Povežite se sa nama

FOKUS

PREMIJER NA SLUŽBENOM ODSUSTVU: Idi mi, dođi mi

Objavljeno prije

na

Nije nama dobro. U ovoj zemlji je ekskluzivna vijest da neko neće osmi put postati premijer. Demokratska partija socijalista riješila je da nosilac njene liste na minulim izborima Milo Đukanović ne bude kandidat za predsjednika vlade. Mjesto će biti povjereno zamjeniku predsjednika DPS-a, dosadašnjem potpredsjedniku vlade Dušku Markoviću.

Đukanović je kazao da je lično predložio Markovića, uvjeren u njegove profesionalne i ljudske kvalitete, kao i u njegovu spremnost da vodi novu Vladu koja će se u narednom četvorogodištu suočiti sa brojnim izazovima.

Da Đukanović ne ide u političku penziju, već samo da počine, pokazuje njegova najava da će ostati na čelu DPS-a, spreman da pomogne. Lično će, prenijeli su mediji, „kroz svoj puni politički angažman na čelu DPS-a, pružati snažnu podršku Markoviću i budućoj Vladi posvetiti se daljem jačanju partijskih kapaciteta u susret budućim izborima i svim događajima koji predstoje”.

Da Đukanović neće niđe, smatra i Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje. ,,Đukanović je tokom proteklih izbora bio stub dvije radikalno suprostavljene ali i dopunjavajuće kampanje. Za DPS je Milo Đukanović bio njihovo lice koje je iznijelo kampanju sa premijerske pozicije, a DF je Mila Đukanovića držao kao jedini i ključni problem Crne Gore koji su ultimativno definisali nosećim sloganom ‘Mi ili ON’. Istrčati tu trku do kraja i izaći iz nje kao nosilac liste sa najviše mandata može samo onaj kome je politika život ili makar iznimno važan dio života” kaže Daliborka Uljarević za Monitor. „Vjerujem da će Đukanović jako teško moći da se odrekne tog političkog adrenalina, i da je mnogo izvjesnije da će poslije određenog perioda odmora on ponovo htjeti svoje neupitno mjesto u crnogorskom političkom sistemu. Zadržavajući funkciju predsjednika DPS-a on je zadržao mehanizam dalje kontrole oblikovanja ključnih političkih odluka u Crnoj Gori”, ocjenjuje direktorica Centra za građansko obrazovanje.

Marković je kazao da mu je čast što je predložen za mandatara za sastav nove Vlade, te da to doživljava kao novi zadatak koji je pred njega postavila partija. Pred vladom i partijom je, kako je kazao,

težak i odgovoran posao- da realizuje izborna obećanja.

,,Da bi u tome uspjeli, prvo i osnovno jeste da ne dozvolimo da se ponove greške koje su nam se događale: ni kada je riječ o kadrovskim rješenjima; ni kada je riječ o manjku odgovornosti; ni kada je riječ o nekompetentnosti i neodlučnosti u sprovođenju vladinih politika”.

Budući mandatar je na sjednici Glavnog odbora DPS-a zahvalio Đukanoviću na godinama iskrenog prijateljstva i profesionalne podrške, kao i na svemu što je učinio i za partiju i za Crnu Goru, presudno doprinoseći obnovi njene državnosti i nacionalnog dostojanstva. Dirljivo.

I prije nego je predložen za novog predsjednika vlade Marković je kazao da se na razgovore o formiranju nove vlade sa „tradicionalnim” partnerima neće dugo čekati. Kapljicu ulja dolio je i na vatru čaršijskih priča da bi se u vladi bez Đukanovića na čelu mogao naći i neko iz opozicije. „Vidjećemo hoće li neko da iskoči iz ovog opozicionog antidržavnog ludila”, kazao je Marković u emisiji Živa istina Darka Šukovića.

Najavio je i dosta oštar kurs. Optužujući dio novinara i političara da se za vladavinu prava zalažu samo kada se ona odnosi na vlast, a da se „kada vladavina prava krene na njih” služe bestidnim manipulacijama, Marković je kazao: ,,Neka znaju da će država Crna Gora obezbijediti da zakon, odnosno policajac, tužilac ili inspektor na isti način mogu da zakucaju na vrata funkcionera DPS-a ali i funkcionera Demokratskog fronta, SDP-a ili Ključa”.

Đukanović sa mjesta premijera odstupa po treći put. Na njegovom mjestu privremeno su se 2006. i 2010. nalazili Željko Šturanović i Igor Lukšić. Daliborka Uljarević ocjenjuje da Marković nije ono što su

svo¬je¬vre¬me¬no bi¬li Đukanovićevi za¬mjen¬ski pret¬hod¬ni¬ci na premijerskoj po¬zi¬ci¬ji te da je izbor novog nasljednika nešto drugačiji nego prethodna dva puta. Kaže da je Marković čovjek koji ima mnogo više moći ali i ambicija nego ranije privremene zamjene.

„Duško Marković svoj uticaj, za razliku od drugih premijera na ‘privremenom radu’ ne zasniva samo na činjenici da ga je Đukanović ‘oktroisao’. On je daleko utemeljeniji u samoj partiji nego njegovi prethodnici, a činjenica da je duže od decenije vodio službe bezbijednosti i da zna jako puno o svojim saveznicima i protivnicima je ozbiljna poluga moći u realnom smislu, bez uzimanja u obzir toga koliko je ojačana dodatnim mistifikacijama. Takođe, on nije baš u svemu saglasan sa Đukanovićem, iako je uvijek vješto znao da i pored svog izraženog drugačijeg mišljenja, glasa za one odluke koje Đukanović podržava. Strpljivo je čekao svoju šansu, a kad takav čovjek dobije stvarnu moć, on će htjeti i da je koristi u punom kapacitetu”, objašnjava Daliborka Uljarević.

Neke od moći Duška Markovića, sudeći po informacijama iz Monitorovih izvora, nijesu po volji čak ni u Socijaldemokratama Ivana Brajovića, poznatim ,,prirodnim savesnicima”. Naš izvor kaže da su iz SD-a, nezadovoljni odlukom budućih koalicionih parnera, tražili sastanak sa Đukanovićem koji bi, navodno trebao da im objasni zašto je iznevjerio njihovo očekivanje da na čelu vlade neće biti promjena. Navodno se Ivan Brajović i Vujica Lazović, lično nećkaju da budu članovi vlade čiji je predsjednik Duško Marković. I ova uznemirenost nekadrih saveznika, pokazuje koliko je na dvoru sve rovito i koliko se sve vrti oko Đukanovića, bilo da je premijer bilo da se povlači kako bi bio premijer premijerima.

Po mišljenju Dritana Abazovića, poslanika koalicije Ključ predlog Markovića za mandatara nije iznenađenje i sasvim je očekivana odluka DPS-a, koja se mogla naslutiti još prošle godine. ,,Svima na domaćem i međunarodnom planu je jasno da Đukanović nije više dio nijednog rješenja već naprotiv, dio svakog problema u Crnoj Gori. Zato su posegli za kartom takozvane modernizacije vlade koja sada treba da radi isto, ali da se Đukanović manje pominje. Sve u svemu, ako Marković i sastavi vladu, biće to nastavak političke agonije istim sredstvima, samo sa drugim čovjekom na čelu”, kazao je Abazović za Monitor.

On ne očekuje nikakve pomake, a ne bi ga, kaže, čudilo ni da ovaj mandatar na mjestu premijera provede svega godinu ili dvije, kao Igor Lukšić, pa da se Đukanović vrati kad malo odmori. ,,U svakom slučaju, Crna Gora je zemlja paradoksa i ništa ne treba isključiti unaprijed. Jasno je samo jedno: buduću vladu Crne Gore čekaju veliki nagomilani problemi koji ne mogu biti prevaziđeni sa personalnim rješenjima koja su te probeme i stvorila. Nama treba reformatorska vlada u kojoj Đukanović i njegova kamarila neće učestvovati, sve ostalo su dimne zavjese koje brane da građani Crne Gore vide istinsko stanje našeg društva.”

SDP se o novom mandataru izjasnio posredno, nazivajući DPS ,,ružičastom” i ,,Pink Informer” partijom koja “svoju frustraciju zbog šefovog napuštanja broda koji tone iskaljuje sipajući pinkovske laži prema SDP-u”. Optužili su DPS da se bavi SDP-om umjesto da

se zapita zašto ih šef napušta, zašto napušta državu u stanju državnog udara, zašto napušta državu u stanju socioekonomskog sloma, poharanih finansija i resursa.

Poslanik SDP-a Džavid Šabović u izjavi za Dan jezgrovito je kazao:

,,Ka¬mi na¬ma s no¬vim pre¬mi¬je¬rom”.

Predsjedništvo Demokratskog fronta pozvalo je ,,sve demokratske snage” da jednoglasno odbiju ponudu DPS-a. ,,DF, ujedinjena opozicija i narod Crne Gore nijesu zaboravili ulogu Duška Markovića, kao desne ruke Mila Đukanovića, i on predstavlja oličenje istog korumpiranog režima koji su glasači jasno odbili 16. oktobra. Demokratske snage u Crnoj Gori odlično znaju ko je Duško Marković, znaju njegovu ružnu ulogu u političkom životu i višestruke zloupotrebe tajne policije i kompletnog represivnog i bezbjednosnog aparata a sve u cilju odbrane kriminalnog režima”, ocijenili su u Frontu.

,,Odluka DPS-a da kandiduje Duška Markovica za mandatara za sastav nove Vlade Crne Gore predstavlja potvrdu teze da dokazani autokrata i antidemokrata Milo Đukanović odlazi jer je izgubio podršku i građana i predstavnika međunarodne zajednice. U poslednjiim trzajima pred odlazak u političku penziju i bolno suočavanje sa sudom pravde zbog svega što je učinio građanima Crne Gore, pokušava na mjestu premijera progurati svog najboljeg druga, sa kojim ima mnogo toga sličnog”, kaže lider Demokrata Aleksa Bečić uz napomenu da o ovoj trgovini građanima uoči izbora ništa nije rečeno.

Bečić podsjeća da je Marković 12 godina vodio UDBU i da sa sobom nosi ,,mnoge tajne brojnih loših i užasnih stvari” koje su se desile u našoj zemlji. ,,Grdno se vara ako misli da jednog dana može izbjeći suočavanje sa otvaranjem tajnih dosijea, tako da on može biti sve, samo ne garant stabilnosti, pomirenja, borbe protiv korupcije i kriminala. Sa njim Crna Gora može samo da nastavi ekonomsko, moralno i pravno posrnuće”.

Pošto znamo gdje živimo, znamo i da predsjednički izbori nijesu daleko. Prošli su održani u aprilu 2013. što će reći da Filipu Vujanoviću mandat ističe za godinu i po. Eto fine prilike da se, nakon vapaja iz svih krajeva Crne Gore kakve smo već gledali uoči jednog od premijerovih povrataka, Đukanović pojavi kao predsjednički kandidat. Basta mu, jednoglasni su podanici. Obraz mu ne smeta, kažu državni neprijatelji.

Kad mandatar pozove

Predstavnici partija manjinskih naroda – koalicije „Albanci odlučno”, Bošnjačke stranke i Hrvatske građanske inicijative – ovih dana su se dogovorili da formiraju radnu grupu koja će narednih dana raditi na zajedničkoj platformi za pregovore o formiranju nove vlade. Istovremeno, svaka od partija ili koalicija će raditi i na definisanju posebnih dokumenata u kojima će biti specifični politički zahtjevi. Nakon definisanja zajedničkih i posebnih dokumenata, kako je najavljeno, predstavnici partija će krenuti u proces pregovaranja oko skupštinske većine. Slučajno bi se moglo desiti da sve platforme budu spremne kad mandatar pozove. ,,Vlada koja bude formirana biće vlada na jasnim programskim opredjeljenjima i u interesu države. U tom smislu, nikakve ucjene DPS neće dozvoliti”, kazao je na temu pregovora Duško Marković dok se još nije znalo da će biti mandatar. Direktor Bošnjačke stranke Suljo Mustafić kazao je Dnevnim novinama da se kada je Marković u pitanju, radi o ,,čovjeku državničkog formata”. Eto tako.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo