Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDSEZONSKA ĆERANJA U ULCINJU: Ponovo igre oko deponije „Hije“

Objavljeno prije

na

To je pravilo već šest sezona. Nakon što je odlukom Republičke inspekcije, deponija Hije, u mjestu Kruče, na pjeni od mora, zvanično zatvorena 31. decembra 2011. godine, Opština Ulcinj i Javno preduzeće ,,Komunalne djelatnosti” pokušaće i tokom ovog ljeta da odlažu otpad na toj bivšoj deponiji.

Opštinski zvaničnici na čelu sa predsjednikom Opštine Nazifom Cunguom požalili su se mještanima tog naselja, gdje je i oko 700 vikendica, da nemaju novaca da plate odlaganje smeća na Regionalnoj deponiji ,,Možura”, koja je izgrađena za potrebe opština Ulcinj i Bar. ,,Gradonačelnik nam je rekao da ćemo, ako se usprotivimo odlaganju smeća na Hiji, direktno ugroziti turističku sezonu u Ulcinju”, kaže za Monitor jedan član odbora Mjesne zajednice u Kručama.

Na molbe i pritiske Cungua, ipak je popustila većina članova odbora, koji je 1. juna ove godine donio odluku kojom se „Opštini Ulcinj dozvoljava privremeno odlaganje kabastog – neštetnog otpada na lokaciji Deponija Hije, isključivo uz dozvolu Ekološke inspekcije”.

Odluku Ekološke inspekcije niko nije vidio, a ekološki aktivisti kažu da je odluku o privremenom odlaganju otpada mogla da donese samo Skupština opštine. U tom je domu, u decembru prošle godine, donijet Lokalni plan upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom za period 2016 – 2020. , u kojem se pored ostalog ističe: ,,Na teritoriji opštine Ulcinj je identifikovano 17 lokacija na kojima se nelegalno odlaže otpad i dva bivša gradska odlagališta otpada (Bratice i Hije). Budući da Plan podrazumijeva uspostavljanje savremenog sistema upravljanja otpadom, biće neophodno riješiti sve postojeće probleme vezane za takve lokacije. To znači da će biti neophodno izvršiti sanaciju ili uklanjanje svih takvih deponija”.

Tako nešto je godinu ranije saopštavala Cunguova partija. ,,Forca se dugo vremena borila za zatvaranje deponije Hije i da se ta zona revitalizuje, i prema tome svaka druga suprotna Odluka, za Forcu je neprihvatljiva”, poručivali su.

Završnicu kampanje za lokalne izbore 2010. godine Cungu je bazirao na lošem odnosu tadašnje opštinske vlasti prema prirodnim resursima. ,,Činjenica da su sadašnji čelnici pristali da pretvore našu teritoriju u kazan za otpad iz drugih opština, govori o nedostatku poštovanja i ljubavi prema zavičaju. Deponija ne samo što zagađuje obalu, već i zbog činjenice da je na vrlo atraktivnoj lokaciji pod smećem zakopano dva miliona kvadrata panoramskog prostora, odvraća potencijalne investicije”, govorio je Cungu.

Iz Opštinskog odbora URA su čelnike u Opštini podsjetili na njihove ranije izjave navodeći da nijednim važećim dokumentom, ta lokacija nije predviđena da bude deponija.

,,Nije bilo davno kada nas je sadašnji instalirani predsjednik Opštine uvjeravao kako će baš on sanirati deponiju Hija. Za građane Kruča i Ulcinja to sada ništa ne znači, iako bi trenutni gradonačelnik rado da se njegova obećanja što prije zaborave”, kazali su iz URA. Oni su pozvali lokalnu upravu da “prekine sa bahatim ponašanjem i da počne raditi u skladu sa zakonom, a ne na ovakav način koji je suprotan procedurama i protivan interesima mještana naselja Kruče”.

Skupština opštine Ulcinj je još krajem 2009. godine konstatovala da je „a lokacija za deponovanje otpada u uvali Hije privremenog karaktera od samog početka njenog korišćenja, i ne ispunjava uslove propisane Pravilnikom o sanitarno-tehničkim uslovima, koje moraju da ispunjavaju deponije”.

Zbog nelegalnog aktiviranja te bivše deponije ove nedjelje će se okupiti mještani i vikendaši, saopštio je član odbora te ulcinjske Mjesne zajednice Pero Junković.

Prema njegovim riječima, zbog nekadašnje deponije zdravlje mještana ozbiljno je ugroženo. ,,Ljudi se razbolijevaju od kancera. Nekoliko njih, među kojima i moj otac, umrlo je od kancera. Toga ranije nije bilo. Petnaestak mještanki našeg naselja boluje od štitne žlijezde. To govori da ovo mjesto više nije zdravo za život i da je za sve kriva ova deponija”, tvrdi Junković. On se nada da će i ostali članovi odbora, koji su potpisali navedenu odluku, uvidjeti da su pogriješili. ” I oni i njihova djeca i turisti imaju samo štete od odlaganja smeća. Deponija, često gori, dimi, a kiša otpadne materije sliva u more. Tražimo da se konačno makne odavde, da nas više ne guši”, poručuje Junković i podsjeća da su ranijih godina bile uvedene danonoćne straže mještana kako bi se taj atraktivni lokalitet zaštitio.

Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da se na Hiji nalazi preko 10 miliona metara kubnih raznog vrsta smeća, pa je glavna ekološka inspektorica Vesna Zarubica kazala da se Hije, kao nepropisno odlagalište, mora hitno sanirati, rekultivisati i spriječiti dalje devastiranje.

Da je ovakvo postupanje lokalnih vlasti u Ulcinju neodgovorno pokazuje činjenica da bi prema nedavno usvojenom Prostorno-urbanističkom planu Opštine Ulcinj, brdo Mavrijan, gdje se nalazi Hija, trebalo da bude nova turistička zona.

Planira se da ona ima ukupno 260 hektara, od čega bi tzv. ekskluzivna zona zahvatala prostor od 42 hektara.

U Nacrtu Prostornog plana posebne namjene obalnog područja, koji je plan višeg reda, područje Mavrijana je svrstano u ,,rezervne razvojne zone”.

Divlje deponije na svakom kilometru Velike plaže

Na teritoriji Opštine Ulcinj, ima preko 15 velikih divljih deponija. Sve se nalaze na veoma atraktivnim lokacijama, uključujući i zaleđe Velike plaže i obale Bojane. Prije desetak dana je vatra koja je izbila na jednoj divljoj deponiji na sedmom kilometru Velike plaže progutala ogroman dio vrijedne vegetacije. Sa nelegalne deponije na Bojani, neposredno pred ulazak na most za Adu, širi se nesnosni smrad i ona je svakog dana veća. „Smatramo da sezonu i turiste ne smijemo da dočekamo sa takvim slikama”, kazali su zakupci restorana i apelovali na Opštinu, Komunalno i Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom da što prije preduzmu mjere iz svoje nadležnosti.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo