Povežite se sa nama

MONITORING

PREDSJEDNIČKI IZBORI: Jezik malih brojki

Objavljeno prije

na

Predizborna kampanja za presjedničke izbore, toliko je kratka da joj se ne daju uhvatiti početak i kraj. Po dužini. Po sadržaju, većina stvari je manje-više očekivana. Većina kandidata kruži Crnom Gorom po predizbornim skupovima, predsjednik DPS-a se smiješi sa bilborda, na internetu ,,iskaču”, pored Đukanovića, Mladen Bojanić i Draginja Vuksanović. Sadržaj onoga što govore vrlo je predvidiv. Đukanović stoji na braniku Crne Gore, Bojanić govori o uspostavljanu pravne države, Draginja Vuksanović ukazuje na poharu Crne Gore, Hazbija Kalač upozorava na iseljavanje sa sjevera Crne Gore, Marko Milačić se obračunava sa NATO savezom, Vasilije Miličković se bori protiv partitokratije, Dobrilo Dedejić bi da se ujedini sa Srbijom.

DPS-ova mašina po internetu najozbiljnije konkurente svoga šefa naziva ,,berzanskim kurirom i ,,političkom kafe kuvaricom”, a šapat Udbe kroz svaki kapilar društva ubrizgava najjače koncentracije učenja da je Milo Đukanović svojim klimoglavom na kandidaturu, praktično, postao predsjednik Crne Gore. Fakat da je priča o lagodnoj pobjedi bez mnogo napora samo priča, potvrđuje kampanja u kojoj predsjednik DPS-a, hodi od grada do grada, obećava i prepada.

Nakon gomile magle od krupnih riječi, sveopšteg napretka, odbrane tekovina, opanjkavanja protivnika i ostalog, Đukanović, ipak, mora da pozove na mobilizaciju. ,,Nemojte ni slučajno da dozvolite sebi opuštenost da bilo ko pomisli da je posao završen”, kazao je na jednom od predizbornih skupova i precizirao da je u Crnoj Gori ,,sve, pa i politički ishodi, rezultanta malih razlika”.

Prosto je: na prošlim predsjedničkim izborima, 7. aprila 2013. kandidat DPS-a Filip Vujanović pobijedio je Miodraga Lekića za 7.651glas. Prema konačnim rezultatima: 161.940 odnosno 51,2 odsto, prema 154.289, to jest 48,8 procenata glasova. Glasalo je 63,9 odsto upisanih birača. U izbornoj noći i jedan i drugi kandidat proglasili su pobjedu. Preliminarni rezultati izbora objavljeni su tek sjutradan u 18:30.

Ti izbori se računaju u drastično pokradene. Iz Centralnog biračkog spiska, između tih i parlamentarnih izbora 2012. izbrisano je oko 14 hiljada birača. MANS je upozoravao na ogromne mućke sa biračkim spiskovima.

Pregledom biračkog materijala opozicija je ustanovila raznorazne načine pomoću kojih DPS strogo kontroliše sigurne glasove. Neko je dužan da umjesto zaokruživanjem, glasa crtanjem trougla ili kvadratića, olovka treba da bude određene boje, trista marifetluka. Uprkos tome, Vujanović je pobijedio u deset, Lekić u 11 crnogorskih opština.

Lekić je osvojio više glasova u najvećim cnogorskim gradovima Podgorici i Nikšiću. Pobijedio je i u Baru, Kotoru, Danilovgradu, Kolašinu, Mojkovcu, Pljevljima, Plužinama, Herceg Novom i Žabljaku. Vujanović je pobijedio u Bijelom Polju, na Cetinju, u Andrijevici, Budvi, Plavu, Rožajama, Šavniku, Tivtu, Ulcinju i Beranama. Zato Đukanović sad zaziva da se ne dozvoli ,,mobilizacija od strane opozicije”, koja birače ,,homogenizuje mržnjom prema nama i koja će biti povedena referendumskom logikom za i protiv vlasti”. I zato je za kandidata vlasti pobjeda u prvom krugu ultimativna potreba.

Drugi krug bi vodio direktno ka toj đavoljoj homogenizaciji. S lakoćom je Mladen Bojanić na pitanje da li bi u eventualnom drugom krugu podržao Draginju Vuksanović rekao – da.

Sad, niti je Đukanović – Vujanović, niti su Bojanić, Vuksanović i ostali – Miodrag Lekić. Biračko tijelo je, međutim, isto. Već decenijama pretežno zacementirano.

Od 1997. kada su bitku bili drugovi iz tek pocijepanog DPS-a, Momir Bulatović i Milo Đukanović, Crna Gora je podijeljena na one koji viču ,,Milo, lopove” i one koji se prave da vjeruju u Đukanovićevo objašnjenje da je to samo zato što je teže vikati ,,Milo, protivniče NATO integracija”. Usput, poražen u prvom, Đukanović je te izbore dobio u drugom krugu za oko pet i po hiljada glasova. Na glasanje je u drugom krugu izašlo preko četrdeset hiljada više ljudi nego u prvom.

Predsjedički kandidati uglavnom se jedni drugima ne miješaju u posao. Nema, sva je prilika ni potrebe, jer jedni drugima prirodno ne smetaju. Na drugoj strani je prirodni neprijatelj svih kandidata osim Mila Đukanovića: pitanje izlaznosti. Sad su već svi saglasni da je opoziciona ponuda ispala bolja nego što je prije samo nekoliko mjeseci iko mogao da pretpostavi. Ali, vremena je ostalo malo. Računice pokazuju da bi, uz izlaznost od oko 63 odsto sa prošlih predsjedničkih izbora, Đukanovićeva pobjeda, ukoliko se zbroje glasovi svih partija koje ga podržavaju, bila izvjesna.

I ptice znaju sve o disciplini DPS-ovih birača. O spiskovima po preduzećima, po centrima za socijalni rad, po partijskim ćelijama koje skupa čine famoznu bazu sigurnih glasača. I o onim ljudima koji preže po ćoškovima oko biračkih mjesta koji udaraju pluseve i crtaju ko se pojavio na biračkom mjestu, a koga na građansku dužnost treba telefonom podsjetiti.

I svi se, manje-više, nacrtaju. Ko je pjevao kad mu je DPS učinio neku od brojnih usluga kojima raspolaže državni aparat u vlasništvu stranke, na izborima nema šta da radi nego da igra kako mu se svira.

Sasvim je drugačija slika sa ostalim biračima. Iako i opozicione partije imaju svoje baze podataka, daleko je to od DPS-ove megastrukture, a tu je i omiljeno pitanje državnih medija: koliko su partije koje su podržale određenog kandidata zaista dale sve od sebe da mu obezbijede glasove. To se prije svega odnosi na Madena Bojanića. Prema nekim od Monitorovih izvora, ima istine u tome da se ne pretrgoše partijski aktivisti oko agitovanja za kandidata kojeg je podržao najveći dio opozicionih partija. Ukoliko je to tačno, stvari u opoziciji su grđe nego što obično izgleda. Treba baš ne vidjeti ni pedalj dalje od nosa, pa se voditi logikom da te ne zanima kandidat koji nije sto posto ,,tvoj” i ne znati koliko bi bilo važno da kad bi budući predsjednik bio ,,i tvoj”. Na kraju krajeva, i u sitnu trgovačku logiku koja lokalne izbore pretpostavlja predsjednikim, svako iole razuman bi mogao da uračuna eho uspjeha na izborima za predsjednika.

Demokratija je jezik velikih brojki, učio je, sada depresivni Svetozar Marović. Teg od pet ili sedam hiljada glasova, međutim, nije veliki. Znamo mi nas, lako je razumjeti potrebu da čovjek ostane kući i izbore gleda na televiziji. Ipak, pokazati da ne treba vjerovati u mit o Đukanovićevoj nepobjedivosti, može se smatrati i samopoštovanjem.

Zloupotrebe kao standard

Kao i svaku, i ovu kampanju obilježavaju komadi slagalice Snimak i zloupotreba državnih funkvija i stvari u predizborne svrhe. Trenutno je najupečatljivija priča Zalutali mail u kojoj je Demos otkrio da je na zvaničnu adresu JU Muzeji i galerije Budva, na ime bivše direktorice Biljane Brajović, stigao mail koji sadrži tabelu sa imenima zaposlenih u Centru, njihovim matičnim brojevima i oznakama plus i minus. Tu su i napomene ko je od zaposlenih član ili simpatizer druge partije, kao i instrukcije da je sa nekim od njih neophodno obaviti razgovor. Pošta je doputovala sa zvanične adrese Centra za konzervaciju i arheološka istraživanja pri Ministarstvu kulture gdje je Brajovićeva nedavno imenovana na mjesto direktorice.

Pored očiglednog, da vlast i dalje popisuje kome treba fotelja, kome put, kome brašno, a kome bandera, ovaj slučaj pokazuje i kako se brine o ,,svojima”. Kad u nekoj od opština opozicija dođe na vlat, DPS i sateliti, prosto, prekomanduju svoje kadrove u državne institucije.

Iako su partijski skupovi u školama zabranjeni, direktor Srednje pomorske škole u Dobroti Veljko Botica izdao je dvoranu školskog centra za skup predsjedničkog kandidata Mila Đukanovića. Iz ekonomskih, kaže, razloga.

Takva nam je demokratija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo