Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREKOGRANIČNI ŠVERC: Žmurke do deset

Objavljeno prije

na

Posljednja dešavanja u Odjeljenju bezbjednosti Rožaje ukazuju da je šverc državni posao, i da se budžet puni iz crnih fondova

 

Prošlonedjeljna kadrovska talasanja u Odjeljenju bezbjednosti Rožaje, aktuelizovala su temu organizovanog prekokgraničnog šverca na području ove sjeverne opštine. O tome se u protekloj deceniji mnogo pisalo, ali niko nikada nije doveo stvari do kraja, i do nečije lične odgovornosti.

Kako je prenio Dan, komandir policije u Rožajama Željko Babović nije više na toj funkciji i biće raspoređen na drugo radno mjesto. On je, navodno, napustio rožajsku policiju zbog neslaganja sa kolegama u vezi sa načinom borbe protiv kriminala, posebno prekograničnog šverca.

Babović i šef kriminalističke policije Senad Husović, negirali su da je između njih bilo svađe, i nijesu htjeli da komentarišu glasine o tome jer, kako su rekli, nijesu ovlašćeni da daju izjave.

Dan je objavio da je na sastanku kolegijuma došlo do žestoke rasprave između Babovića i Husovića, koji je zamjerio Baboviću jer je navodno pokušao da ukaže na slučaj u koji je upleten njegov rođak.

Husović je nakon toga izjavio da niko od njegovih rođaka nije hapšen, niti je pod istragom, bar kada se radi o predmetima Odjeljenja bezbjednosti Rožaje, i da ne zna da li neko drugi tako nešto radi.

Ovo nije prvi put da se u Rožajama javno govori o povezanosti pripadnika policije sa osobama za koje se sumnja da se bave kriminalnim radnjama. Osnovno   državno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal ni poslije četiri godine nijesu uspjeli da identifikuju osobe  sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je dostavio Muharem Fejzić.

Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Fejzić je javno saopštio imena službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta.

Potom je pozvan u tužilaštvo, gdje je dao izjavu, a nadležni tužilac je od njega tražio da sazna i imena ljudi koji se vide na snimcima.

O švercu cigareta na granici prema Kosovu prvi put je javno progovorio 2013. godine, ali je bjelopoljski Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine njega kaynio sa 14.000 eura jer je saopštio imena i maršrutu krijumčarskog lanca, kojem je, kako je tvrdio, zaštitu pružao pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Fejzić, poslije torture kroz koju je prošao, nalazi utočište negdje u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa. Fejzićev otac Hakija  kaže da mu naročito teško pada to što njega i njegovog sina Muharema prozivaju kao špijune, a posebno što takve epitete dobijaju i od pojedinih policijskih inspektora.

„Mi  tvrdimo da se šverc odvija i sada kao i prije nekoliko godina i da su u to uključene iste osobe kao i prije. Mi ćemo se i dalje boriti da dokažemo da smo pošteni, a da su ovi ljudi kriminalci, i živimo za dan kada ćemo Muharem i ja biti pobjednici u svemu ovome” vjeruje Hakija Fejzić.

Vlasti su sve učinile da prikažu kako je rožajski lovac Muharem Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.

Ovaj slučaj je potvrdio ono o čemu je Monitor pisao mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio za naš nedjeljnik da šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestao.

Bivši  policajac kasnije je kazao da niko nije provjerio njegove navode, i uputio poziv državnim organima koji su zaduženi za borbu protiv organizovanog kriminala da ispitaju otkuda toliko robe na tržištu bez akciznih markica, gdje su centri i odakle roba dolazi.

Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima.

Istražujući prekogranični šverc, Monitor je kasnije otkrio da na granici Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih puteva kojima mogu preći terenska vozila, a na nekima i šleperi. Dobro obaviješteni policijski izvor ponudio je čak i precizne koordinate svih ilegalnih puteva, koji su često zamaskirani.

Ovaj izvor kaže da se švercerski kanali duvana kroz Crnu Goru često poklapaju sa narko kanalima, kao i da cigarete krijumčare slične kriminalne grupacije koje rade sa drogom.

Da je Rožaje pretvoreno u magacinski prostor za skladištenje robe prije daljeg transporta prema Kosovu, svjedočili su svojevremeno policajci Enver Dacić i petorica njegovih kolega. Oni su se neko vrijeme sklonili u inostranstvu, ali je samo Dacić ostao i dobio azil, nikada se ne vrativši u Crnu Goru.

Ko se još sjeća takozvane afere „nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su ustvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte carinici i policajci na graničnom prelazu Kula napunili džepove sa čak dva miliona evra.

Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova. To ministarstvo je utvrdilo da iz Crne Gore na teritoriju Kosova od 2005. do 2010. godine nije ušlo 1.675 cisterni, od 3.334 koliko ih je u tom periodu evidentirano na crnogorskom graničnom prelazu Kula. Na taj način, fiktivno je uvezeno 50.530.147 litara nafte.

Jednostavnim matematičkim operacijama lako je utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za dvadesetak miliona eura.

Bilo je lako utvrditi ko je, kako i pod kojim uslovima poslovao preko Kule, i ko je na to žmurio, ovjeravajući papire za tovare i cisterne koji nikada Kulu nisu prešli.

Fiktivni izvoz smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gde je prije skoro dvije decenije, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina u vlasništvu Safeta Kalića.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im bili ljudi sumnjivih biografija, bliski režimu. Kada su novinari u Beranama pritegli Filipa Vujanovića pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno „u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Posljednja dešavanja u policiji očigledno govore u prilog tvrdnji da većina švercerskih kanala predstavlja državni posao, odnosno da se budžeti država na Balkanu i dalje pune iz crnih fondova. Dok država igra žmurke do deset.

Posebno ove godine, poslije krize koju je izazvala pandemije korone i poslije već očiglednog kraha turističke sezone. Od nečega se moraju izmirivati plate u javnom sektoru, penzije i socijalna davanja. Čuvati socijalni mir i kupovati izbori.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo