Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva, izgarajući na domoljubnom kursu, čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu nacionalnih prebrojavanja i podjela
Tinjalo je i ranije, a rasplamsalo se sredinom septembra, nakon što je nosilac koalicione liste Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Zdravko Krivokapić gostovao na sarajevskoj Face TV. Uslijedio je sastanak predstavnika nove parlamentarne većine i sveštenstva u Manastiru Ostrog sa koga su stigle informacije da su Andrija Mandić i Milan Knežević zahtijevali od budućeg mandatara da ljepše govori o vlastima u Srbiji, posebno o predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Oglasio se, potom, i predsjednik Srbije i tamo svemoćne Srpske narodne stranke (SNS). Vučić bješe navodno ljut zbog priče o njegovim „poslovnim varijantama“ sa predsjednikom DPS-a i Crne Gore Milom Đukanovićem. Pa je Krivokapiću poručio kako govori neistine. I priprijetio nekim budućim susretom u Beogradu. „Siguran sam da će donijeti dokaze ili reći da je lagao. Pošto tih dokaza nema, moraće da prizna da je govorio neistine…“, kazao je Vučić objašnjavajući novinarima kako on, zapravo, nikad nije sreo Krivokapića, Dritana Abazovića i Aleksu Bečića. Sjetio bi se.
Za njega su, kaže, važna srpska braća i prijatelji Mandić, Knežević i (Marko) Milačić. Slijedile su nove kritike na račun potpisnika Sporazuma triju koalicija sa većinom u Skupštini Crne Gore. ,,To što svi oni žele da pokažu kako su daleko od Srbije, da nisu beogradske filijale, mi sa tim nemamo problem“.
(Ne)očekivano, Vučićevim kritikama na račun Zdravka Krivokapića pridružio se Andrija Mandić.
„Da sam na mjestu Aleksandra Vučića, postupio bih isto. Takva izjava Krivokapića ne samo da nije tačna, već nanosi veliku štetu. Ako postoje neki dokazi, a očigledno ne postoje, dobro bi bilo da budu predstavljeni, a pošto ih nema, onda bi bilo pristojno da se Krivokapić izvini Vučiću i to je ono što bi bilo prirodno“, potvrđuje Mandić Vučićeve stavove. Baš kao što je to radio i proljetos, nakon što je predsjednik Srbije tvrdio da se u Crnoj Gori ne rade PCR testovi na korona virus. Vučić se, podsjetimo, koji dan kasnije izvinio zbog izrečene neistine, Mandić i njegovi saradnici iz DF-a prećutali su svoje neznanje. Ili lošu namjeru.
Uglavnom, Mandić se uz konstataciju da su ljudi u DF-u mnogo ljuti zbog Krivokapićevih izjava (ovo je, ubrzo, potvrdio i Milan Knežević), osvrnuo se i na naredne korake unutar koalicije ZBCG: „Uskoro ćemo morati o svemu tome da razgovaramo sa njim (Krivokapićem – prim. Monitora), ali mora se znati da je on u politici tek pedesetak dana, da nema iskustva i da vjerovatno kada je to izgovarao nije razmislio o mogućim posljedicama“.
Pa vi sad recite kako Mandić, 81. kandidat na poslaničkoj listi koju je predvodio profesor Krivokapić nije gotovo roditeljski strog ali pravičan prema neiskusnijem kolegi. Koji je u svojoj prvoj političkoj utakmici, nadigrao DPS i svoju ekipu doveo u poziciju da igra za vlast. Za razliku od Mandića koji ih je, duže od dvije decenije, vodio iz poraza u poraz. I koji se i sada svojski trudi da poruši sve ono što Krivokapić, Bečić i Abazović pokušavaju izgraditi.
Nastavak priče se, uglavnom, račva u nekoliko međusobno povezanih rukavaca za koje još ne znamo da li će završiti u istom slivu.
Da vidimo, za početak, šta je to rekao Zdravko Krivokapić za Face TV. To što mu zamjeraju Vučić i njegovi megafoni iz Podgorice – da su on i Đukanović poslovno uvezani kroz gradnju Beograda na vodi – nije. On nije pominjao poslovne veze dvaju predsjednika. Ali je izrekao nešto što je u ušima bivših radikala i sadašnjih narodnjaka odjeknulo kao još veći jeres.
Krivokapić je kazao kako se Crnom Gorom ne može trgovati u paketu sa Kosovom, Republikom Srpskom ili nekom trećom teritorijom na Balkanu. Da citiramo: „Trgovina državama – ja mislim da je to užasno. Zamjena ovog za ono, to je scenario koji Crna Gora neće dozvoliti bilo kome, makar se taj neko zvao i predsjednik Srbije, gospodin Vučić“.
Da nije to ključ problema? I jedan od razloga što Vučić trojci prebacuje želju da pokažu „kako su daleko od Srbije“. Nakon što su usaglasili da neće povući priznanje Kosova, napustiti NATO (mada niko ne zna kako bi se to moglo izvesti) ili promijeniti državne simbole Crne Gore. Usput, za tako nešto ova koalicija, nema potrebnu većinu. I ono što je, izgleda, najteže palo novoproglašenom vođi srpskog sveta – Krivokapićeva odluka da, kao budući premijer, u prvu službenu posjetu ode u Berlin, a ne u Beograd.
Koliko je Vućić ljut zbog svega toga možemo vidjeti na naslovnim stranicama srpskih tabloida. Ali i prepoznati u ponašanju njegovih saradnika iz DF-a, koji više i ne kriju da je za njih i njihove partije Beograd centar svemira oko koga se Crna Gora mora okretati. Bespogovorno.
Stvar je otišla toliko daleko da su u Beograd morali i mitropolit MPC-a i episkop budimljansko-nikšićki, nezvanični pokrovitelji koalicije Za budućnost Crne Gore Amfilohije Radović i Joanikije Mićović. Tamo su se, saznaje Sputnjik a prenose tabloidi (isti oni koji su ranije pisali kako Abazović i Amfilohije ne daju Srbima u vladu) susreli sa Aleksandrom Vučićem „u vrlo srdačnoj atmosferi“. Madiji manje naklonjeni vlastima u Beogradu a više okrenuti profesionalnim standardima (nova.rs) o istom susretu javljaju: „Oni su razgovarali sa Vučićem i sa namerom da mu zatraže da se spuste tenzije između njih i predvodnika pobedničke koalicije u Crnoj Gori, te da utiče na njegove saradnike iz Demokratskog fronta da ne opstruišu dogovor“.
U to se, iz Podgorice, oglasio i treći koordinator DF-a, Nebojša Medojević. Da i on doprinese miniranju trojke koja pokušava sastaviti vladu bez čelnika DF-a. Nakon zaključka da njima i njihovim političkim principima tamo nije mjesto. Prvo je Medojević objasnio kako ne može prihvatiti da se vlada sastavlja u manastirima. Potom je otkrio tajnu – Zdravko Krivokapić je čovjek koga je na čelo liste ZBCG doveo, lično, Amfilohije. Da bi, u logičnom nizu, pozvao SPC da se vrati svom poslu (vjeri i molitvi). A da vođenje politike prepusti političarima. Ako nijeste razumjeli, predsjednik Pokreta bi rado Krivokapića vratio na fakultet, nakon što je ovaj od vječitih gubitnika napravio potencijalne pobjednike. Kako biva – odslužio je svoje.
U DF-u računaju da bi pobjedom rukovali bolje od bilo koga drugoga. Šta ne znaju – pitaće u Beogradu. Šta ne budu imali – tražiće tamo. Šta im Vučić zatraži – daće.
Medojević se, istovremeno, žali kako Dritan Abazović želi (njegovo) mjesto potpredsjednika vlade zaduženog za bezbjednost. „Odustao je od ekspertske vlade. Sad hoće sektor bezbjednosti!!! A inače su zeleno lijevi. Nikad nije imao dodira sa ovim sektorom“, piše Medojević u jednom od brojnih postova koje sa zadovoljstvom prenose mediji pod kontrolom odlazećih DPS vlasti.
Cinici bi sad Medojeviću postavili pitanje njegovog iskustva „sa sektorom“. Ili ideološke profilacije (nije valjda desno crni?) Za javnost je, ipak, važnije da joj neko predoči motive borbe za ministarstva sile i službe bezbjednosti. Ponajprije: da li tu neko želi da nešto otkrije ili sakrije od javnosti?
Još nešto što čelnici DF-a i mediji sa njihovog platnog spiska serviraju kao neporecivu činjenicu. I ako ona to nije. Riječ je o tvrdnji da su na minulim izborima u Crnoj Gori pobijedili „Srbi koje predstavljaju lideri DF-a“. A matematika kaže da bi oni, ponovo, izgubili da su se o tome pitali Mandić, Knežević, možda Medojević i njihovi mentori iz Beograda.
Nakon što su PzP i SNP formirali svoje klubove u Skupštini, poslanički klub DF-a, koji okuplja profesionalne Srbe, može da broji 15-ak poslanika. Zavisno od toga računamo li tu nosioca liste Krivokarpića (i onoga ko će ga zamijeniti kad sastavi vladu) Marka Milačića, dr Vladimira Dobričanina, Maksima Vučinića… koji su na listu ZBCG došli iz partija koje nijesu članice DF-a (Prava CG, Ujedinjena CG, Radnička partija). To je, otprilike, petina parlamenta. Sa Medojevićevim Pokretom – četvrtina (pod uslovom da, recimo, profesor Branko Radulović nema ništa protiv politike nacionalnog prebrojavana i svrstavanja).
Nedovoljno za pobjedu. Da nije bilo Krivokapića, Bečića i Abazovića koji su shvatili da DPS svoju kleptokratiju temelji na stalnom podstrekavanju nacionalnih podjela.
Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu. Dokazujući kako su neki glasači, jednakiji od drugih. Nacija im daje. Vjera. I Beograd. Da li je glupost, da li je zla namjera? U svakom slučaju je štetno po interese građana Crne Gore.
Na sve to, mandatar i dalje svira svoju. Pa u kolumni koju čitamo u današnjim (četvrtak) Vijestima piše: „Najvažniji izazov u ovom trenutku se zove ekonomija. Partizane i četnike, bjelaše i zelenaše trebamo ostaviti da se tjeraju po šumama istorije“. On bi, izgleda, da nas naćera da radimo!? Izvinjenje!
Moda po Batu i Bećiru
Marko – Bato Carević je, po povratku na funkciju prvog čovjeka Budve pozvao pravoslavne sveštenike da okade zgradu Skupštine opštine. Ne zna se da li je o istom trošku blagoslovljeno i zemljište na Krimovici koje je Carević uzurpirao prije šest godina (oko 500.000 kvadratnih metara), ali je taj postupak pokazao kako na uticajnim mjestima, unutar novouspostavljene većine, postoje ljudi koji na vrlo problematičan način doživljavaju svoja prava i tuđe slobode.
Ne može biti sporno da je samovoljno prisvajanje javnog prostora u ime neke nacionalne ili vjerske grupe u suprotnosti sa svim pisanim i nepisanim pravilima u bilo kojoj višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je Crna Gora. I to bi moralo biti jasno i uzurpatoru poljoprivrednog zemljišta.
U redu je što su stigle osude i ograde URA-e i Demokrata zbog ovog postupka Carevića. Ali, one nisu dovoljne. Veselo cerekanje koje stiže iz DF-a, računajući tu i navodno građanski i proevropski Pokret za promjene, loš je znak.
Nije tu kraj postupcima koje neki objašnjavaju ličnom frustracijom a drugi mržnjom pretočenom u politički stav.
Nakon Zdravka Krivokapića, kroz toplog zeca srpskih šovinista proguran je i njegov savjetnik Srećko Crnogorac, pošto je izjavio kako su Đukanović i Vućić „dva kraka iste hobotnice“. Ne precizirajući o kakvoj je hobotnici riječ (Miloševićevoj, hibridnoj, tajkunskoj, privatizacionoj ili nekoj petoj).
Možda Bećir Vuković, predsednik Društa srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine nije bio najglasniji u odbrani vođe, ali je dao najprecizniju sliku onoga kako on i njemu slični vide budućnost Crne Gore i Crnogoraca: „Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zameni komunizam“, jada se Vuković.
Tu ide lekcija vaskolikom srpstvu. „Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsedniku Srbije“, besjedi književnik. A onda zaključuje: ,,Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko“. Eto, tako.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice