Zamislite da Andrija Mandić na nekom skupu izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Eto ponovljenog terorizma zbog kojeg bi išao pravo u zatvor. To što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo
Čak i ako ne postoji ni udaljena sumnja da ste ikada prošli pored pravnog fakulteta, opet će vam biti kristalno jasno: ne može da valja presuda u kojoj se zasigurno ne znaju ni imena nekih od glavnih učesnika u procesu. Je li prvoosumnjičeni Šišmakov ili Širokov, da li je svjedok saradnik Aleksandar ili Saša – dva banalna pitanja koja ,,suđenje vijeka” lagano pretvaraju u kompletno zastiđe.
Kad sud u jednom procesu osudi 13 ljudi na ukupno 69 godina i sedam mjeseci zatvora, bio bi red, kad se slegnu prvi utisci, razmotriti datu pravnu situaciju. U slučaju državni udar to je gotovo neizvodljivo, prosto zato što, osim puke forme, u čitavom procesu ima dramatično malo prava.
Sjeo glavni specijalni tužilac i razmišljao. Kakve su mu misli – sjetimo se Montezume, Pontija Pilata i Crvenih Kmera – takva mu je optužnica. Godinicu i po pretresalo je Vijeće Višeg suda na čelu sa sudijom Suzanom Mugošom čitavu stvar i presudilo kako je presudilo. Da je pravde, Katnić bi mogao da tuži Mugošu za kršenje autorskih prava jer je presuda u ogromnom dijelu pepisana optužnica, a ni jednom ni drugom tekstu se ne može osporiti izvjesna literarna vrijednost. Recimo, kad vojvoda Paja na Mokroj gori, pukom srećom, srijeće Fadilja i upita ga za 50 kalašnjikovah. Žanr – fikcija.
Advokat Dragan Šoć kaže da dokazi koji su izvedeni ne podržavaju optužnicu ni u pogledu krivice ni u pogledu odgovornosti optuženih.
,,Pravo proizilazi iz činjenica. Kaže se – daj mi činjenice, daću ti pravo. Ako hoćeš nekoga da optužiš moraš raspolagati činjenicama”, objašnjava Šoć.
,,Sve se zasniva”, kaže Šoć, ,,na svjedočenju svjedoka saradnika Saše Sinđelića koji je nepouzdan i ne može mu se vjerovati. Inače je u pravu poznato da su svjedoci najnepouzdanije dokazno stedstvo. Treba zaista da imaju ogroman kredibilitet da bi im se poklonila vjera. Priča svjedoka po pravilu mora biti potkrijepljena dokazima da bi bila uvjerljiva”.
On podsjeća da je pretpostavka nevinosti uredno upisana u Ustav Crne Gore i da okrivljeni nije obavezan da dokazuje svoju nevinost.
,,Sumnju u pogledu krivice sud je obavezan da tumači u korist okrivljenog”, piše u trećem stavu člana 35 Ustava Crne Gore. Od toga u presudi za državni udar, nema ni traga.
U presudi je, na primjer, potpuno prihvaćen dio priče iz optužnice koji govori o putovanjima Milana Kneževića, jednog od lidera DF-a u Moskvu, gdje je imao političke sastanke, ali je, navodno, u pauzama mogao da se sretne ko zna s kim jer je imao dovoljno vremena. Fakat da je neko imao vremena i da tužilac sumnja da je tada nešto uradio sud nije mogao da tumači u korist optužbe. Naprotiv. Ne mora se čitati Ustav, da krivica mora biti dokazana ,,izvan razumne sumnje” zna svako ko je odgledao više od tri holivudska sudska trilera.
Šoć primjećuje i da je sutkinja Mugoša kao jedan od dokaza krivice uzela političke govore čelnika Fronta. ,,Ja bih je pitao na osnovu kojeg standarda je ustanovila da ti govori nijesu bili uobičajeni, nego ih je protumačila kao poziv na krivično djelo. Komandosi na Zlatiboru, za koje je Srbija zvanično rekla da ih nije bilo, kozaci, 500 četnika u Crnoj Gori – što ih ne pohapsiše – sudija je poklonila vjeru takvim stvarima.”
Dragan Šoč napominje da je izdvojio samo nekoliko primjera kao ilustraciju stava da optužnica nije dokazana. Pretpostavlja da će u žalbi branilaca sve biti detaljno nabrojano.
Na pitanje koji su glavni elementi na kojima će se zasnivati žalba na presudu u predmetu državni udar, advokat Miroje Jovanović, branilac Andrije Mandića, Mihaila Čađenovića i Branke Milić, za Monitor kaže da Viši sud u Podgorici najprije treba da dostavi „presudu“ u pisanom obliku sa detaljnim obrazloženjem. ,,Sudeći po onome što je gospođa Mugoša čitala 9. maja prilikom donošenja te ‘presude’, najprije ćemo se zapitati da li smo mi advokati i cijela javnost pratili isto suđenje kao i ona. Ovo zbog toga što je Mugoša pročitala nešto što nema nikakve veze sa onim što se dešavalo u sudnici. Tome je svjedok cijela javnost, kako domaća tako i međunarodna. Dio žalbe je već napisao američki državni sekretar Majk Pompeo, kada je javno povukao pohvalu toj sramotnoj odluci, time šaljući vrlo jasnu poruku da je svima, pa čak i američkim vlastima, jasno da se radi o politički motivisanom i montiranom procesu”.
Jovanović kaže da su branioci u toku postupka sve vrijeme pokušavali da tok procesa vrate u pravni okvir, ali da je to bilo nemoguće jer je, na primjer, tužilac Katnić cijepao službena dokumenta MUP-a Srbije, a gospođa Mugoša odbijala svaku mogućnost da se izvedu ključni dokazi. ,,Naprosto, kada imate sudije koje su obični portparoli režima, bez trunke znanja i hrabrosti, uz snažan javan politički pritisak Đukanovića i njegove klike, onda nam preostaje samo da stvari nazovemo pravim imenom i spram toga se ravnamo. To ne umanjuje naš advokatski manevarski prostor da pred drugim instancama, domaćim i međunarodnim, kroz pravne procedure vrlo jasno pokažemo kakva se lakrdija dogodila u crnogorskom pravosuđu”.
Jednom pravednom opcijom Jovanović smatra potpunu demontažu farse zvane državni udar, i utvrđivanje pune krivične odgovornosti onih koji su montažu zvanu ‘državni udar’ osmislili i realizovali”.
,,Uostalom, i najčuveniji britanski krivični advokat Stiven Kej je u uticajnom listu Indipendent jasno ukazao da bi trebalo formirati komisiju nezavisnu od crnogorskih vlasti koja bi trebala da ispita šta se zaista dogodilo. Toliko o stavu međunarodne pravničke struke o ovoj montaži i farsi. Kolega iz Engleske je naprosto potvrdio našu početnu tezu da je ovdje sve politički dirigovano, i da se istina može utvrditi samo što dalje od domašaja Đukanovićevih poslušnika u sudijskim odorama. Dakle, što ljudi koji budu ispitivali ovu stvar budu dalje od porodice Đukanović i njihovog uticaja, to ćemo doći bliže istini i konačnom poništenju ove klasične političke montaže”, kaže Miroje Jovanović.
Jedna od veoma zanimljivih političkih činjenica proisteklih iz presude za ‘državni udar’ je brižljivo izmjerena kazna od pet godina zatvora za lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića. Osuđenima na toliku kaznu može, a ne mora biti određen pritvor. Sutkinja Mugoša nije izrekla mjeru pritvora, ali na zahtjev tužioca, može da je izrekne u svakom trenutu ako se utvrdi da postoji opasnost od bjekstva ili opasnost da krivično djelo bude ponovljeno.
Smije li Demokratski front da organizuje bilo kakav skup dok njegovim prvacima prijete da ih odvedu u zatvor jer pokušavaju da ponove krivično djelo. Uz dokazni postupak kakav je viđen na ovom suđenju, sve može biti dokazano.
Zamislite da Andrija Mandić izgovori: ,,Neka znaju da je stasala crnogorska mladost da zaštiti biće Crne Gore”. Ups. Eto terorizma. Četnički podmladak, kozaci u punoj snazi, specijalno trenirani mlađani komandosi – samo su dio onoga što bi specijalni Katnić mogao da uobliči u zahtjev za određivanje pritvora. Morača ne bi Mandića oprala, to što bi se branio da je samo citirao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića iz predizborne kampanje 2016. ništa ne bi značilo.
Monitorovi izvori procjenjuju da bi se moglo očekivati da se na Apelacionom sudu presuda ublaži. Kažu da sudije u tom sudu nijesu jednake ovima u Višem. Ta stvar je na tankom i dugačkom štapu.
Malo ko je očekivao i da će prvostepena presuda biti kakva je.
Vjerovatnije je, izgleda, dodatno zaoštravanje. Režim sa ogromnim pukotinama koristiće sva raspoloživa sredstva kako bi se održao sastavljenim. Nikola Martinović, advokat blizak vlasti, ocijenio je gostujući na javnom servisu, da je ovaj postupak izazvao promjene i u držanju institucija. ,,Najvažnija promjena je ta da je crnogorska država tolerisala mnogo toga i da je došlo vrijeme da ne može da se toleriše sve i svašta”, zaključio je Martinović.
Nema potrebe da Martinović ili bilo ko iz vlasti precizira šta je to ,,Sve i svašta”. ,,Svašta” je sve što smeta vlasti i ,,tolerancije” više neće biti.
Imanentna svojstva batine su da je iz raja izašla i da ima dva kraja. Nešto od toga nam ne gine.
Direktan prenos bruke
Prema ocjeni više Monitorovih sagovornika vlast je napravila lošu procjenu kad je odlučila da suđenje bude javno prenošeno. Kao na dlanu se vidjelo neznanje i arogancija sudske vlasti, ali, prije svega, neuvjerljivost svjedoka saradnika i sudskih vještaka, osobito onoga s telefonima.
Na dugoj strani, svjedoci saradnici učinili su da proces postane smiješan, pa su ljudi po inerciji čitavu stvar počeli da doživljavaju previše neozbiljno. Svjedočenja Sinđelića i Paje Velimirovića prerasla su u viceve, izgledalo je nevjerovatno da će ono što on govori postati dokaz na osnovu kojeg neko treba da bude u zatvoru. Oni što su, na primjer, slušali Milana Kneževića, ali ne i vojvodu Paju, vjeruju da je Knežević karikirao. A nije.
Miloš BAKIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice