Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDSEZONSKE IGRE U ULCINJU: Lift u Starom gradu, ali gdje?

Objavljeno prije

na

Ono što nije uspjelo nijednoj dosadašnjoj vlasti u Ulcinju, pošlo je za rukom administraciji gradonačelnika Fatmira Đeke. Oni su donijeli urbanističko-arhitektonsko rješenje za Pristan, nakon raspisanog međunarodnog konkursa na kojem je bilo prijavljeno 11 radova, a najbolje je odabrala stručna komisija sastavljena od uglednih eksperata iz regiona, Crne Gore i Ulcinja. To znači da je taj najvrijedniji dio Ulcinja dobio tretman koji zaslužuje i da će ubuduće u svijet ići ljepše razglednice Ulcinja. Već od naredne jeseni će početi radovi na nizu objekata u toj zoni, a u Opštini ističu da očekuju ukupna ulaganja od oko pet miliona eura. Samo vlasnik objekta Plaža, u centralnom dijelu Pristana, Hasan Karamanaga, kaže da će vrijednost njegove investicije iznositi oko1,5 miliona eura.

No, polugodišnji rad Đeke, opštinskog Sekretarijata za urbanizam i navedene komisije, u dijelu koji se ticao tzv. vertikalne komunikacije za Stari grad, odnosno izgradnje lifta na istočnom dijelu tog lokaliteta, nije bio po volji nekim čelnicima Nove demokratske snage – Forca Nazifa Cungua. A ta stranka čini lokalnu vlast sa koalicijom okupljenom oko Đeke i sa dva odbornika URE.

Najoštriji u ocjenama bio je potpredsjednik Force Genci Nimanbegu, koji je i odbornik u Skupštini opštine. On je zaprijetio da će sudbina lifta biti ključ za dalje funkcionisanje vlasti u Ulcinju ističući da se takvim kompromisima ,,otvara put urbanoj, društvenoj i moralnoj devastaciji”.

Činjenica je da je prije sedam godina započeta gradnja tog lifta na opštinskom zemljištu, uz prećutnu podršku lokalnih i centralnih vlasti, ali su radovi ubrzo prekinuti. Investitor, ulcinjska kompanija Real Estate, tvrdila je da će panoramski lift, visine 36 metara i vrijedan oko 250 hiljada eura, značajno povećati broj turista u Starom gradu i da će biti svojevrsna artakcija. ,,Naš Stari grad je najviši na Jadranskom moru i upravo je zbog svoje visine veoma malo posjećen. I eksperti su saglasni da gradnja lifta neće narušiti ambijentalnu cjelinu”, kaže direktor ove kompanije i vlasnik ekskluzivnog apartmanskog kompleksa Palata Venecija Gani Rasulbegović.

On je najavio da će prve godine korišćenje lifta biti besplatno i, svo vrijeme, pod nadzorom liftboja. Iz Opštine je istovremeno navedeno da će taj i drugi liftovi koji se budu gradili biti na prostoru Starog grada ili Pristana, koji pripada opštini, biti u javnoj upotrebi. ,,I sve odluke koje se na to odnose biće ranije donijete na organima koalicije”, poručio je Đeka navodeći da ne želi da vjeruje da se pričom o liftu žele maskirati stvarne namjere.

O tome je javno govorio odbornik URA-e Dritan Abazović koji je pojedine čelnike Force optužio da zapravo pokušavaju da, zarad sopstvenih interesa, uguraju DPS na vlast u Ulcinju. „Pri tome se ne libe da zloupotrijebe kolege iako svi znamo da je lift u Starom gradu rješiv problem i da to nije razlog turbulencija u koaliciji”, kazao je on.

Abazović je rekao da je protiv da lift bude postavljen tamo gdje je sada metalna konstrukcija. „Forca je u državnoj vlasti. Prije dvije godine kada su oni sami donijeli DUP Pristan lift im nije smetao, a sada im smeta”, istakao je on dodajući da je uvjeren da će koalicija na opštinskom nivou nastaviti da funkcioniše. „Siguran sam da većina u toj stranci ne razmišlja kao pojedini čelnici, a ako se nekome ide u DPS, neka ide”, zaključio je on.

I doista: Cungu je, bar za sada, u manjini u takvim namjerama unutar vlastite stranke. Nema sumnje takođe da bi prihvatanje zahtjeva DPS-a da njihov član bude predsjednik Ulcinja bilo svojevrsno političko samoubistvo za Forcu. A da DPS, kao stranka sa najvećim brojem odbornika u ulcinjskom parlamentu, pristane na manje od toga, nema šansi.

S druge strane, Đeka ima veoma dobre odnose sa liderom DPS-a Milom Đukanovićem i nizom drugih čelnika DPS-a, a saradnju je uspio da uspostavi i sa zvaničnicima Albanije i Kosova.

Zato je, kako smatraju analitičari, malo izgleda da bi se vlast u Ulcinju mogla prekomponovati i navode da je mnogo realnije i poštenije da se u paketu sa parlamentarnim (bili oni ove jeseni ili u proljeće naredne godine) u ovoj opštini održe vanredni lokalni izbori.

Zato je na odgovornim političkim subjektima, naročito na onima koji su na vlasti, da se pripremaju za predstojeću turističku sezonu od koje Ulcinjani očekjuju da će biti bolja nego lani. Bar je tako krenulo, a i rezervacije su dobre. Istovremeno bi se albanske nacionalne stranke, ukoliko žele ponovo postati politički faktor u Crnoj Gori, trebale već dogovoriti o zajedničkom nastupu na izborima na državnom nivou umjesto što ogromnu energiju troše na međusobne optužbe i ugovaranje aneksa nerealizovanih sporazuma sa DPS-om. I to još u izbornoj godini!?

,,DPS u čitavoj ovoj priči dobro zna šta hoće i vrlo su ozbiljni. Znaju da Forca, koja ne poštuje ni sporazume među Albancima, ne treba ni njima, dugoročno gledano. Trebaju im samo za jednokratnu upotrebu, dok se ne završe kongresi DPS-a i SDP-a”, kaže funkcioner Građanske inicijative Vaselj Siništaj, koji je na zadnjim parlamentarnim izborima bio na zajedničkoj listi sa partijom Cungua.

U tako stvorenoj atmosferi, gotovo je bez ikakvog komentara prošlo istraživanje koje je pokazalo da je čak četiri petine Albanaca u Crnoj Gori nezadovoljno načinom na koji država rješava ekonomska, nacionalna i pitanja lokalne samouprave na područjima na kojima oni čine većinu.

„Albanci nijesu uspjeli da u kući, čiju su izgradnju pomogli, zauzmu mjesto koje zaslužuju”, rekla je dr Sabina Osmanović, koja je učestvovala u istraživanju, navodeći da je kod njih „malo ostalo od entuzijazma od prije devet godina” kada je ova država postala samostalna.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo