Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRESUDA VIŠEG SUDA ZA UBISTVO ZIMRITE NERDE: Premlaćivanje do smrti nije ubistvo, već nasilje u porodici

Objavljeno prije

na

Visina kazne, obrazloženje presude i procjena suda da nije bilo namjere da se ubije trudna žena koja je pred troje djece tučena osam sati, nakon čega je preminula, šokirali su javnost. Tužilaštvo će uložiti žalbu, a Apelacioni sud preispitati prvostepenu presudu, koja zadaje dodatni udarac žrtvama

 

Zimrita Nerda iz Bara imala je 27 godina kada je nevjenčani suprug Dalibor Nikolić, pred troje maloljetne djece od 10, osam i četiri godine, na smrt pretukao. Bila je trudna, i ubica je to znao.

Vijeće Višeg suda u Podgorici sudije Veljka Radovanovića je ove sedmice donijelo presudu kojom je utvrdilo da nije bilo umišljaja, te da se ne radi o teškom ubistvu,  i osudilo Nikolića na maksimalnu kaznu zatvora za nasilje u porodici od 12 godina. Presuda je šokirala javnost.

Ono što je neosporno, i za sud, jesu činjenice da je Nikolić tokom 15. i 16. januara prošle godine osam sati tukao trudnu ženu. Od 22 sata do šest sati narednog dana, dok se troje njihove maloljetne djece nalazilo u porodičnoj kući.

Nakon osam sati batinanja, Zimrita je ležala u krevetu i nije se odazivala na poziva Nikolića da skuva kafu. Kada je došla do kuhinje i ponudila da ona skuva kafu, Nikolić se ponovo razbjesnio. Nije se sklonila, kako joj je naredio, pa je udario pesnicom ispod oka. Nerda je, kako se navodi, izgubila svijest i pala na tlo.

Od posljedica prebijanja umrla je 22. januara u KCCG. U optužnici se navodi da je Nerda primila više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom, a ljekari su joj konstatovali pet teških tjelesnih povreda i 11 lakših, među kojima su i prelomi kostiju.

Nikolić je uhapšen na Graničnom prelazu Dobrakovo 17. januara, dan nakon što je ostavio pretučenu ženu u besvjesnom stanju i troje maloljetne djece ispred bolnice u Baru.

Na završnim riječima u ovom slučaju pred Višim sudom, krajem novembra, Više državno tužilaštvo je tražilo da Nikolića osudi na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora za svirepo ubistvo trudne supruge.  Istovjetnu kaznu od suda zatražila je i punomoćnica porodice Nerda, advokatica Jovana Pavlović. One je molila sud da prilikom donošenja odluke ne zaboravi da je Nikolić znao da je  trudna, da je godinama unazad na grub i bezobziran način vršio nasilje nad nevjenčanom suprugom, kao i da je ovaj delikt izvršio u prisustvu troje maloljetne djece koja su cijelu noć mogla da čuju kako im otac ubija majku. Vrhunac bezosjećanja prema djeci Nikolić je, prema ocjeni advokatice, pokazao kada ih je stavio u vozilo sa majkom u besvjesnom stanju i ostavio ispred bolnice.

Branilac Nikolića, advokat Andrej Adžić ukazao je sudu da Nikolić nije imao namjeru da ubije. To je obrazložio činjenicom  da je njihov prethodni život bio opterećen takvim načinom života gdje je, nažalost, okrivljeni znao činiti nasilje. Paradoksalno, ali upravo to što se i ranije dešavalo nasilje, po ocjeni advokata Adžića, jasno govori da umišljaj Nikolića nikada nije obuhvatao smrt nevjenčane supruge kao posljedicu.

Viši sud je u presudi ocijenio da ,,nije mogao da prihvati pravnu kvalifikaciju krivičnog djela teško ubistvo jer u konkretom slučaju nije postojao umišljaj za ovo krivično djelo, pa ni eventualni umišljaj, kako je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom. Ovo iz razloga što se odgovarajući vještak medicinske struke na jasan način izjasnio da su teške tjelesne povrede koje su zadate bejzbol palicom, zadate u predjelu ekstremiteta, dok je ona teška tjelesna povreda koja je prouzrokovana na licu i koja je direktni uzrok smrti nanijeta pesnicom”, stoji u saopštenju suda.

Imajući to u vidu, dodaje se, sud nije mogao sa sigurnošću izvesti zaključak da je ovaj udarac pesnicom zadat sa umišljajem da se izvrši krivično djelo teško ubistvo, usled čega je izvršio pravnu prekvalifikaciju krivičnog djela.

,,Na njenom tijelu su bila 24 ožiljka od ranijeg nasilja. Tog dana je nasilje nad njom trajalo satima. Prije zadavanja smrtnog udarca Nikolić je primijetio da se ona jedva kreće, nakon čega joj je svom silinom zadao posljednji udarac”, izjavila je advokatica Pavlović. Ističući da je držao još šest sati u kući, ne pružajući joj pomoć.

Imajući sve ovo u vidu, kaže Pavlović, neshvatljivo je da Viši sud zaključi da je kod okrivljenog postojao nehat: ,,Kako je okrivljeni mogao da očekuje da pored svega ovoga neće nastupiti smrt? Odluka Suda je nezakonita i ne može se govoriti o nehatu”, smatra Pavlović.

,,Ako znamo da je žrtva imala toliko povreda da su morale biti opisane na skoro četiri strane u obdukcionom nalazu, da je imala 24 stare povrede od ranijeg zlostavljanja, po skoro svim djelovima tijela uključujući i frakture u predjelu glave, donje vilice, noge, da je tokom poslednjeg događaja, dok je bila u drugom mjesecu trudnoće, zadobila pet teških tjelesnih povreda i 11 lakih po svim djelovima tijela, i da joj je zadnji udarac, po riječima vještaka, zadao silinom neviđenog intenziteta, iako je vidio da više na može da stoji na nogama i da je nemoćna, moje pitanje za sud je sledeće: Koliko dugo neko nekog treba da zlostavlja i koliko surovo i snažno da udara da bi sud prepoznao namjeru i presudu za teško ubistvo”, upitala je Maja Raičević iz Centra za ženska prava.

Na apsurd da je ovakva presuda donijeta u nedjelji 16 dana aktivizma borbe protiv nasilja, ukazali su predsjednik Romskog savjeta Mensur Šaljaj i izvršna direktorica NVO „SISTEM“ Neda Radović. Istakli su da je ovo sramna presuda za slučaj femicida i da su ovakve presude zapravo obeshrabrujuće kazne za žene žrtve porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja.

S obzirom na to da je Zimrita  Romkinja, izvršna direktorica nevladine organizacije Centar za romske inicijative Fana Delija sumnja da u tome dijelom leži razlog niske kazne za počinioca: ,,Presudom se šalje poruka da su naši životi manje vrijedni od života drugih”.

Dan nakon presude, organizacije koje se bave ljudskim pravima organizovale su konferenciju za medije ispred zgrade Višeg suda u Njegoševoj ulici, odakle su najavili masovne proteste ukoliko se ne pooštri kaznena politika.

Oni su pozvali tužilaštvo da izjavi žalbu na presudu, kako bi se razmotrila ozbiljnija kazna koja će odražavati stvarnu težinu zločina i štititi žrtve nasilja u porodici.

,,Dosta nam je javašluka institucija kada je u pitanju nasilje nad ženama, dosta nam je diskriminacija i potpunog izostanka zaštite žrtava, i revoltirani smo odlukom Višeg suda koji je zauzeo stav da što duže nasilnik nekoga muči i zlostavlja, to mu je lakše da dokaže nehat”, kazala je Raičević.

Iz Višeg suda apelovali su na javnost da ne donosi javni sud bez uvida u sve činjenice i okolnosti postupka. Ponovili su da po mišljenju suda ne da nije postojao umišljaj, nego čak ni eventualni umišljaj da se ubije. ,,Viši sud razumije oštru reakciju javnosti na presudu Nikoliću. Drugostepeni sud će cijeniti ispravnost pravne kvalifikacije”, saopštio je Viši sud.

Iz Višeg državnog tužilaštva su najavili žalbu Apelacionom sudu Crne Gore na presudu. ,,Posebno zbog činjenice da je Viši sud izmijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju krivičnog djela”, kazali su iz Višeg državnog tužilaštva.

Skupština Crne Gore je 11. decembra, istog dana kada je izrečena presuda Nikoliću, pooštrila kazne koje se odnose na porodično nasilje sa smrtnim ishodom. Umjesto dosadašnjih 12, maksimalna kazna za ovo krivično djelo sada je 15 godina. Poslanici su, kao i javnost, bili šokirani presudom Nikoliću.

Sve ovo se dešava u zemlji koja ima bogatu  tradiciju nasilja nad ženama, uglavnom nekažnjenog. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković je konstatovao da sudske kazne moraju biti u funkciji suzbijanja ili eliminacije ovakve pojave.

Ova kao da je propisana da zada dodatni strah žrtvama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo