Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREDSJEDNIKOVA INICIJATIVA ZA OBEŠTEĆENJE GOLOOTOČKIH ŽRTVA: A devedesete?

Objavljeno prije

na

Nema se šta  zamjeriti inicijativi Milatovića, gledajući je van aktuelnog trenutka, te društveno političkog konteksta.  Teško je ne primijetiti da ona dolazi dok se nestrpljivo čeka dobijanje IBAR-a na ljeto ove godine.  Jedan  od važnih zadataka koje bi Crna Gora morala ispuniti kako bi dobila IBAR su i ratni zločini devedesetih. Njih vlast ni ne pominje

 

 

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović iniciraće obeštećenje žrtava Golog otoka, saopšteno je iz njegovog kabineta ove sedmice.

Milatović  je pojasnio da podržava dugogodišnje zalaganje civilnog društva i Udruženja žrtava Golog otoka za rešavanje tog pitanja, kao što je već urađeno u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

“Samo ona država koja ispuni moralni dug prema onima čija su prava bila grubo kršena i čije su patnje bile godinama ignorisane može koračati putem istinskog napretka”, kazao je. Napominjući da je „Goli otok crna tačka u istoriji Crne Gore i simbol stradanja za više hiljada građana i njihovih porodica“.

Milatovićevu inicijatvu pozdravila je Akcija za ljudska prava (HRA), koja je više puta crnogorskim vladama bezuspješno upućivala istu incijativu.

„Podržavamo i pohvaljujemo  inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića“, poručili su iz HRA. Podsjetili su da su u septembru 2019. godine tadašnjem premijeru Dušku Markoviću podnijeli inicijativu za donošenje zakona u Crnoj Gori o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona – zatvorenika i zatvorenica Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora. „Predložili smo da Vlada hitno oformi radnu grupu za izradu ovog zakona i da u radnu grupu uključi predstavnika Udruženja „Goli otok“ i druge predstavnike civilnog sektora. Ni ta, ni naredne vlade nijesu prihvatile da se time bave“, saopštili su iz te organizacije.

Nema se šta zamjeriti inicijativi predsjednika Crne Gore, gledajući njegovu inicijativu izolovano od trenutka u kom se donosi, te društveno političkog konteksta.  Teško je, međutim, ne primijetiti, da ova inicijativa dolazi u trenutku dok se izvršne vlasti, pa i sam Milatović, kunu u ubrzani evropski put Crne Gore, i dok se nestrpljivo čeka dobijanje IBAR-a na ljeto ove godine. IBAR je Izvještaj o zatvaranju privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24, a jedan  od važnih zadataka koje bi Crna Gora morala ispuniti kako bi dobila taj izvještaj su i ratni zločini devedesetih. Njih vlast ni ne pominje.   Nema niti jednog ministra u vladi, nijednog poslanika parlamentarne većine, koji je dok čekamo IBAR kazao – moramo se suočiti sa devedesetima.   A kamoli pokrenuo kakav konkretan korak.

Prioriteti i konkretni koraci su ono što možda govori najviše o politikama kako prethodnih, tako i aktuelnih vlasti.

Predsjednik Milatović je do sad položio vijenac i odao počast žrtvama stradalim u zločinu u Pivskim Dolima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prethodno je u julu 2022. godine usvojena Rezolucije o zločinima u Pivi i Velici od strane Skupštine Crne Gore. Rezoluciju su inicirale Demokrate Alekse Bečića,  samo mjesec nakon što je u Skupštini Crne Gore usvojena Rezolucija o Srebrenici na predlog Bošnjačke stranke. Da se crnogorske vlasti  zaista žele suočiti sa ratnom prošlošću devedesetih, Rezoluciju o Srebrenici bi inicirao neko iz parlamentarne većine. Za strašne masovne zločine četnika 1943. ,  u Podrinju i dolini Lima, nije bilo rezolucije.

Osim odavanja počasti žrtvama zločina u Pivskim Dolima, Milatović je tokom predsjednikovanja otišao još  u Murinu, gdje je prisustvovao obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja i položio vijenac na spomenik žrtvama. Nekoliko mjeseci kasnije primio je predstavnke porodica stradalih u bombarovanju Murina 1999. godine, i založio se za izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti koji omogućava isplatu obeštećenja porodicama. Te izmjene bile su diskriminatorske jer nijesu obuhvatale sve civilne žrtve rata. Nakon protesta HRA i Udruženja Štrpci protiv zaborava,  Predlog je povučen iz procedure. To rešenje je inače bilo identično  amandmanima koje je 8. maja 2023. godine predložio poslanik Demokrata, Momo Koprivica, sada potpredsjednik Vlade.  Predloženo je  da se civilnim žrtvama rata smatraju samo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i one iz Crne Gore koje su stradale od oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu, zbog čega je taj predlog zakona Evropski parlament u svojoj rezoluciji od 18. oktobra 2023. kritikovao kao selektivan.

Upravo su problem selektivnost aktuelnih vlasti i drugačiji odnos kada je u pitanju „moralni dug prema onima čija su prava grubo kršena i čije su patnje godinama ignorisane“, kako kaže predsjednik Milatović, tražeći s pravom obeštećenje za golootočke žrtve.

Milatović nikada nije pošao da oda počast žrtvama nijednog od ratnih zločina devedesetih, za koje su odgovorne crnogorske vlasti iz tog doba. A to je  pravo suočavanje sa našom ratnom prošlošću. Iako je, recimo, svojevremeno primio predstavnice HRA, Anima i Centra za građansko obrazovanje, i Alena Bajrovića, čiji je otac Osman Bajrović stradao 1992. godine. kao žrtva deportacija, i izvinio se u ime Crne Gore za taj zločin, Milatović nije pošao u Herceg Novi da oda počast žrtvama tog zočina.  Prvi ministar koji je prisustvovao obilježavanju neke od godišnjica ovog ratnog zločina bio je Filip Ažić, tadašnji ministar policije iz redova Građanskoig pokreta URA. Naredne godine pojavio se i bivši premijer Dritan Abazović, lider URA, kao i ministar pravde iz njegove Vlade Marko Kovač.  Demokrate, ZBCG, PES, Milatović – ništa.

Organizacije su tokom posjete predsjedniku  od njega tražile i da napravi „istorijski važan korak i akitvno podrži“ njihove uporne inicijative za memorijalizaciju žrtava deportacija. Spomen obilježja i dalje nema.

Prošle godine u julu članovi Inicijative mladih za ljudska prava, Bošnjačkog vijeća, Spacijalnog državnog tužilašta i Opštine Plužine položili su  cvijeće na most Obrada Cicmila u kanjonu Pive, mjestu gdje je 6. jula 1992. godine ubijena bosanska porodica Klapuh. Predstavnika vlasti – nula.

Viši sud u Podgorici je 1996. godine osudio pet pripadnika Vojske RS za taj  ratni zločin , a samo jedan od njih je odslužilo kaznu.  Spomen obilježja koje je tražio civilni sektor nema, no nema čak ni grobova.  “Posmrtni ostaci tri člana porodice su sahranjeni o trošku Opštine Nikšić, još davnih 90-ih, na način da su potpuno neobilježeni, krajnje nedostojanstveno“, ukazala je nedavno Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava. Iz vlasti – tišina. .

Pa napad na Dubrovnik, Bukovica, Morinj, Kaluđerski laz…ta mjesta obilaze uglavnom mirovne aktivistkinje.  Njihovi zahtjevi da se ti zločini riješe, obilježe i pamte, ostaju bez odgovora. I prije i posle pada Đukanovićevog DPS-a.

Rezultata nema ni pravosuđe.  Crna Gora iz  godine u godinu od Evropske komisije dobija apsolutno istu ocjenu da je “ostvarila samo ograničen napredak u primjeni strategije procesuiranja ratnih zločina”. Strategija je donešena 2015.

HRA je krajem prošle godine predstavila izvještaj o primjeni te Strategije, u kom je analiziran rad SDT na predmetima ratnih zločina u prethodnih godinu i po dana. U tom periodu  procesuiran je samo jedan predmet, koji je Crnoj Gori ustupila Bosna i Hercegovina, zbog čega je HRA konstatovala da i dalje nema proaktivnog pristupa.

Tužilaštvo je u međuvremenu pokrenulo još jedan predmet, opet na inicijativu kolega iz BIH. U martu ove godine saopšteno je da na osnovu spisa iz BiH, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ponovo izviđa “slučaj Bukovica”.

Prema podacima Udruženja protjeranih iz Bukovice, na tom području je od 1992. do 1995. godine ubijeno šest i oteto 11 građana, oko 70 zlostavljano, zapaljeno je osam kuća i džamija, a protjerano ukupno 90 porodica sa 270 članova. Viši sud u Bijelom Polju je i na ponovljenom suđenju 2011. izrekao oslobađajuću presudu optuženima za ratni zločin u pljevaljskoj Bukovici.

Za sada ništa ni od obećanja novoizabranog vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića da će mu prioritet biti  slučajevi ratnih zločina.

Nije aktuelna inicijativa Milatovića problem. Prioriteti su problem. I ćutanja. Nakon  Đukanovićevog odlaska, nema pomaka  u istragama ratnih zločina zato što nema političke volje da se napravi otklon  od Đukanovića iz vremena jedinstvenog DPS-a,  prije njegovog razlaza sa Miloševićem.

 Milena PEROVIĆ 

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo