Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREMIJER VS PREDSJEDNIK, KO ZNA KOJA RUNDA: Naš derbi

Objavljeno prije

na

Nakon što se javnost cijelu sedmicu “zabavljala” idejom o pomirenju Milatovića i Spajića, poslije najave da će se  nekadašnji  partijski drugovi sastati zarad evropskog puta zemlje, ne samo da do sastanka nije došlo, nego je uslijedila još žustrija retorika i blokiranje rada Savjeta za odbranu. Dok oni vode medijski rat o tome ko je veći Evropljanin, Evropa nam je sve dalje

 

 

“Razlika između mene i premijera Milojka Spajića je kao između dana i noći, istine i neistine”, poručio je predsjednik države Jakov Milatović ove sedmice, odgovarajući na pitanja novinara  da li će se i kada sastati sa šefom Vlade.

To je samo jedna u nizu sve oštrijih izjava koje su razmjenjivali predsjednik i premijer posljednjih dana. A nakon što se javnost cijelu jednu sedmicu “zabavljala” idejom o pomirenju Milatovića i Spajića, poslije najave da će se i nekadašnji  partijski drugovi sastati zarad evropskog puta zemlje. Do  sastanka ne samo da nije došlo, nego je uslijedila još žustrija retorika i konačno blokiranje rada Savjeta za odbranu.

Milatović je javni poziv Spajiću da se sastanu uputio nakan povratka iz Brisela, krajem prošlog mjeseca. On je tada najavio da će pozvati premijera na dijalog zbog evropskih integracija i jačanja “građanskog i evropskog centra”. Iz kabineta Spajića su poziv pozdravili, poručujući da će se premijer prema toj inicijativi odnijeti sa posebnom pažnjom, kada bude formalizovana. Premijerov kabinet je doduše odmah natuknuo da predsjednik nema nikakve veze sa evropskim integracijama, te podsjetio na Milatovićeve opstrukcije Vladinih silnih uspjeha na evoprskom putu.  Sve u svemu,  bilo je znakova da  pomirenje baš i nije iskreno, ali se javnost uzdala u višu silu.  Brisel, ili  pak zajednički politički interes , u kontekstu pregovora o formiranju vlasti koji su još na čekanju u Podgorici, ali i rezulata lokalnih izbora koji govore da se  “građanski  i evropski centar” baš i ne proslavlja na terenu.

Uslijedilo je koškanje oko Barometra 26. Premijer je  predstavio  još jedan u nizu dokumenata  za domaću upotrebu,  koji poziva da se političke klase okupe oko zajedničkog interesa što bržeg ulaska zemlje u Evropu,  na koji, međutim,  potpis nije htjela da stavi ne samo opozicija nego i dio partija u vlasti,  jer smatraju da se tako abolira kršenje postojećeg Sporazuma od strane partija bivšeg DF.

Na kraju, uključio se i Milatović i dao svoj sud. Komentarišući Barometar 26, on je kazao da  taj dokument pozdravlja ukoliko se radi o pomaku u odnosu na dosadašnje ponašanje Vlade. “Imajući u vidu da je suštinski Vlada bila najodgovornija za određene negativne trendove, onda je logično da bi Barometar Vlada trebalo da potpiše sama sa sobom, i da ga predsjednik vlade potpiše sam sa sobom”, kazao je.

Uslijedila je ovonedeljna epizoda sa Savjetom za odbranu. Prethodna sjednica tog tijela, o čemu je Monitor već pisao,  koja je održana  u avgustu ove godine zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je  optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom. Za pauzu je zaslužan Milatović, koji je tako odložio rešavanje višemjesečnog  sukoba na relaciji ministar odbrane  načelnik generalštaba, ali i  unutar Savjeta za odbranu.

Nakon tromjesečne pauze Milatović je zakazao novu sjednicu za ovu sedmicu. Stvar je pokušao da okonča bez prisustva Krapovića i Lazarevića, uz jasan stav   – “da će tražiti da se Lazareviću vrate sve ingerencije”.  Po njemu, Krapović je diskvalifikovao sam sebe za učešće na sjednicama tog tijela.   Kabinet Spajića je uzvratio da bez Krapovića i Lazarevića sjednica nema smisla. Na kraju se premijer nije ni pojavio, a predsjednik  ostao šokiran.

“Predsjednik Vlade je danas blokirao rad Savjeta za odbranu i bezbjednost i time pokazao nevjerovatno neodgovorno ponašanje prema Vojsci Crne Gore, prema državi Crnoj Gori, prema predsjedniku Skupštine, Predsjedniku države, građanima. Nažalost, nije svako dorastao funkciji koju zauzima. Ja sam prosto šokiran ponašanjem predsjednika Vlade koji se danas nije pojavio na zakazanoj sjednici”, saopštio je Milatović.

Podsjećanje: ministar Krapović tražio je smjenu Lazarevića prije više mjeseci. Najprije uz obrazloženje da treba podmladiti kadar, a potom i uz ozbiljne optužbe na  račun Lazarevića koje su završile prijavom državnom tužilaštvu.  Istovremeno, i Lazarević je od pomirljivog stava po pitanju  odlaska sa funkcije  načelnika Generalštaba,  prešao na oštriju retoriku, sve to tužbe poritv Krapovića za diskriminaciju.

Sve u svemu, pitanje načelnika GŠ postala je  tema partijskih saopštenja.  Opozicija je pokušaj smjene Lazarevića interpretirala kao  namjeru nove vlasti, prvenstveno struktura bivšeg Demokratskog fronta, da preuzme komandovanje vojskom, što je vlast negirala.  Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti. A njegovi oponenti da je on  kroz sukob u Savjetu odbrane pokušavao da utvrdi  poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici, do toga da brani vojni kadar bivšeg režima.

“Zašto se Vi i predsjednik Milatović konstantno stavljate u odbranu kadrova bivšeg režima, poznatih po zloupotrebama u Vojsci Crne Gore i Ministarstvu odbrane”, reagovao je ove sedmice državni sekretar u Ministarstvu odbrane Marko Marković, na ocjenu Milatovićevog savjetnika za bezbjednost Dejana Vukšića da ministar odbrane ugrožava funkcionisanje sistema za čiji se napredak i reformu navodno zalaže, i da vojska ne smije biti ničiji plijen.

Nastavilo se svrstavanje na stranu Milatovića i Lazarevića, odnosno Spajića i Krapovića, koje je  još  u toku. I podsjeća na derbi.  Analitičari  upozoravaju da je sukob Spajića i Milatovića koji se prelio i na Savjet na odbranu rizična disfunkcionalnosti koja ne smije dugo da traje.

Spajić i Milatović, bivši ministri ekonomskog bloka resora u vladi Zdravka Krivokapića, osnovali su političku partiju Pokret Evropa sad u junu 2022. godine. Prošle godine  preuzeli su  ključne funkcije u državi.

“Od srca čestitam mom saborcu i prijatelju stupanje na dužnost predsjednika Crne Gore”, prokomentarisao je Spajić pobjedu Milatovića, ističući da su se otvorila vrata nove ere za Crnu Goru. Ni Milatović nije zaostajao sa čestitkama: “ Čestitam izbor novom premijeru Milojku Spajiću i članovima 44. Vlade Crne Gore, kao i novoizabranom rukovodstvu Skupštine. Radujem se saradnji oko svih pitanja važnih za dobrobit naših građana i države. Samo sinergijom i posvećenošću svih institucija Crnu Goru možemo povesti naprijed.

Nova era je zaista došla.  Premijer  i predsjednik države prekinuli su saradnju početkom godine, kada je Milatović napustio PES.  Od tada traje vječiti derbi.   Dok predsjednik i premijer vode medijski rat o tome ko je veći Evropljanin, Evropa nam je sve dalje. Opet strahujemo od blokade procesa.

Tako će i biti dok bude važnije  ko će pokupiti političke poene kad jednom tamo možda i  uđemo, a ne hoćemo li postati istinsko evropsko društvo. U kom se zakoni  ne tumače u odnosu na politički interes,  a platforme i dokumenta o tome da smo evropljani ne moraju potpisivati.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo