za tako velike radove, pa će velike inostrane korporacije imati presudnu ulogu u tom poslu stoljeća. Hoće li posao zaista pripasti kompanijama povezanim sa Đukanovićem i Alijevim, ostaće da se vidi. No već je sada izvjesno da će, iako su ekonomije obje zemlje u veoma nezavidnoj situaciji, Hrvatska i Crna Gora, a posebno njihovi građani, dobiti od svega tek mrvice.

Bilo kakve svađe i nesporazumi oko Prevlake samo su naftne navlake, kratkoročna dobit i dugoročna ludost, kako je to zaključilo nekoliko desetina hrvatskih naučnika u pismu svojoj vladi, zabrinutih zbog najave istraživanja nafte i gasa u Jadranu. ,,Naftna i plinska infrastruktura uopšte nije kompatibilna s identitetom za koji se Hrvatska borila izgraditi tokom godina: da je prirodni raj i mjesto gdje turisti iz cijele Europe i svijeta dolaze za opuštanje i uživanje u njezinim netaknutim ljepotama”, napisali su oni upozoravajući da su ,,ljudi koji žive uz obalu osuđeni dobiti vrlo malo u zamjenu za nepovratne transformacije njihove obale u industrijsko područje”.

Jedno od najefektnijih objašnjenja razloga sramotne crnogorske dubrovačke avanture sa početka devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je da je Prevlaka samo navlaka, izgovor, laž, kojom se žele prekriti pravi ciljevi pokretanja rata protiv Hrvatske: osvajanje juga te zemlje, uključujući i Pelješac, i njegovo priključenje srpsko-crnogorskoj zajednici.

Opet navlaka, samo s drugačijim predznakom. Pitanje je samo hoće li građani Crne Gore i Hrvatske dozvoliti svojim vlastima da se rugaju njihovim interesima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Mustafa CANKA