Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG MITROVIĆ, PREDSJEDNIK UNIJE POSLODAVACA CRNE GORE: Ne možemo plaćati tuđe greške

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljna sjednica Socijalnog savjeta prošla je bez dogovora o primjeni odredbi Zakona o radu koje su na snagu trebale stupiti u decembru, a prema kojima se rad na određeno vrijeme kod istog poslodavca ograničava na maksimalno dvije godine. Šta je tu problematično iz pozicije poslodavaca, pitali smo Predraga Mitrovića, predsjednika Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG).

MITROVIĆ: U vrijeme kada su rađene posljednje izmjene Zakona o radu, 2011. godine, Opšti kolektivni ugovor (OKU) je bio na snazi i Zakon je mnoga pitanja prepustio na detaljniju razradu OKU ili drugim kolektivnim ugovorima. To je podrazumijevalo da se, nakon usvajanja Zakona o radu, pristupi usaglašavanju odredbi OKU sa njim.

Tako je i bilo. Odmah po stupanju na snagu Zakona, od strane Socijalnog savjeta CG formirana je radna grupa za izradu OKU koja je radila veoma intenzivno i naporno, zbog potrebe usaglašavanja često različitih pristupa i stavova predstavnika socijalnih partnera – Vlade, dva reprezentativna sindikata i UPCG, kao reprezentativnog udruženja poslodavaca.

Poslije više od godinu dana, i pored toga što su sva tri socijalna partnera glasala za tekst ponuđenog OKU, SSCG je na svojim organima naknadno odlučio da ne pristupi potpisivanju tog dokumenta. To je dovelo do toga da i dotadašnji OKU prestane da važi (ne krivicom UPCG), pa su mnoga važna pitanja ostala neuređena. Zato Zakon, praktično, nije primjenjiv u mnogim situacijama. Odredbe o radu na određeno vrijeme su samo jedno od takvih pitanja.

MONITOR: Zašto su sada sporne odredbe prihvaćene 2011. godine?
MITROVIĆ: Pod pritiskom sindikata i Ministarstva rada, UPCG je na ograničenje rada na određeno vrijeme pristala pod uslovom, a uz obećanje druga dva socijalna partnera, da će se otkaz ugovora o radu od strane poslodavca učiniti fleksibilnim kroz odredbe novog OKU-a. Uz to, od strane nadležnih organa je za tu i narednu godinu najavljivana stabilizacija ekonomskih prilika i rast ukupnog BDP, što je bio dodatni razlog za davanje saglasnosti na takvo zakonsko rješenje.

Na kraju, OKU nije zaživio, a razlozi, iako svima poznati, i dalje svakodnevno dobijaju najrazličitija tumačenja upravo od strane onih koji su do njih i doveli. Zato u UPCG insistiramo da se sada tako važna pitanja moraju urediti zakonom, a ne prepuštati slučaju i ucjenjivanju od strane bilo kog socijalnog partnera.

MONITOR: Šta je tu, zapravo, suštinski problem?
MITROVIĆ: Vidite, najmanji je problem zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme, ukoliko se istovremeno omogući poslodavcu da bez troškova i komplikovanih procedura raskine ugovor sa onim zaposlenim koji ne izvršava svoje radne obaveze, ne poštuje radnu disciplinu ili je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca. U ovom trenutku, zakonom, granskim i kolektivnim ugovorima kod poslodavca određene su veoma velike otpremnine u slučaju proglašenja tehnološkim viškom, iako za to nema utemeljenja jer poslodavac upravo zbog problema sa likvidnošću pristupa raskidu ugovora i racionalizuje svoje poslovanje. Dakle, otpremnine se konačno moraju upodobiti sa realnim mogućnostima privrede. Za ove stvari sindikati nemaju razumijevanja jer vide samo jednu stranu priče.

Ovaj problem se drastično produbljuje i visokim troškovima koje po osnovu isplate zarada snosi svaki poslodavac. Troškovi rada učestvuju u ukupnim troškovima poslovanja prosječno oko 70 odsto. Iako nadležni organi ističu da su niske stope poreza i pripadajućih doprinosa stimulativne za poslodavce i potencijalne strane investitore a da je trošak rada svega 39,2 odsto, činjenice su mnogo drugačije.

Jasno je da zaposlene interesuje da je u ugovoru o radu iskazana neto zarada, to jest ono što će primiti za obavljeni rad, a ne to kolike su obaveze poslodavca po istom. Međutim, metodologija preračuna neto zarada u bruto zarade je tako uređena da obavezni trošak poslodavaca po osnovu zarada iznosi mnogo više. Tako opterećenje neto zarade do nivoa prosječne zarade iznosi oko 62-63 odsto, a na neto zaradu od 565 € opterećenje iznosi, bezmalo, 70 odsto. Naravno, sa rastom zarade (zbog kriznog poreza) uvećava se ukupno opterećenje, te ono za neto zarade u iznosu od 1.000€ iznosi 75 odsto… To je egzaktan podatak koji se vrlo lako može provjeriti.

MONITOR: Predstavili ste prošle nedjelje dokument o svojevrsnim „ubicama biznisa” u Crnoj Gori. Da li su u pitanju pojave novijeg datuma ili je sada samo dara prevršila mjeru?
MITROVIĆ: Iako već duži niz godina opominjemo da postoji veliki broj barijera u poslovanju privrednih subjekata u Crnoj Gori, posljednje istraživanje UPCG sprovedeno uz podršku i po metodologiji MOR-a (Međunarodne organizacije rada), na uzorku od preko 200 kompanija različite veličine i vrste djelatnosti, prepoznalo je pet ,,ubica biznisa”. Prema UPCG, najznačajnije kočnice za uspostavljanje okruženja povoljnog za razvoj preduzeća i njihovu održivost su: neodgovarajući regulatorni sistem, otežan pristup finansijskim sredstvima, velika zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i nivoima i nesklad između obrazovnih programa i potreba tržišta rada.

MONITOR: Ukazujete na „otežan pristup finansijskim sredstvima”. Da li je problem u bankama, lošim projektima (neurednim platišama) ili nedostatku podrške (posebne kreditne linije, državne garancije, subvencirane kamate za određene projekte…)?
MITROVIĆ: UPCG istraživanje i dosadašnja praksa pokazali su da, pored nepredvidivog regulatornog okvira i njegove dosta sporne implementacije, najveći procenat privrednih subjekata ima problema sa pristupom finansijama, što dovodi do ugrožavanja likvidnosti i umanjuje mogućnost preduzeća da šire svoje poslovanje. Podaci UPCG pokazuju da trenutna visina kamatnih stopa za 93 odsto kompanija predstavlja ključni problem u poslovanju i planiranju budućih poslovnih aktivnosti. Problem je i samo obezbjeđenje kreditnog kolaterala (naročito za start up).

Nedostatak kreditnih linija za pojedine sektore kao i nesklad između ponude finansijskih proizvoda i potreba privrede predstavljaju dodatno opterećenje i kreiraju ambijent koji nije stimulativan ni za otpočinjanje ni širenje poslovanja. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija su takođe prepoznate kao goruće prepreke za poslovanje – skoro 33 odsto preduzeća se često srijeće sa nelojalnom konkurencijom u vidu pravnih lica ili pojedinaca koji u potpunosti ili djelimično nelegalno posluju, što je posebno izraženo u oblasti trgovine i drugih uslužnih djelatnosti. Iako ne postoje zvanični podaci, Crna Gora, prema procjenama, svake godine izgubi od 740 do 997 miliona eura zbog tolike zastupljenosti sive ekonomije (23-31 odsto od ukupnog BDP).

MONITOR: Pominjete nesklad između obrazovanja i tržišta rada. Da li su naši ljudi neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta?
MITROVIĆ: Nesklad između obrazovanja i tržišta rada, prepoznat kao jedna od značajnijih prepreka pri poslovanju, ne treba posmatrati u kontekstu da li su Crnogorci/Crnogorke neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta. Istraživanje, kao i dosadašnji rad UPCG na ovom polju, prepoznaje nedostatak određenih profila na tržištu rada za kojima postoji stvarna tražnja, ali ih obrazovni sistem ne produkuje u dovoljnom broju (posebno zanimanja III nivoa kvalifikacija, zanatska i niže stručna zanimanja koja poslodavci najviše traže, ali su učenici za njih najmanje zainteresovani). Ovo nije prvo istraživanje UPCG koje je potvrdilo da poslodavci nisu zadovoljni vještinama i kompetencijama kadra koji proizvodi obrazovni sistem. Kao glavni razlozi za ovakvo stanje prepoznati su nedovoljna zastupljenost praktične nastave (kod poslodavaca) u srednjem stručnom obrazovanju i totalno odsustvo obavezne prakse na studijskim programima.

MONITOR: Plašite li se, kao UPCG, da bi vas neko mogao prepoznati kao antivladine elemente, pošto dobar dio pobrojanih problema korijene vuče iz državnog aparata?
MITROVIĆ: Može se reći da svi pomenuti problemi, na neki način, potiču iz regulatornog okvira i to ne toliko zbog kvaliteta zakonskih rješenja, koliko zbog implementacije tih rješenja odnosno njihove selektivne primjene. To je, kao kočnica za uspostavljanje ambijenta za održiva i zdrava preduzeća, potvrđeno od strane čak 97 odsto anketiranih privrednika. A upravo iz toga proističu problemi ubiranja budžetskih prihoda, naplate poreskog duga, postojanja sive ekonomije i korupcije.

Zato i ovom prilikom podsjećam kreatore politika, a posebno socijalne partnere, na naš zajednički cilj – jačanje, a ne gušenje preduzetništva i eliminisanje, a ne stvaranje prepreka za njegov razvoj. To je model koji će pomoći da se u ovim kriznim godinama održi, a vremenom i poveća privredna aktivnost, zaposlenost, ekonomska i socijalna stabilnost i građana i države. Konačno, samo uz jaku privredu možemo imati i uspješnu Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo