Povežite se sa nama

MONITORING

Prepakivanje pljačke

Objavljeno prije

na

Slijedeći politiku bivšeg premijera Mila Đukanovića i štiteći privatne ekonomske interese ovdašnjih moćnika i njihovih ino-partnera, Vlada pokušava javnost ubijediti kako je u njenom interesu da plaća tuđe račune, dijeli državnu imovinu, poklanja prirodne i omogućava tržišne monopole. Ne žaleći truda, Vlada Igora Lukšića je odmakla sa realizacijom plana kojim Crnu Goru želi pretvoriti u privatni posjed nekolicine odbranih. Strategija kojom se u ovom poslu služe naziva se kuvanje žabe: Ukoliko žabu stavite u vrelu vodu, ona će iskočiti napolje. Zato se vodozemac stavlja u mlaku vodu koja se lagano grije, da se žrtva ne bi uznemirila i pobjegla. Poslije izvjesnog vremena, navode verzirani, imaćete skuvanu žabu, a da ona nije ni primijetila promjenu. I ljudi su, svjedoči naš slučaj, podesni za kuvanje na tihoj vatri.

Prošla su tri mjeseca kako je parlament zadužio Vladu Crne Gore da raskine ugovor sa aktuelnim vlanikom KAP-a, imenuje novi menadžment i (tek) potom izabere ekipu stručnjaka koji će uraditi analizu ekonomske održivosti Kombinata. Od tada do danas Vlada je platila skoro 25 miliona KAP-ovog duga Dojče banci, počela pregovore sa mađarskom OTP bankom pokušavajući da odloži prijevremenu naplatu njenih potraživanja i, po svoj prilici, od javnosti sakrila zahtjev ruske VT banke da joj se isplate dugovi koje je garantovala Vlada Crne Gore (oko 60 miliona).

Od raskida ugovora sa CEAC-om za sada nema ništa. Premijer Lukšić obavještava da „taj proces teče”. A Vlada, zapravo, pokušava da nađe način i nastavi aranžman sa CEAC-om, doduše u nešto drugačijoj formi. To ne znači da će novi dil sa kompanijom kojom, zvanično, gazduje ruski tajkun Oleg Deripaska biti bolji od sadašnjeg. Naprotiv.

Kuvajući žabu, vlast nam, predočava činjenicu da će svi dugovi koje je Vlada garantovala KAP-u (135 miliona bez kamata) pasti na teret crnogorskih poreskih obveznika. Država će, uz to, oprostiti svoja potraživanja prema Kombinatu i preuzeti njegove dugove prema domaćim dobavljačima, iako samo Elektroprivredi KAP duguje više od 40 miliona eura. Na drugoj strani, sva navodna potraživanja koja CEAC ima prema svom preduzeću, i koja se po računici Rusa mjere stotinama miliona, biće pretvorena u akcijski kapital.

Iz Vlade sa ponosom objašnjavaju da će država ponovo biti većinski vlasnik Kombinata. Naknadno će nam, možda, obznaniti i koliko to zadovoljstvo košta. Vlada, tako makar tvrde njeni zvaničnici, nema ni elementarne podatke o svrsishodnosti svog angažmana u KAP-u. To znači: ili se vlast našim novcem razbacuje napamet , ili to radi na osnovu nečijih privatnih želja i interesa.

Došao je, uglavnom, momenat kada su vladini spin majstori zaključili da je pravo vrijeme za novo podizanje uloga (temperature). „Ako želimo da zadržimo KAP onda moramo obezbijediti održivu cijenu struje”, otkrio je Igor Lukšić toplu vodu, i već u sljedećoj rečenici počeo predstavljati vladin naum – kako Kombinatu obezbijediti jeftinu struju.

Ni riječi o tome da li mi želimo da zadržimo KAP. Odnosno, ko to želi i zašto. Šta biva ako Kombinat prestane da radi? Ko tada dobija a ko gubi? Tu računicu niko u ovoj zemlji nije vidio. Zato se o Kombinatu aluminijuma duže od 20 godina govori kao o nekom mitskom biću, polubožanstvu, čije se postojanje ne smije dovesti u pitanje, a kome svako malo treba prinijeti žrtvu. Po pravilu veću nego prethodnog puta.

Onda je rimska Korijere dela Sera otkrila šta nam Vlada radi ispod žita. Crnogorska Vlada i njihova A2A, objavili su Italijani, dogovorili su podjelu EPCG na dva preduzeća. U jedno će ući Termoelektrana u Pljevljima i potraživanja koja EPCG ima prema KAP-u. Gazda te firme postaće Vlada Crne Gore. Drugo preduzeće činiće HE Piva i Perućica. Kompanija koja će, prema postojećim kapacitetima, proizvoditi tri četvrtine crnogorske struje biće, vlasnički, podijeljena na ravne časti između Crne Gore i A2A, ali će njom upravljati Italijani. Zašto? To je još jedno od pitanja na koje nema odgovora.

Tek onda je premijer Lukšić u Dnevnim novinama dao tumačenje ekonomske stvarnosti: „Sa EPCG moramo dogovoriti da li je opcija jedinstvenog preduzeća i manje isporuke električne energije KAP-u što implicira nižu proizvodnju ili je opcija izdvajanje Termoelektrane”. Premijer je, zapravo, već odlučio: „U tom drugom slučaju EPCG postaje zeleno preduzeće i bavi se valorizacijom hidropotencijala, a država kao većinski vlasnik ostvaruje značajnu dividendu koju koristi za socijalni program ili za šta se dogovorimo…”. Možda je Igor Lukšić zaboravio, ovu priču smo već slušali. To je bilo ono kada smo se dogovorili da prodamo Telekom kako bi gradili auto put. Čak je i on, valjda prošle godine, pominjao kako tih 100 miliona negdje čuče i čekaju da gradnja krene.

I ovo je slična priča – ne bude li KAP-a, Elektroprivreda će morati da smanji proizvodnju, kaže premijer. On, valjda, misli da niko u Crnoj Gori ne zna da je godišnja potrošnja struje u državi, bez KAP-a, približno jednaka godišnjoj proizvodnji. Ili misli kako se niko u Crnoj Gori neće zapitati – ako će EPCG morati da smanji proizvodnju, zašto njeni vlasnici toliko insistiraju na postavljanju kabla koji bi balkanske proizvođače struje, preko Crne Gore, povezao sa potrošačima u Italiji?

Biće da Lukšić kuva žabu. U suprotnom, preostale su samo dvije mogućnosti. Ili premijer slijepo vjeruje u računice potpredsjednika Vujice Lazovića, oduševljen lakoćom s kojom je isti – tokom privatizacije EPCG – ubjeđivao Crnogorce da je 8 veće od 11; ili predsjednik Vlade nije u prilici da pita za cijenu po kojoj će izvršiti zadatak koji je pred njega postavio glavni gazda.

Analitičari, domaći i strani, predviđaju naredne poteze u trouglu KAP – Vlada – EPCG. Vlada će, kažu, kako bi odobrovoljila Ruse (ili ruse) i postala većinski vlasnik Kombinata, u to preduzeće unijeti Termoelektranu i, moguće je, pljevaljski Rudnik uglja. Onda će početi priču o novim subvencijama, pošto ne postoji način na koji pljevaljska TE može proizvoditi struju po cijeni prihvatljivoj za KAP.

I A2A će zahtijevati adekvatnu kompenzaciju za uloženi trud i podnijete žrtve. Kompanija koju je za dolazak u Crnu Goru preporučila spremnost da svoj novac stavi u službu spašavanja Prve banke i njenih akcionara, sada je u prilici da naplati taj angažman. Da u središtu posla sa A2A ne stoje Milo Đukanović, Silvio Berluskoni i njihovi privatni interesi, ta bi kompanija već davno izgubila pravo da upravlja crnogorskom Elektroprivredom.

O tome govore poslovni rezultatu: Umjesto ugovorom predviđene dobiti od 40 miliona eura, EPCG je na kraju prošle godine ostvarila gubitak od 65 miliona; akcije koje je A2A kupovala po 8,4 eura danas vrijede četiri puta manje; menadžeri A2A bili su, u procesu privatizacije, jedini koji nijesu postavili pitanje budućih odnosa između KAP-a i EPCG – sada se žale što struju koju isporučuju KAP-u uvoze po duplo većoj cijeni i tako EPCG donose gubitak od dva miliona mjesečno… Konačno, vlast nas pokušava ubijediti kako su Italijani, samo sami, odlučili da zbog nagomilanih dugova smanje isporuke struje KAP-u. A iz KAP-a se onda javlja jedan od fabričkih sindikata. Ječe – to bi moglo dovesti do gašenja Kombinata. A zapravo, svi oni skupa u DPSSDP kuhinji kuvaju žabu.

U kuloarima se pominje mogućnost da A2A, uz polovinu akcija i pravo na upravljanje preduzećem koje će gazdovati crnogorskim HE, dobije i ekskluzivno pravo na buduću gradnju hidrocentrala u Crnoj Gori, pod okriljem zajedničke firme. Neki analitičari, uz to, predviđaju da bi najavljena podjela EPCG na dva proizvođača mogla biti iskorišćena da se ovdašnje tržište proglasi demonopolizovanim. U tom bi slučaju A2A dobila mogućnost da zaobiđe Regulatornu agenciju i slobodno formira cijene za struju koja je praktično besplatna (Piva i Perućica su faktički amortizovane, jeftine za održavanje, zahtijevaju minimalan angažman radne snage). To bi „italijanima” moglo donijeti godišnji profit veći od 100 miliona eura. Čemu navodnici?

Internetom već neko vrijeme kruži dobro argumentovana analiza pod radnim nazivom „Milo Đukanović je strateški partner EPCG”. I Nebojša Medojević je na sličnom tragu kada kaže da je Crna Gora postala talac „privatnih korupcionaških dilova” Đukanovića, Deripaske i Berluskonija. ,,Opasna namjera šefa režima da u ovakvim strateškim transakcijama pokuša da prevari sve strane i Deripasku, tj. Rusiju, i Berluskonija, tj. Italiju, i sopstvenu državu, nije mogla drugačije završiti nego ovakvim ponižavajućim i bespomoćnim položajem u kojem se našla Vlada i Skupština, a sa njim i cijela Crna Gora”, ocijenio je Medojević Vijestima pred skupštinsko zasijedanje na kome će se razmatrati Vladin zahtjev da povuče novi paket iznuđenih poteza. Do zaključenja ovog teksta Parlament još nije stigao do te tačke dnevnog reda. Ali, ne brinite, neće tu biti nikakvih iznenađenja.

Ljekari i ekonomisti se slažu da se iz lonca ovog režima više ne možemo izvući bez posljedica, ali one ne moraju biti fatalne. Izbor je naš. „Ako moraš pojesti žabu, najbolje je da to uradiš što prije…” Ovu izjavu, u nekoliko različitih formata, pripisuju Mark Tvenu. Stvar je jasna – ili ćemo mi pojesti žabu ili će nas skuvati kao žabu. Osjećate li da postaje sve toplije?

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo