Radne grupe, preporuke, izborno zakonodavstvo, prizivanje međunarodnih organizacija u pomoć, čvrsti stavovi, nepokolebljiva volja, oštra saopštenja, odlučne izjave – sve je tu. Rekao bi čovjek, silni događaji u političkom životu. Suštinski, gotovo sve to je prazna priča. Zapravo se čeka hoće li se šef DPS-a Milo Đukanović vratiti na neku od državnih funkcija i do koje će konačne granice režim ići u obračunu sa Demokratskim frontom. Da, i Demokrate Alekse Bečića rade na terenu.
Zahuktala se, dakle, ponovo priča o izbornom zakonodavstvu. Počelo je tako što je nedavno šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav kazao da je na partijama opozicije i vladajuće koalicije da odluče gdje, kada i kako će voditi dijalog, ali da je pitanje preporuka OEBS-a/ODIHR-a iz izvještaja nakon prošlogodišnjih izbora hitno. ,,U slučaju da se one ne sprovedu do predsjedničkih izbora može se stvoriti tlo za osporavanje rezultata tih izbora”, kazao je Orav.
Prioritetne su preporuke, piše u izvještaju OEBS-a/ODIHR-a
razmatranje sveukupne izborne reforme sa ciljem usklađivanja izbornog zakonodavstva interno i sa drugim relevantnim zakonima.
„Proces reforme treba da bude sveobuhvatan i završen mnogo prije sljedećih izbora. Pored toga, DIK bi trebalo da bude proaktivnija u smislu pravovremenog donošenja propisa koji se odnose na nedostatke i nedosljednosti izbornog zakona, kao i u smislu obezbjeđivanja njihove dosljedne primjene.”
Slijedi preporuka da medijima treba omogućiti pristup svim sesijama Državne izborne komisije, te da ona treba da blagovremeno objavljuje sva relevantna dokumenta, uključujući i odluke.
Još jednom su OSCE/ODIHR preporučili da uslov boravišta i zakonske nadležnosti za glasanje treba izmijeniti tako da su u skladu sa Ustavom, kao i međunarodnim obavezama i dobrom praksom.
Tu je i preporuka partijama da obezbijede bolju ravnotežu između muškaraca i žena.
Ima još preporuka, ali je stvar u tome što ni ove, prioritetne, neće biti ispunjene. To ne sprečava političke aktere da odglume kako daju sve od sebe.
Kolegijum predsjednika Skupštine Ivana Brajovića formirao je radnu grupu koja će imati zadatak da analizira primjenu izbornog zakonodavstva, razmotri i predloži način implementacije preporuka OEBS-a. Naravno, u radnoj grupi su predstavnici skupštinske većine koja održava privid postojanja parlamentarnog sistema u Crnoj Gori Na njenom je čelu DPS-ova jastrebica Marta Šćepanović. I ta sitnica govori o suštinskoj nespremnosti na dijalog.
DPS-ovi i satelitski poslanici: Miodrag Vuković, Predrag Sekulić, Željko Aprcović, Jovanka Laličić, Miloš Nikolić, Danijel Živković, Mićo Orlandić i Genci Nimanbegu.
U međuvremenu je, kao su prenijeli mediji, premijer Duško Marković zatražio da OEBS posreduje u rješavanju političke krize u Crnoj Gori i ,,obezbijedi poziv za sastanak sa svim parlamentarnim političkim partijama na kome bi se razgovaralo o zajedničkom radu na usvajanju preporuka”. Vlada je, kaže Marković, spremna da pruži puni doprinos unapređenju izborne legislative kroz implementaciju preporuka OEBS, kao i da se obezbijedi saglasnost svih političkih partija na ovom zadatku od nacionalnog interesa, ,,ne dovodeći ga u vezu sa odnosom opozicije prema redovnom radu parlamenta”.
Nije lako procijeniti izgleda li blesavije Brajovićeva ili Markovićeva ideja. Prva je da u Skupštini izborne zakone pretresaju predstavnici vlasti sami sa sobom, druga da ih razmotre svi zajedno ali bez veze sa činjenicom da vlast uglavnom sjedi sama u parlamentu. Banalno je, i ptice znaju: izborni zakoni se mijenjaju dvotrećinskom većinom. Vlast kontroliše 42 mandata, za izmjenu zakona potrebna su 54 glasa. Fali 12.
Teško se u ovom trenutku može zamisliti da bi neko iz opozicije preletio i obezbijedio tih dvanaest glasova. Na izborima 2016. Demokratski front je dobio 18, Koalicija ,,Ključ” odnosno SNP, URA i Demos – devet, Demokrate osam i SDP četiri mandata. SNP i Demos su se u međuvremenu podijelili tako da te partije ne kontrolišu sve poslanike koji su izabrani sa njihove liste. Možda bi se negdje našao poneki ,,pozitivni” poslanik, ali dvanaest izgleda previše čak i ako se imaju DPS-ovi izuzetni uspjesi na poljima političke korupcije. U narodu poznate kao kupovina poslanika ili odbornika.
Iz opozicije govore da će o izbornim zakonima pregovarati kada bude određen datum izbora. Marković, ne praveći se fin kao kad piše strancima, odgovara: ,,Neće dobiti datum izbora. Sada treba da razgovaramo o ispunjavanju preporuka ODIHR-a… Ako ne budu htjeli da razgovaraju – to je njihov problem. Zbog toga vas molim: nemojte više pitati nas”.
Onda analitičari analiziraju: možda DPS neće dati datum, ali će dati termin izbora, neće pristati na ponovljene, ali možda hoće na prijevremene izbore. I tako.
Kolektivna amnezija vlada oko toga da su političari u ovoj zemlji četiri godinice, nakon izbora 2012. usaglašavali izborne zakone.To je bila posljedica afere Snimak, kao rezultat, dobili smo izbore sa državnim udarom. Ako se stvari nastave razvijati u tom smjeru, nakon sljedećeg usaglašavanja, nema druge nego da se zarati.
Na pitanje šta može da nas ohrabri da bi neka nova radna grupa, ukoliko bi ipak bila formirana, sačinila propise koji bi obećavali fer i demokratske izbore, Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju kaže da je i rad prethodne radne grupe imao pozitivnih i negativnih rezultata pa se ne može dati bilo kakva jednostrana ocjena tog procesa.
,,Formiranje biračkog spiska na novi, znatno transparentniji način koji je omogućio korišćenje AFIS sistema je sigurno korak naprijed. Tu je i tehnički jako zahtjevan postupak uvođenja elektronske indentifikacije birača. Bilo je tu i pozitivnih stvari vezanih za sprečavanje državnih zloupotreba resursa u izborne svrhe. Sve su ovo vrlo bitne stavke za jedan izborni proces” objašnjava Koprivica.
Koprivica tvrdi da je predloge za depolitizovanu Državnu izbornu komisiju,uvođenje individualnih kandidatura tj. prava da se građani a ne samo partije mogu takmičiti na izborima, procenat obavezne zastupljenosti žena ili terensku provjeru registra prebivališta odbilo 90 odsto članova radne grupe. ,,Dakle, vlast i opozicija – jedninstveno – u cilju čuvanja partijskih monopola nad ovim procesom. Većina naših partija, nažalost, nijesu bile spremne da se 2013. godine partijski podrede javnom interesu i zato se ponovo bavimo istim stvarima. Nadam se da je, u međuvremenu, makar malo sazrela svijest o potrebi promjena, a da ćemo na tom putu, ovaj put imati makar malo više saveznika.”
Po svemu sudeći, najnerješivija među preporukama OEBS-a/ODIHR-a je ona koja se odnosi na ,,uslov boravišta” Ustavom utvrđen kao neophodan za ostvarivanje biračkog prava. Da bi se ta preporuka, koja zapravo znači ukidanje rezidencijalnog uslova, ostvarila bilo bi neophodno promijeniti odredbu u Ustavu. To je praktično nemoguće.
,,Radi se o onim odredbama koje zahtijevaju konsultativni referendum na kome za neko rješenje mora da glasa tri petine upisanih birača. Neka čitaoci sami procijene koliko je realno da za bilo šta u Crnoj Gori glasa 320.000 građana”, kaže Dragan Koprivica.
,,Ovu preporuku, još u ovako podijeljenoj Crnoj Gori je u ovom trenutku nemoguće ispuniti, a nismo sigurni ni da bi to bilo dobro rješenje za Crnu Goru, kao državu sa malim brojem stanovnika”, ocjenjuje poslanica DF-a Branka Bošnjak. Ona, međutim naglašava da ,,rezidencijalni uslov treba strogo iskontrolisati, što podrazumijeva izmjenu Zakona o registrima boravišta i prebivališta i provjera ko zaista prebiva u Crnoj Gori”.
U jednom od dokumenata CDT-a preporučuje se da se, kao privremeno, primijeni sadašnje zakonsko rješenje uz terensku provjeru, a da se na duži rok ide na izmjenu Ustava. U toj NVO ocjenjuju da svakoj modernoj državi treba sređen registar prebivališta. Njen je interes da zna gdje ,,žive” njeni građani zbog izbora ali i zbog plaćanja poreza, obavljanja različitih usluga ili rješavanja nekih pitanja bezbjednosti. Ažuran registar je jedino moguće dobiti ,,terenskom” provjerom.
,,Terenska kontrola je u Hrvatskoj urađena sa velikim uspjehom i znatno je popravila stanje u njihovom biračkom spisku. Ako se postupak korektno uradi i kontroliše uspjeh je zagarantovan. On bi nam omogućio činjenice na osnovu kojih bi mogli krenuti u proces finalnog sređivanja biračkog spiska”, objašnjavaju u CDT-u.
Sve to može početi da se uređuje kad se i ako se izabrani predstavnici naroda okupe.
Situacija je sljedeća: godinu nakon izbora, vlast koja je jedva ostala na vlasti, sudi Demokratskom frontu, najjačoj opozicionoj partiji. Optužujući ih i predstavljajući kao teroriste i perače para svakako je uspjela da značajno oslabi savez koji je imao samo tri poslanika manje nego ostatak opozicije zajedno. Dvije od tri partije koje su činile koaliciju ,,Ključ” oslabljene su unutarstranačkim podjelama. Demokrate, svi se slažu, jačaju.
Svi se prave da nijesu primijetili kako se primjedba iz Delegacije EK, da mogu biti dovedeni u pitanje rezultati izbora, ne odnosi samo na parlamentarne, već, izričito, na predsjedničke izbore koji će biti na proljeće. I tu se priča vraća na početak. Neuporedivo više o rasporedu političkih snaga znaće se kad se obznani ime predsjedničkog kandidata vladajuće partije.
Krupnim promjenama ovdje se nije lako nadati. Dugo je režim ličio na kulu od laži koja će se, kad-tad srušiti. Vrijeme odmiče, sve je jasnije da laži nijesu samo na površini, već i duboko u korijenju gdje bujaju i prepliću se. Ispada da nam je jedina nada da će jednoga dana istrunuti. A to je, što bi se reklo, proces.
Miloš BAKIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice