Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDSEZONA U ULCINJU: Povratak starih dana?

Objavljeno prije

na

Već je početak maja pokazao da će ova sezona u Ulcinju biti znatno bolja nego prethodne. Tada je, naime, na ulcinjsku rivijeru došlo oko pet hiljada gostiju i 15 hiljada izletnika, što je među turističkim radnicima protumačeno kao dobar znak i mala infuzija za predstojeću glavnu sezonu. Još više ih je obradovala činjenica da su u gradu boravili uglavnom gosti više platežne moći, koji se rijetko mogu vidjeti i u špicu sezone. U tih 35-40 dana krajem jula i u avgustu ovdje vri kao u košnici, bude preko sto hiljada gostiju, ali svi napori usmjeravaju se u produženje sezone.

Sa sajmova u zemljama regiona i Evrope, na koje su išli čelnici lokalne Turističke organizacije i turističko-ugostiteljskih preduzeća, stizale su takođe dobre najave, takve su bile i rezervacije, dok su Ulcinjani, po običaju, bili skeptični. ,,Bilo bi divno da nam sezone kao nekada počinju u aprilu i traju do kraja oktobra. Samo je to pravi posao: da ‘dišemo’ opet turistički i da nam se omladina zaposli”, kaže profesor i jedan od najpoznatijih vodiča u Crnoj Gori Ismet Karamanaga.

No, činjenice su ubzo demantovale i dokazane pesimiste. Tako je, na primjer, samo u objektima Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera u maju ostvareno dva puta više noćenja nego u istom periodu prošle godine, a trenutno u Ulcinju boravi više od dvije hiljade gostiju.

Portparol HTP Ulcinjske rivijere Ana Živanović kaže da je, zavisno od objekata koji se nalaze na Velikoj plaži i Adi, popunjenost bolja od 20 do čak 50 odsto. ,,Ova činjenica je rezultat našeg višegodišnjeg dobrog rada, obilaska sajmova, a svakako i smanjenja cijena u odnosu na prošlu godinu”, ističe ona.

Još bolje je predsezona krenula u ekskluzivnim apartmanima u Starom gradu, palati Venecija i u Dvorima Balšića. Već od polovine aprila oni bilježe veoma dobru popunjenost, a kako ističe direktor kompanije Real estate Gani Resulbegović, od 6. juna do kraja septembra u tim objektima neće biti slobodnih soba.

Ali, i problema ne nedostaje, a jedan od najvećih je preglasna muzika. U nedjelju je Resulbegović energično zatražio od opštinskih organa i Ministarstva unutrašnjih poslova da hitno reaguju i uklone buku koja posebno tokom vikenda dolazi s Male plaže. ,,Zbog preglasne muzike dobili smo veliki broj pritužbi od gostiju koji borave u našim objektima. Jer, oni se ne mogu ni odmarati ni spavati, a mi smo prinuđeni da plaćamo penale čime je dovedeno u pitanje naše poslovanje i saradnja s partnerima”, navodi se u pismu koje je on uputio nadležnim institucijama, zahtijevajući od inspekcijskih organa da te objekte zatvore, jer emitovanjem jače muzike od dozvoljene remete javni red i mir i narušavaju teško građeni turistički imidž opštine Ulcinj.

,,Moramo sada brzo da radimo kako bi, ono što se može, poboljšali do početka glavne sezone da bi gosti koji se vrate s odmora preporučili Ulcinj svojim rođacima i prijateljima. Jer, prvi utisak koji se ponese je najvažniji. U ovoj branši staro je pravilo da je zadovoljan gost najbolja reklama”, kaže vlasnik Bonita apartments Munib Abazović.

Analize pokazuju da su gosti koji stižu na ulcinjsku rivijeru uglavnom zadovoljni smještajem, ugostiteljstvom, gastronomijom i ljubaznošću domaćina, posebno ljepotom prirode, a da najveće kritike upućuju javnoj infrastrukturi i komunalnim djelatnostima. ,,Gostima smeta nedostatak mjesta za parkiranje, loš javni prevoz, ali i neadekvatno odlaganje otpada. Poruka je to lokalnoj upravi, a odnosi se na kvalitet komunalnih usluga”, ističe Abazović.

Ako se zna da u Ulcinju dominantno provode odmor porodice, od kojih najveći dio dolazi vlastitim automobilima, a da grad kuburi s nedostatkom parking mjesta čak i tokom zime, onda je prosto neshvatljivo da već godinama nije ništa učinjeno da se taj problem ublaži. Čak su neke od vladajućih stranaka u lokalnoj vlasti uspješno ometale formiranje preduzeća Parking servis, kao i početak realizacije investicije od preko 20 miliona eura, samo u prvoj fazi, za izgradnju kanalizacione mreže!?

,,Ma nije to ometanje investicije od 20 nego od 200 miliona eura. Ako se to ne razumije, onda ćete, bojim se, ostati na repu događaja”, kazao je Monitoru jedan visoki Vladin funkcioner.

Računica je ispravna ako se zna da će tek s izgradnjom vodovodne i kanalizacione mreže biti stvoreni preduslovi za gradnju većih hotela na Velikoj plaži i na Adi, kao i za čišćenje kanala Port Milene, koji zagađuje veliki dio ulcinjske obale i podmorja.

Zato je takvo ponašanje u gradu koji se percipira kao simbol mora i sunca štetočinsko. Nebrojeno su puta upozorili turistički stručnjaci da dok se bar ne obnove stari hoteli, odnosno dok u Ulcinju ne bude 3,5 hiljade kvalitetnih ležaja u objektima visoke kategorije, nema govora o vraćanju starog sjaja ulcinjskom turizmu.

A dok se to konačno ne shvati i počne brzo djelovati, smještajna ponuda biće deficitarna, nekonkurentna, privlačenje novih segmenata gostiju ograničeno. Stari sjaj će ostati samo na slikama ili, pak, u rijetkim oazama duž 33 kilometra duge ulcinjske rivijere.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo