Povežite se sa nama

FOKUS

PRELAZNI ROK I PREBJEZI: Seobe

Objavljeno prije

na

Kaskamo ali pratimo. Dvadesetak godina nakon Hrvatske i Srbije, i mi dobijamo nove uhljebe tokom tranzicije vlasti, preletače iz bivše vlasti u bivšu opoziciju.  I selidbu režimskih dužnosnika na sigurnija mjesta

 

Pedeset dana poslije parlamentarnih izbora, suštinski, počinje  primopredaja vlasti u Crnoj Gori. Uz  euforiju, konfuziju, strahove i nade.

U parlamentu je formiran prvi (Administrativni) odbor na čelu sa predstavnikom nove skupštinske većine. Predsjedniku parlamenta Aleksi Bečiću pisao je poslanik i odlazeći premijer Duško Marković. On objašnjava kako se, skupa sa kolegama i koleginicama ministrima/poslanicima: Milutinom Simovićem, Melvudinom Nuhodžićem, Predragom Boškovićem, Dragicom Sekulić, Suzanom Pribilović i Nikolom Janovićem, nije svojevoljno našao u poziciji da istovremeno bude dio i izvršne i zakonodavne vlasti, suprotno Ustavu i Zakonu o sprječavanju konflikta interesa. Vlada mora, piše Marković, u tehničkom mandatu sačekati imenovanje svojih naslednika. Na to ih obavezuje Ustav. A da ne bi kršili zakon, za to vrijeme neće, kao poslanici, učestvovati u radu Skupštine.

Bečić je uzvratio da nije nadležna adresa. Znamo, to je Agencija za sprječavanje korupcije (ASK). Ako im nije teško ta se bave takvim sitnicama.

Ima nešto u  tehničkom mandatu. Iz Markovićevog kabineta objašnjavaju kako Ustav propisuje da „vlada prethodnog saziva svoj posao izvršava do izbora nove Vlade“.  Dostupni podaci, međutim, pokazuju kako odlazeća izvršna vlast koristi svaku priliku da učini svojima a oteža posao nasljednicima.

„Dok se pregovara o novoj Vladi, tehnička Vlada DPS-a sprovodi kadriranje iza kulisa, kako bi onima kojima duguje u posljednjem trenutku obezbijedila radno mjesto“, saopštili su iz pokreta URA,  navodeći da je, od izbora do kraja septembra, Ministarstvu finansija pristiglo više od 700 zahtjeva za nava zapošljavanja u javnom sektoru. „Uprava za kadrove objavljuje na desetine konkursa i oglasa za radna mjesta od kojih su neka od velike važnosti: generalnog direktora Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama, člana komisije za žalbe u Ministarstvu javne uprave, generalnog direktora Direktorata za kulturnu baštinu, direktora Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu, direktora Uprave za željeznice…”.

I iz SNP-a su upozorili da vlada Duška Markovića koristi tehnički mandat da bi uhljebila odane: „O kolikoj se zloupotrebi pozicije i moći radi svjedoči informacija da je za svega mjesec i po dana od izbora Vlada imenovala više od sedamdeset funkcionera na pozicije u državnim resorima i državnim preduzećima. Na taj način Marković i ekipa nastoje da zahvale svojim članovima i podržavaocima na lojalnosti koju su pokazivali svih ovih godina, ali očigledno i da zakomplikuju posao koji očekuje buduću Vladu koju će voditi nekadašnja opozicija”.

Podaci potkrjepljuju te tvrdnje. Monitor je pisao kako je ministar zdravlja Kenan Hrapović (SD) imenovao doskorašnjeg poslanika DPS Suada Numanovića za direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Imenovanje je obavljeno nedavno, po konkursu koji je raspisan krajem predizborne kampanje. Odlazeći ministar je iskoristio priliku i da, nakon izgubljenih izbora,  kolegama – vršiocima dužnosti direktora u 24 doma zdravlja i opšte bolnice u Crnoj Gori – povjeri nove, četvorogodišnje mandate bez raspisivanja obaveznog konkursa za popunu tih radnih mjesta. Hrapoviću nije zasmetalo ni to što su među njima ima starijih od 67 godina (obavezan odlazak u starosnu penziju) a i onih kojima će to biti četvrti mandat. Iako zakon dozvoljava dva.

Član glavnog odbora URA Rade Milošević uputio je, još 25. septembra, pismeni poziv Inspekciji rada da provjeri zakonitost tih imenovanja. Do danas nema informacije da se oni išta preduzeli. Umjesto toga stižu dojave da se cijela vlada Duška Markovića prihvatila sličnog posla.

„Od 16 direktora direktorata u ministarstvima koje je Markovićev kabinet postavio od početka godine, čak 13 je imenovano u periodu od raspisivanja parlamentarnih izbora, a četvoro nakon što je DPS na parlamentarnim izborima 30. avgusta izgubio vlast“, obavještava Centar za istraživačko novinarstvo sredinom oktobra. „Do očekivanog izbora nove vlade najavljenog za prvu polovinu novembra, odlazeća bi mogla da nastavi sa postavljanjem rukovodilaca direktorata. Ministarstva su od održavanja izbora raspisala devet konkursa za ta mjesta. To su uradili resori pravde, finansija, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, odbrane, kao i ljudskih i manjinskih prava.“

Direktori direktorata su relativno nova funkcija u crnogorskim izvršnim vlastima, nastala kao odgovor na propis kojim su pomoćnicima ministara zabranjene druge javne funkcije. Tada su, počev od Ministarstva saobraćaja, sa popisa državnih funkcionera nestali pomoćnici ministra a pojavili se direktori direktorata. Drugo pakovanje. Zvanično, oni se računaju za nepartijce, odnosno, profesionalce koji se na radno mjesto biraju nakon javnog konkursa. Stvarno, riječ je o kadrovima  partije kojoj je, prilikom podjele resora, pripalo konkretno ministarstvo. Mandat im traje pet godina,  duži je od mandata vlade koja ih bira. Posebno kad ih izabere vlada u tehničkom mandatu.

Nova vlada može naći način da se ratosilja nepoželjnih kadrova (članova sada opozicionih partija) i na ta mjesta dovede svoje. Novac potreban za tu tranziciju uzeće od građana. Iz budžeta. A opozicije (čiatj DPS) će reći: eto, šta rade.

Vlada, uz to što imenuje nove, naveliko i razrješava funkcionere. Samo na sjednici održanoj prošlog četvrtka, vlada je razriješila petnaestak direktora direktorata, sekretara sekretarijata i savjetnika ministara iz odlazeće vlade. Uglavnom, na njihov zahtjev. Među njima su i neka poznata lica poput  sekretara u Ministarstvu finansija Nemanje Katnića, sekretara u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Aleksandra Zekovića ili generalne direktorice Direktorata za organizaciju pravosuđa u Ministarstvu pravde Marijane Laković-Drašković. Dok ne nađu novi posao, a najduže 12 mjeseci, svima njima pripada plata koju su primali u vladi.

Odlazećim članovima vlade pridružili su se i neki politički prepoznatljivi kadrovi iz svijeta biznisa. U državnom vlasništvu. Prvi se na odlazak, nedugo poslije izbora, odlučio Veselin Vukotić, dugogodišnji predsjednik borda Plantaža. Plantaže samoinicijativno, zbog novonastalih okolnosti  napušta i  Verica Maraš,  nakon 12 godina provedenih na čelu kompanije.

Javnost nagađa da li bivšoj izvršnoj direktorici (bord će u petak prihvatiti njenu ostavku) pripada ugovorena otpremnina od 250 hiljada eura. Poslovna tajna. Kao manje više i sve drugo vezano za  poslovanje Plantaža. Koje je pod rukovodstvom tandema Vukotić-Maraš obilježeno brojnim kontroverzama i aferama.

Ima onih koji tu traže objašnjenje samoinicijativnog odlaska kadrova bivšeg režima za uticajnih i dobro plaćenih političkih i poslovnih funkcija. Da bi nove vlasti razriješile nekog direktora – vladinog direktorata ili državnog preduzeća – nerijetko moraju dokazati da je on  kršio zakon. Ili isplatiti otpremnine koje se mjere desetinama pa i stotinama hiljada eura. Izgleda da neki od onih koji bi se mogli naći na tapetu nijesu spremni da se suoče sa takvom  provjerom. Treba, naravno, prihvatiti i ideju da ima onih koji ne žele da ostanu na sadašnjem radnom mjestu pošto ne dijele svjetonazor dolazećih vlasti. Tim prije što se sve glasnije šapuće o partijskom naređenju da se budućim direktorima ni na koji način ne olakša preuzimanje funkcije. Za kaznu i njima i onima koji su ih glasali.

Ne idu, opet, svi grlom u jagode. I neizvjesnost. Očekuje se da Markovićeva vlada u četvrtak, po završetku ovog teksta, prihvati ostavku Jevta Erakovića direktora Kliničkog centra.  Eraković, kao poslanik DPS u Skupštini CG, ima osigurano novo radno mjesto. Uz mogućnost povratka u Klinički centar po isteku političke funkcije.

Ni priča sa poslaničkim mandatima nije jednosmjerna ulica. Uzmimo za primjer građanina Ivana Mitrovića. On je, nakon izbora, „iz moralnih razloga“ podnio ostavku na mjesto predsjednika Opštinskog odbora DPS u Nikšiću. Sada je poslanik. A u međuvremenu se snašao. I postao savjetnik Zorana Đukanovića, izvršnog direktora CEDIS-a (kompanija u vlasništvu državne Elektroprivrede CG). Ako bi se nešto u parlamentu zakomplikovalo.

Stižu brojne dojave o prelasku državnih i lokalnih funkcionera u javna preduzeća i akcionarska društva u državnom vlasništvu. Uz nove funkcije i dobre plate, bjegunce, ne rijetko, dočekuje i aneks ugovora o radu koji im garantuje bogatu otpremninu u slučaju da dolazeći nađu način da ih sklone sa posla.

Red se pozabaviti i onima pripadnicima donedavno vladajuće partije koji kreću  iz početka. Kao novi članovi neke od partija – pobjednica na minulim izborima.

Ima tu svakojakih transfera. Od lokala pa naviše. Čak je, prema saznanjim Monitora, makar jednom članu odlazeće vlade ponuđeno (ne možemo ocijeniti koliko je ta ponuda bila tvrda) da zadrži posao – samo da skine dosadašnji partijski dres. Simbol partijskih preletača u sezoni 2020/21. postao je, ipak, Baranin Miloš Fuštić. Odbornik DPS u lokalnoj skupštini objavio je, poslije izbora, da napušta  partiju i da svoj dalji „politički angažman i političko djelovanje“ nastavlja kao član Demokratske Crne Gore.

“Mislio sam da poslije toliko decenija upravo DPS, pored svih mana, ima najveću odgovornost i snagu da to sve iznese”, rekao je Fuštić na konferenciji koju su Demokrate priredile u čast njegovog dolaska. A onda je, nakon  što je shvatio da u DPS ne cijene njegov rad i trud, pogled usmjerio u budućnost.  „Za bolje sjutra svakog građanina ma koje nacije, vjere i političke pripadnosti bio, a ne za pojedince bliske bilo kojoj vlasti“.

Pridružio se i predsjednik opštinskog odbora Demokrata Bar, Dragan Tufefdžić. “Upravo mi treba da pružimo ruku našim prijateljima, komšijama, svim onim ljudima koji su časni, pošteni, a koji nisu glasali za opozicione partije”. Danas vladajuće.

Na društvenim mrežama tim povodom pojavila se fotografija: Miloš Fuštić sa prijateljima, sva šestorica u  bijelim majicama na kojima piše bolje lopov nego majmun. Društvo se tako obuklo u znak podrške Milu Đukanoviću koji je, dan ranije, na uvrede poslanika DF („Milo lopove“) uzvratio sa majmune jedan. Život.

Kaskamo ali pratimo. Evo, dvadesetak godina nakon Hrvatske i Srbije, i mi dobijamo nove uhljebe tokom tranzicije vlasti,  preletače iz bivše vlasti u bivšu opoziciju.  I selidbu režimskih dužnosnika na sigurnija mjesta. Sve čestitke srećnim gubitnicima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo