Povežite se sa nama

SVIJET

PREMINUO MUHAMED ALI, PO MNOGIMA NAJBOLJI BOKSER U ISTORIJI: Veći i od legende

Objavljeno prije

na

Godine 1964, 25. februara svjetsko prvenstvo u boksu prvi put je osvojio Amerikanac Kasijus Maselius Klej. On dolazi u sredinu ringa na stadionu u Majami biču, okreće se i skače. Postao je svjetski prvak! Dotadašnji svjetski šampion Soni Liston se predaje. Kasijus Klej viče: ,,Ja sam kralj! Ja sam najveći!” Bio je to početak ere istog boksera, ali kasnije pod imenom Muhamed Ali koji je ušao u legendu.

Muhamed Ali je u petak 3. juna preminuo u 75. godini života, poslije 32-godišnje borbe sa Parkinsonovom bolešću. Ali je po mnogima bio najbolji bokser u istoriji, osvajač zlatne olimpijske medalje i trostruki šampion svijeta u teškoj kategoriji. Američki sportski nedjeljnik Sports Illustrated nazvao ga je najboljim sportistom 20. vijeka. Bio je jedan od najomiljenijih, ali i najkontroverznijih američkih sportista svih vremena.

Muhmed Ali je odrastao u Velikoj aveniji u Luisvilu, u saveznoj državi Kentaki u porodici srednje klase, ali u segregaciji. Počeo je da trenira boks sa 12 godina, na incijativu policajaca koji ga je čuo kako viče na nekoga ko mu je ukrao bicikl. Njegov tadašnji trener rekao je da je dječak, poznat po imenu Kasijus Klej mlađi, bio mješavina sirovog talenta i odlučnosti.

Kasijusu Kleju, osvajaču zlatne medalje sa Olimpijade u Rimu 1960, je na putu za prvu titulu svjetskog šampiona protivnik Soni Liston bio veliki favorit – odnos na kladionicama iznosio je 7:1 u njegovu korist. Pa, ipak, Ali je šokirao Listona i obožavatelje ovog sporta.

Klej, poznat po dobrom radu nogu i brzini udarca, hvalio se da ,,leti kao leptir, i bode kao pčela”. Listona, poznatog po prgavosti, veličini i snazi, Kasijus Klej je uoči meča nazivao ,,ružnim starim medvjedom” i pozirao fotografima ispred natpisa ,,lovac na medvjede”.

Stručnjaci su predviđali da će mladi izazivač pasti pod udarcima mišićavog prvaka. No, za svih šest rundi, 22-godišnji Klej je odolijevao svjetskom prvaku kombinacijom jakih kontra-udaraca i izbjegavanjem Listonove desnice. Liston je počeo da se umara – bio je frustriran što mladom Kleju nije mogao da zada ni jedan solidan udarac. Kada je počela sedma runda, Klaj je bio spreman, no Liston je ostao da sjedi u svom uglu – znak da neće nastaviti borbu.

Novi nosilac titule Klej je od tada postao glavna tema i to ne samo u sportskim krugovima: pažnju su izazivali i njegova ljepota, način pesničenja i prepotentne izjave. Tako je poslije te prve važne pobjede izjavio: ,,Pobijedio sam jedno veliko opasno čudovište, koje je svakog nakautiralo i koje niko nije uspio da prebije, sve dok se nije pojavio mali čovjek Kasijus Klej iz Luisvila u Kentakiju. On je zaustavio Listona koji je dva puta pobijedio (Glojda) Patersona. On je htio da me ubije.”

Klej je posle borbe sa Listonom primio islam i promijenio ime u ono koje zna cio svijet – Mohamed Ali. Rasizam koji je osjetio kao dijete presudno je uticao i na njegove kasnije političke stavove. Medalju sa Olimpijskih igara iz Rima bacio je u rijeku Ohajo iz protesta prema rasizmu i zabrane da uđe u restoran zbog boje kože.

Sljedećih godina je na vrhuncu karijere i branio je titulu čak devet puta. Sportski kolumnista dnevnika Vašington post Majk Vajz priča kako je samouvjereni Ali nastavio da dominira, koristeći obje pesnice, ali i svoje riječi.

,,Ja sam najveći. Nokautiram sve propalice, a ako se budeš pravio pametan i tebe ću”, rekao je tada Kasijus Klej jednom novinaru.

Po američkom književniku Normanu Majeru koji se intenzivno bavio fenomenom Muhameda Alija, takve izjave su bile dobro razrađena strategija. ,,On je shvatio da pobjeda u boksu ima puno veze s povjerenjem u samog sebe. Njegov je cilj bio da pre borbe izvređa protivnika kako bi ga moralno oslabio”.

U nastavku karijere, Muhammad Ali je najčešće pobjeđivao, a doživio je tek nekoliko poraza. Aliju je, pored ostalog prva titula šampiona oduzeta, nije je izgubio na ringu. U domovini je u aprilu 1967. osuđen zbog odbijanja da služi u američkoj vojsci, na vrhuncu vijetnamskog rata. Za vrijeme vijetnamskog rata, Muhammad Ali je poručio: „Reći ću direktno, ne, nemam namjeru da idem 10.000 milja daleko od kuće i ubijam nevine ljude”. I još: „Nijedan Vijetnamac me do sada nije nazvao ‘crnčugom'”.

Time je na sebe navukao bijes bijelaca u SAD-u. Osuđen je na pet godina zatvora. Zahvaljujući plaćenoj kauciji ostao na slobodi, no izgubio je titulu svjetskog prvaka i licencu za sudjelovanje na prvenstvima.

No i tokom tih godina ostao je prisutan u javnosti.

U junu 1970. američki Vrhovni sud presudio je u korist Alija, složivši se da je nepravedno optužen. Svega nekoliko meseci poslije povratka u ring, novi šampion u teškoj kategoriji Džo Frejzer nanio je Aliju prvi poraz u profesionalnoj karijeri. Nakon toga su ga mnogi proglasili izgubljenim. Ali mu se međutim revanširao u njihovoj drugoj borbi.

Još jedan čuveni meč bio je onaj između Alija i Džordža Formena, održan 30. oktobra 1974. u Kinšasi, glavnom gradu tada Zaira, danas Demokratske Republike Kongo. Ljubitelji boksa i sporta uopšte znaju tu borbu kao Grmljavina u džungli. Meč je postao najpoznatija borba u istoriji boksa.

,,Upotrijebio je ono što ljudi i danas smatraju jednom od najneverovatnijih strategija – glumiš da si umoran, pustiš protivnika da se ispuca – a onda iznenada oživiš i pronađeš način da ga nokautiraš u osmoj rundi. To je vjerovatno i dalje najtrijumfalniji trenutak u istoriji boksa”, pričao je Vajz iz Vašington posta.

Ali se poslije toga sastao sa Frejzerom treći i posljednji put. Bio je kraj 1975. godine. Ali je izdržao 14 brutalnih rundi i na kraju pobijedio tehničkim nokautom.

U svojoj neobičnoj dugoj bokserskoj karijeri, Muhamed Ali je postao prvi bokser koji je tri puta bio prvak svijeta (1964-1967, 1974-1978, 1978-1979) u teškoj kategoriji. Time je postao besmrtan, jer to do sada nije uspjelo ni jednom bokseru.

Jedino, 1980, u 38-oj godini, Ali nije uspio da ponovno osvoji naslov prvaka, kada je izgubio od Larija Holmsa. Karijeru je završio sa rekordnim skorom od 56 pobjeda, od čega 37 nokauta i pet poraza.

Iz Ujedinjenih nacija koje su ga 1998. proglasile ,,glasnikom mira” su saopštili da je Ali bio „svjetski šampion jednakosti i mira”. Kako je saopštio portparol Ban Ki Muna, svetska organizacija je sa Alijem počela da sarađuje 1970-ih, u kampanjama protiv aparthejda i socijalne nepravde. Ali je kasnije obišao svijet podržavajući incijative UN za djecu, rasno i političko pomirenje.

Počast od trojice predsjednika

Mnogobrojni sportisti i prominentni borci za ljudska prava, ali i tri predsjednika SAD-a su odali počast Muhamedu Aliju. ,,Muhamed Ali je uzdrmao svijet i svijet je bolji zbog toga”, rekao je predsjednik Barak Obama u obraćanju povodom Alijeve smrti, zajedno sa suprugom Mišel. ,,Bio je najveći i tačka”, zaključio je Obama. Obamin prethodnik Džordž Buš mlađi je naveo: „Lora i ja smo tužni zbog smrti Muhameda Alija – najvećeg svih vremena”. ,,Dao sam Aliju Predsjedničku medalju slobode 2005. i naglas se zapitao kako je uspio da ostane tako lijep tokom tako mnogo borbi koje je imao. To vjerovatno ima veze sa njegovom lijepom dušom. Bio je oštar borac ali čovjek mira…” Nekadašnji predsjednik SAD-a Bil Klinton posebno je naglasio da je Ali postao veći i od same legende o njemu. ,,Čast mi je što sam imao čast da ga odlikujem medaljom u Bijeloj kući i da ga gledam kako pali Olimpijski plamen. Postao je veći i od same legende”, zaključio je Klinton, dodajući ,,Zbogom prijatelju”.  Poznati aktivista za ljudska prava Afroamerikanac Džesi Džekson je podsjetio da je Ali bio voljan da žrtvuje svoju krunu i novac za principe kada je odbio da ide u rat u Vijetnamu.

Glas protiv Trampa

U jednom od svojih posljednjih javnih nastupa Muhamed Ali je u decembru 2015. digao glas protiv izjava Donalda Trampa, republikanskog kandidata na predstojećim predsedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama. U saopšenju koje je izdao njegov tim za medije , Muhamed Ali je pozvao muslimane u SAD-u da se usprotive onima koji koriste islam kako bi promovisali vlastiti politički program. Iako nije direktno pomenuo Trampa, Muhamed Ali je rekao i to da politički lideri koji otvoreno osuđuju islam kao vjeru, mnoge ljude obeshrabruju da nauče više o islamu. ,,Istinski muslimani znaju, tj. moraju znati da je protv naše vjere da je namećemo ili silom tjeramo ljude u nju”, kazao je on. Slavni bokser je takođe kazao da, govoreći kao neko ko nikada nije bio optužen za tzv. političku korektnost, vjeruje da politički lideri SAD-a moraju svoj uticaj koristiti kako bi promovisali međusobno razumijevanje i shvatanje islama, kao i pojasnili da su ubice izopačile stvarnu vjeru. Ali je napao tzv. Islamsku državu (ISIL) , naglašavajući da nema ničega islamskog u ubijanju nevinih ljudi u Parizu, San Bernardinu (u američkoj saveznoj državi Kaliforniji), ili bilo gdje u svijetu. Pravi muslimani znaju da okrutno nasilje tzv. islamskih džihadista jeste u suprotnosti sa svim što je stub islama, kazao je tada u saopštenju Muhamed Ali.

Drhtava paraliza

Zbog Parkinsonove bolesti se Ali, pojam elegancije i brzine u boksu, decenijama sporo kretao i vrlo teško govorio. Neki stručnjaci su kazali da je njegova bolest vjerovatno posljedica nebrojenih udaraca dobijenih u ringu. Parkinsonova bolest, progresivno oštećenje središnjeg živčanog sistema je spori, ali neumoljivi ubojica. Bolesnici su najčešće stariji od 50 godina, ali ima ih i u ranim 30-im. Ali je obolio u 44. godini. Bolest je prvi put opisao engleski ljekar dr Džejms Parkinson, 1817. godine, upotrijebivši riječi ,,drhtava paraliza”. Najuobičajeniji simptomi bolesti su drhtanje ruku i nogu, teškoće u bržem kretanju, ukočeni udovi i tipičan hod povlačenjem nogu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

 

 

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

GLOBALNA 2024 .: Vrli novi fašizam

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina je počela svemirskom trkom,  a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina

 

 

Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.

Godina je krenula  pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.

Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.

Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.

Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi  raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015.,  nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.

Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.

Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja.  Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.

U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.

Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su  glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima  Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.

Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.

Više od polovine svjetske populacije  glasalo je  u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.

Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu.  Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.

Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na  kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.

Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.

Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.

Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama  prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.

U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.

Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.

Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.

Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.

Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu  novog kruga haosa započetog Hamasovim  napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.

Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.

Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.

Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024.  ostavlja 2025.  teško nasljeđe.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo