Povežite se sa nama

MONITORING

PREMIJER I EVROPSKE ADRESE: Političar za margine

Objavljeno prije

na

U trenutku kada ovaj broj Monitora ide u štampu, četvrtak, ministri spoljnih poslova i ekonomija svih šest zemalja Zapadnog Balkana pristigli su u Berlin na samit posvećen našem regionu, pod pokroviteljstvom Vlade Njemačke. Organizator konferencije, kancelarka Angela Merkel, koja predsjedava samitom premijera, navela je da je skup upriličen povodom 100. godišnjice Prvog svjetskog rata. Analitičari manje ističu istorijski povod. Susret vide kao najavu jačeg političko-ekonomskog prisustva Njemačke na Balkanu. (Pro)režimski mediji premijera Mila Đukanovića radnu posjetu u glavni grad Njemačke otpratili su kao da je, ni manje – ni više, riječ o državnom susretu sa Merkelovom.

Dnevne novine, donose naslov: Sastanak Đukanovića sa Merkelovom ubrzava evrointegracije. Pa, kaže: ,,Evropskog pokreta u Crnoj Gori Momčilo Radulović smatra da je susret crnogorskog premijera i njemačke kancelarke značajan uspjeh predsjednika naše Vlade.” Potom, portal RTCG, naslov: Poziv Angele Merkel znak podrške Crnoj Gori. Slijedi tekst: ,,Poziv koji je njemačka kancelarka uputila crnogorskom premijeru dokaz je podrške Crnoj Gori – ocijenili su za RTCG analitičar Dušan Janjić i bivši ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović.” Slično upakovane informacije, televizije poput Pinka i njegovog Minut, dva…, kompilirale su fotografijama: sa jedne strane Đukanović, na drugoj Merkelova. Bilateralna idila. Nevolja je u tome što u razvijenoj Evropi, na najvišem nivou skoro pa – niko ne prima Đukanovića.

Propaganda može biti dodatno razumljivija, naročito kada se u obzir uzme fakat, koji je, očigledno, prerastao u lični i državnički kompleks: od osamostaljenja Crne Gore – skoro će decenija od tada – Milo Đukanović nije bio u državnoj posjeti Njemačkoj. Čitavo to vrijeme na čelu najmoćnije evropske države je sadašnja kancelarka Merkel (u fotelji od novembra 2005. godine). Da je riječ o personalnom razlogu govori i činjenica da je sadašnji ministar vanjskih poslova Igor Lukšić dobio poziv za zvaničnu, službenu posjetu Berlinu, samo nekoliko mjeseci pošto je zauzeo premijersko mjesto, decembra 2010. godine (u Njemačkoj je boravio od 30. marta do 1. aprila 2011. godine).

Na dan berlinske konferencije, Pobjeda (u stečaju), između ostaloga, navodi: ,,Đukanović će se tom prilikom sa Merkelovom sresti prvi put nakon što se krajem 2012. vratio na mjesto predsjednika Vlade.” No, na vidno dobro ažuriranoj listi bilateralnih odnosa Crne Gore i Njemačke – na sajtu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, institucije zadužene za takve statistike – nije zabilježena niti jedna Đukanovićeva zvanična posjeta Berlinu, niti jedan njegov susret sa kancelarkom Merkel, niti prije, niti poslije njegovog povratka u premijersku fotelju, krajem 2012. godine, sve od osamostaljenja Crne Gore!

A nije da na pomenutom spisku nema – režimske propaganda radi – zabilježenih susreta i posjeta koje su na nivou rukovanja u prolazu. Tako, recimo, istorijat crnogorsko-njemačkih odnosa počinje na marginama (u tom duhu i nastavlja): susretom tadašnjeg ministra vanjskih poslova Milana Roćena sa ministrom vanjskih poslova Njemačke Frankom Valterom Štajnmajerom tokom zasijedanja GS UN u Njujorku, septembra 2007. godine. Roćen je potom, sljedećeg mjeseca – stoji zabilježeno, bez informacije o nivou posjete i domaćinu – bio u posjeti Njemačkoj. Isti je, istog tog mjeseca, 29. novembra, imao susret sa pomenutim Valterom Štajnmajerom, opet na marginama, ovog puta Ministarskog savjeta OEBS u Madridu. Pa, marta sljedeće godine, Roćen, bilježi crnogorsko ministarstvo, opet sreće Štajnmajera, ,,neformalno, prilikom učešća na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU na Brdu kod Kranja”. Zatim, opet Roćen, opet neformalno, opet na marginama: susret sa Angelom Merkel tokom učešća na sastanku Evro-atlantskog partnerskog savjeta na Samitu NATO u Bukureštu, aprila 2008.

Godine prolaze, a pozivnice za Đukanovića – nema. Oktobra 2008. godine Roćen, Đukanovićeva desna ruka, u posjeti je Njemačkoj, ali radnoj. Opet – u spisku bilateralnih susreta Ministarstva – ne stoji ime domaćina. Mora da je neko bitan! Onda, sljedeći mjesec: Roćen se rukovao sa Štajnmajerom, ali na marginama – ministarske konferencije OEBS-a u Helsinkiju. Dvije godine kasnije, januara 2010. godine, zatičemo Roćena na, pogađate – neformalnom sastanaku – sa Njemačkim kolegom Gidom Vesterveleom, i to – na marginama – Međunarodne konferencije o Avganistanu u Londonu. Jula iste godine Roćen opet sreće Vestervelea, naravno – neformalno i na marginama – ovaj put Međunarodne konferencije o Avganistanu u Kabulu.

Novembra 2010. notirana je Roćenova zvanična posjeta Njemačkoj, opet bez navođenja domaćina. Slijedi vječno ponavljanje istog: susret Roćena sa Vesterveleom na marginama konferencije o perspektivama za jugoistočnu Evropu, održane u Berlinu; susret predsjednika Filipa Vujanovića i Roćena sa kancelarkom Merkel i ministrom Vesterveleom na marginama Minhenske konferencije o bezbjednosti, februara 2011. godine… I tako u nedogled: neformalno i marginalno.

Onda je došlo vrijeme za Đukanovićev istorijski susret sa Njemačkom. Opet ne službeni i bilateralni, već radni. On je učestvovao je na 49. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, 1-2. februara 2013. godine. Svidjelo mu se, makar i radno, pa i sljedeće godine, februara, predvodi delegaciju Crne Gore na jubilarnoj 50. Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti.

I sada, evo, opet radno u Berlin, u okviru regionalne posjete ekipe balkanskih lidera (svi sastanci zatvoreni su za javnost), gdje će se medijima obratiti, prema pisanjima medija, samo prvi čovjek Albanije, Rama. Tako blizu Merkelove, a tako daleko.

No, nije to slučaj samo sa Njemačkom. Ni druga velika država Evrope, Francuska, nije domaćinskije raspoložena prema šefu Crne Gore. Od sticanja nezavisnosti Đukanović je bio samo jednom i to u trenutku kada su to naložile evrointegracije: prilikom predaje zahtjeva za status kandidata za članstvo u EU, 15. decembra 2008. godine. Đukanović i Španija: ništa. Đukanović i Velika Britanija: mimo radne posjete – svjetlosnim godinama daleko od službene – Investicionom forumu o Zapadnom Balkanu u Londonu – ništa. I tako redom, širom razvijene Evrope.

Đukanović je, istina živa, bio dobrodošao u Italiju Silvija Berluskonija, tajkuna i bivšeg premijera, protiv koga se sada vode sudski postupci. Sličan se sličnom raduje. Februara 2010. godine, premijeri Crne Gore i Italije, Đukanović i Berluskoni u Rimu su potpisali Sporazum o strateškoj saradnji između dvije zemlje.

Ako nije dobrodošao u Evropi – i izuzimajući brifinge u Vašingotnu – itekako je dobrodošao kod prijatelja autokrata. Tamo nije neformalno, niti na marginama. To najbolje ilustruje izvještaj sa jedne od posjeta Azerbejdžanu, Bakuu:

,,Na lični poziv predsjednika Republike Ilhama Alijeva, koji je ujedno i predsjednik partije ,,Novog Azerbejdžana”, predsjednik DPS Crne Gore Milo Đukanović boravi u dvodnevnoj posjeti Bakuu. U delegaciji je i ministar vanjskih poslova Milan Roćen u svojstvu člana Predsjedništva DPS Crne Gore. Odmah po dolasku predsjednik Đukanović se susreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor… Đukanović je imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizade, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamađarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim. Predsjednik Đukanović je bio glavni gost na večeri koja je organizovana od strane zamjenika predsjednika i Izvršnog direktora Partije Ali Ahmedova.”

Putuj Evropo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo