Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, POSLANIK U PREDSTAVNIČKOM DOMU PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BIH: BiH je u prioritetu spoljnopolitičkih interesa SAD i oni hoće da to svi znaju

Objavljeno prije

5 mjeseci

na

foto: privatna arhiva

Ne mislim da je direktor CIA-e došao u Sarajevo da srčano debatuje o Dodikovoj opasnoj retorici. Vjerovatno je došao kako bi, licem u lice, podsjetio one koji narušavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH da SAD neće mirno stajati sa strane, i gledati kako se u predgrađima Sarajeva podiže novi Berlinski zid

 

 

MONITOR: Šef CIA i član kabineta predsjednika Bajdena, Vilijam Berns, upravo je završio posjetu Zapadnom Balkanu. U Sarajevu se sastao sa šefovima bezbjednosnih službi ,tako i sa članovima Predsjedništva među kojima je i Željka Cvijanović-pod sankcjama SAD. Analitičari smatraju neobičnim da se direktor CIA sastaje sa izvršnom vlašću. Da li to govori o urgentnosti ispunjavanja njegove agende?

KOJOVIĆ: Vrijeme direktora CIA-e je dragocjeno, posebno u aktuelnim geopolitičkim događajima, i ne troši se na protokolarne i besciljne posjete. Sasvim je sigurno da je i posjeta sekretara Bernsa bila takva. Koja od njegovih aktivnosti je bila stvarna svrha, a koje su aktivnosti bile maskiranje, teško je reći. Nesumnjivo je da su određene informacije razmijenjene i da je poruka koja je trebala biti prenijeta -prenešena.

Na simboličkoj ravni, poruka ove posjete je jasna: BiH je u prioritetu SAD vanjskopolitčkih interesa i oni hoće da to svi znaju.

MONITOR: Iz reagovanja Milorada Dodika reklo bi se da su najvažnije teme ovog sastanka bile njegove prijetnje secesijom RS i opasnost od terorizma. Na Instagramu Dodik je tvrdio da nikad nije pominjana secesija. Da li se može spekulisati da je Berns pomenuo i mjeru udaljavanja Dodika iz političkog života ?

KOJOVIĆ: Ne mislim da je direktor CIA-e došao u Sarajevo da razgovora ili srčano debatuje o Dodikovoj opasnoj retorici. Vjerovatno je došao kako bi, licem u lice, podsjetio one koji narušavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH da SAD neće mirno stajati sa strane, i gledati kako se u predgrađima Sarajeva podiže novi Berlinski zid.

MONITOR: Vilijam Berns je bio i ambasador u Rusiji, ali i u neposrednim kontaktima sa šefovima ruskih obavještajno-bezbjednosnih službi, od početka rata u Ukrajini. Da je tema bio i uticaj Rusije na Zapadnom Balkanu, jasno je iz ponašanja Aleksandra Vučića koji je odmah razgovarao i sa ruskim ambasadorom u Beogradu, Bocan-Harčenkom. Djeluje da je i Rusiji poslata neka „mala pošta“ sa ove turneje?

KOJOVIĆ: Ne sumnjam da su Srbija i entitet Republika Srpska razgovor sa sekretarom Bernsom odmah raportirale onome za koga smatraju da im je nadređen.

MONITOR: EU ne uspijeva da bude glavni akter u  rusko -ukrajinskom ratu. Kancelar Olaf Šolc je upravo saopštio da će i dalje biti novca za Ukrajinu u njemačkom budžetu, ali manje.SAD u tom smislu ne posustaju, a i ova inicijativa Bernsa pokazuje ko je „glavni“. Da li je „šargarepa“ za BiH otpočinjanje pregovora sa EU, uz američki „podsticaj“?

KOJOVIĆ: EU je za BiH sigurna kuća u koju pokušavamo stići što prije. EU znači mir, ekonomski razvoj i glogov kolac u ideju velike Srbije ali i svih drugih nacionalizama. EU je za BiH ono što su SAD bile za prve doseljenike – njihova najbolja i posljednja nada. Zato je za Našu stranku ulazak u EU nulti prioritet.

Zvuči kao digresija, ali smatram da je važno napomenuti. Kontekst političkoj krizi na Balkanu daje činjenica da je koncept liberalne demokratije u zadnjoj deceniji doživio najjaču krizu od svog nastajanja. Ideja koja je pobjedila Hitlera, srušila berlinski zid i učinila ljudska prava temeljnim principom koji ne može biti narušen ni pravom državnog suvereniteta je napadnuta od strane političkih hohštaplera i manipulatora koji su pokazali da je sistem vrlo delikatan, ranjiv i da se mora braniti na isti način na koji se brani svaki drugi poredak. Putin je prilikom agresije na Ukrajinu računao na dezorijentisanost NATO-a nakon hladnog rata i razjedinjenosti evropskih vanjskih partikularnih politika.

I to je, tada, bilo vjerovatno tačno. No Putin nije računao da će agresijom na Rusiju popraviti obje stvari. Dakle, sistem liberalne demokratije je doživio ozbiljan udarac od strane Trampa, Orbana, Dodika i sličnih, ali je pokazao da se može popraviti i odbraniti.

Iznosim ovo jer smatram da bi u nekom drugom, normalnom svijetu, koji je postojao prije ovoga , to što rade Dodik i Vučić- bilo spriječeno u začetku. I danas se ne bi bavili ruskim poslovnicama na Balkanu. Nadam se da će izbori u SAD-u pokazati da je era političkih šarlatana koji su politiku pretvorili u rialiti šou na zalasku i da ćemo iz ove krize naučiti da svaka izgovorena budalaština ne može imati uzvišeni status drugačijeg mišljenja koje zaslužuje ravnopravan tretman u političkom životu. Planeta Zemlja je okrugla, kao što vidimo na fotografiji sa Mjeseca, tvrditi da je ravna ploča nije drugačije mišljenje nego budalaština.

MONITOR: Koliko napori Vilijama Bernsa predstavljaju namjeru predsjednika Bajdena da „raščisti“ situaciju na Zapadnom Balkanu, u bezbjednosno trusnom trouglu BiH-Srbija-Kosovo i doda sebi istorijski a Kamali Haris  predizborni zgoditak?

KOJOVIĆ: Kao i u slučaju svake velike svjetske sile vanjska politika SAD-a je kao ogromni naftni tanker, može promjeniti pravac ali manevar se odvija sporo i traje toliko dugo da ga je teško i primijetiti. Ne vjerujem da se radi o tome i ne vjerujem da se dnevnopolitička dešavanja u SAD-u-kao što su izbori ili promjene sekretara u kabinetu Predsjednika SAD-a, reflektuju na taj način na njihove vanjsko političke prioritete. Šarlatani poput Trampa bi, ukoliko bi se našli u Ovalnom uredu, to možda i pokušali promijeniti, ali nadam se da taj antropološki nedovršen čovjek neće ni doći u tu priliku.

MONITOR: Neobično je, s obzirom na ponašanje Banja Luke, da SNSD i dalje čvrsto stoji u Vijeću ministara u Sarajevu. Tu su i vrlo aktivni antidodikovci kao što su ministri odbrane i spoljnih poslova, Zukan Helez i Elmedin Konaković, pa i predstavnici Naše stranke…Kako funkcioniše takva vlada i vidite li u opozicionim strankama RS  kapacitet za saradnju?

KOJOVIĆ: U početku mandata, jedan kratki period, smo imali konstruktivne sastanke državne koalicije i činilo se da možemo zajedno i efikasno raditi barem na onim stvarima o kojima se slažemo. Dodik se ponašao kao konstruktivan partner. Ali čim su javni prostor ispunile teme o EU, o ekonomiji i socijali, Dodik je izgledao inferioran. Zato se vratio prostačkom srbovanju i pričama o secesiji. Kako kaže jedna američka poslovica: Kad čovjek pri ruci ima samo čekić, svaki mu problem izgleda kao ekser.

On sam kroji svoju i političku i ličnu sudbinu. Ja se ne bih mijenjao za njegovo mjesto.

MONITOR Politički sukobi između  Srbije i BiH  traju. Od Rezolucije o Srebrenici  usvojene u UN i Svesrpskog sabora, preko incidentnog prisustva kadeta iz Srbije u Prijedoru i Bratuncu, prijetnje dronovima iz Sarajeva, zabrana i odbijanja dogovorene ili potrebne saradnje,  „dopisivanja“ Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe sa Vučićem…Kako gledate na ovu „dinamiku“ koja ne prestaje?

KOJOVIĆ: Cijeli Balkan je u proteklih trideset i nešto godina žrtva noćne more beogradskih akademika koja se zove velika Srbija. Stotine hiljada je ubijeno, milioni protjerani, ljudske sudbine unakažene pokušajem implementacije tih suludih ideja, a Beograd ni dan danas ne prestaje da sanja snove koji su za sve ostale noćna mora. Teško je to shvatiti.

Mi smo u situaciji da pokušavamo probuditi nekoga iz noćne more ali ne uspijevamo.

Kao što uvaženi profesor Haverić to jednostavno formuliše, nemoguće je probuditi nekoga ko se pravi da spava.

Ali niko i ništa ne može zaustaviti BiH na putu euroatlantskih integracija i konačnog ulaska u mirnu luku EU. Baš kao što plimu ne možete zaustaviti. Zapravo je nevjerovatno da se Beograd u protekle tri decenije oružano sukobio sa svim državama na Balkanu, sa EU, sa NATO-om, sa UN-om, a da se nikad nisu zapitali ono što bi se svaki normalan čovjek zapitao: Možda je ipak do mene?

 

RS pokušava da protivustavno prisvoji imovinu države BiH

MONITOR: Dodik i u očekivanju nastavka suđenja koje se u Sarajevu vodi protiv njega, šalje poruku da niko ne smije dirati u imovinu RS inače se priča o secesiji nastavlja. RS neće dobiti novac iz Fonda za rast Zapadnog Balkana i više puta se spekulisalo da je ona na ivici bankrota. Sve to djeluje kao politički „negliže“ za vlast u RS. Zašto nema jače reakcije opozicije i nezadovoljnih građana i građanki?

KOJOVIĆ: Niko ne dira imovinu RS. Zapravo, RS pokušava da protivustavno prisvoji imovinu države BiH. Dok Dodik u svojim rakijskim podrumima mašta o secesiji, građani RS osiromašuju i odlaze, EU prestaje da finansira velike i važne projekte u tom entitetu, a i njegova grupa međunarodnih prijatelja ima sve manje želje da se bave problemima koje on sam sebi konstantno stvara.

Ne raduje me teška finansijska situacija u RS. Veliki dio kreditnih obaveza koje entitet RS ne bude u stanju servisirati će postati finansijska odgovornost države.

Meni je žao što su posljedice Dodikove politike to što mnogi građani RS ne primaju doprinose, plate, naknade, nemaju posla i prisiljeni su sreću tražiti u državama koje Dodik smatra, de facto, neprijateljskim. Nikad nisam vidio građane RS ili bilo koje države na Balkanu  u redu za useljeničke vize pred ruskom ambasadom. Redovi su samo pred ambasadama EU zemalja.

Kontrolom političkog i medijskog narativa, Dodik javni prostor umjesto životnim pitanjima-na koje nema odgovor, ispunjava ratnohuškačkom retorikom, bahatim ponašanjem i političkim fantazijama o velikoj Srbiji-fatamorgani koja je devedesetih iza sebe ostavila krvavi, zločinački, trag. Svi oni koji i dalje pokušavaju održati živom tu ideju ili je implementirati će snositi posljedice. To je, ja vjerujem, u osnovi i bila poruka sekretara Bernsa.

Što se tiče opozicije u RS-u…Malo je ko poput Naše stranke otvoreno navijao za RS opoziciju na prošlim izborima, nadajući se da će u nekom trenutku ipak pokazati da su drugačiji od Dodika po pitanjima koja se tiču suvereniteta BiH, NATO ili EU puta. Nažalost, na taj trenutak još uvijek čekamo. Još uvijek čekamo da ono što nam govore privatno postane njihova politika. Uvjeren sam da veliki broj građana RS osjeća BiH kao svoju domovinu i ne želi život provesti u siromaštvu i permanentnoj političkoj i ekonomskoj krizi.

Do tada, dok opozicija skupi mudrosti i hrabrosti, Dodik će biti perjanica srpskog nacionalizma-a oni će se boriti za drugo i treće mjesto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

6 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

6 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

MONITOR: Prošlog petka je,opet na studentski poziv, građanstvo Srbije „animirano“ da stupi u generalni štrajk. Kako ocjenjujete domete tog apela?

SURLIĆ: Poziv na generalni štrajk je više bio proba nekog većeg generalnog štrajka budući da se ograničio na jedan dan. Ovaj poziv imao je značajan simbolički uticaj. Srbija nema snažnu tradiciju generalnih štrajkova, a sindikalne organizacije su slabe i često podložne političkim uticajima. Veliki deo građana nije upoznat sa procedurama i efektima generalnog štrajka, što je dodatno otežalo njegovu realizaciju. Organizovanje selektivnih akcija bojkota-poput neodlaska u trgovinske lance, najavljuje različite modalitete “generalnog štrajka” u narednom periodu.

MONITOR: Studentski zahtjevi su vrlo specifikovani. Njih podržava opozicija, ali ona traži prelaznu vladu, neki političku a neki tehničku. Opozicija najavljuje i svoj „politički štrajk“. Akademska zajednica želi da očuva nezavisnost u ovim protestima. Da li će se ona, u nekom momentu, morati dogovarati sa opozicijom kako da se željene promjene kanališu kroz političko-predstavničke institucije ili će i sama napraviti neku svoju „studentsku“ partiju?

SURLIĆ: Trenutno, studenti uspevaju da održe nezavisnost od opozicionih stranaka, kako bi njihovi zahtevi ostali autentični i neiskorišćeni u političke svrhe. Opozicija već podržava studentske zahteve, ali ima i sopstvene ciljeve, kao što je formiranje prelazne vlade i obezbeđivanje uslova za održavanje fer izbora. U teoriji, studentski pokret bi mogao da preraste u političku organizaciju, ali je pitanje da li postoji kapacitet i volja za tako nešto. Za sada studenti nisu zainteresovani za kreiranje političke alternative, već za postavljanje crvene linije koju nijedna vlast u budućnosti ne bi trebalo da pređe.

MONITOR: Konačno je-na mitingu vlasti u Jagodini, osnovan i Pokret za narod i državu. Aleksandar Vučić odbija mogućnost prelazne vlade i najavljuje ili novu vladu ili izbore…Kako ocjenjujete ponašanje vlasti koja je nedavno protjerala i 14 aktivista iz EU i regiona jer predstavljaju „bezbjednosni rizik“?

SURLIĆ: Osnivanje Pokreta za narod i državu u Jagodini, deo je strategije vlasti da konsoliduje podršku i delegitimiše proteste. Vučić ovom inicijativom želi da prikaže da njegova politika ima širu narodnu podršku i da je opozicija manjinska i destruktivna. Međutim, reč je o inicijativi koja se pominje već godinama i koja već pri najavi nema efekat koju vlast priželjkuje. Jasno je da je to SNS u pokušaju šminkanja. Proterivanje 14 aktivista iz EU i regiona pod optužbom da predstavljaju „bezbednosni rizik“ pokazuje da vlast koristi narativ o stranim neprijateljima kako bi opravdala represivne mere i odvratila pažnju sa društvene krize koja ima isključino unutrašnji karakter.

MONITOR: Djeluje da se autoritarni lideri u regionu nadaju u podršku Donalda Trampa za njihove metode održanja na vlasti. Da li je komentar Trampovog izaslanika za specijalne operacije, Ričarda Grenela-o nasilju onih koji se u Srbiji bune, upravo potvrda da su te njihove nade opravdane?

SURLIĆ: Autoritarni lideri u regionu svakako se nadaju da bi povratak Donalda Trampa na vlast mogao doneti promene u međunarodnoj politici koje bi njima išle u prilog. Tokom prve Trampove administracije, uloga SAD na Balkanu bila je više usmerena na pragmatične ekonomske aranžmane nego na demokratske reforme. Komentar Ričarda Grenela o nasilju demonstranata može se videti kao signal da bi nova Trampova administracija mogla nastaviti podršku aktuelnoj strukturi u Srbiji. Pogotovo prema vlastima koje su Grenelu i Kušneru omogućile biznis investicije u Srbiji i Albaniji.

MONITOR: Džared Kušner je u Albaniji dobio status neke vrste povlašćenog investiora, a u Srbiji ima predugovor i Vučićevu ličnu podršku da gradi u Beogradu-„slučaj Generalštab“. Sem Grenelovog tvita, još se ne nazire politika nove SAD administracije prema našem regionu. Da li je ona predvidiva?

SURLIĆ: Trenutna politika SAD prema Balkanu je nejasna i zavisiće od konsolidacije nadležnosti, odnosno ljudi koji budu bili odabrani da se podrobnije bave ovim regionom. Kušnerove investicije u Albaniji i planovi u Srbiji pokazuju da SAD i dalje imaju ekonomske interese u regionu, ali je pitanje da li će buduća administracija nastaviti aktivnu diplomatsku ulogu, pogotovo u dijalogu Beograda i Prištine, gde je preko potrebna normalizacija prilika i stopiranje diskriminatornih aktivnosti prema srpskoj zajednici na Kosovu.

MONITOR: Dok Tramp najavljuje  i pokušava da sprovede niz svojih krajnje kontroverznih ideja, EU kao da je zatečena. Jedino se, zasad, oglašavaju pojedine zemlje u vezi sa uzavrelim kritikama i podrškama Ilona Maska (podrška AFD tokom izborne kampanje, na primjer), akterima EU politike. Da li se radi o oprezu prema državi-tradicionalnoj saveznici ili o EU koja je oslabljena sopstvenim problemima?

SURLIĆ: EU se nalazi u složenoj situaciji, jer se suočava sa unutrašnjim problemima, poput jačanja populizma i ekonomske nestabilnosti, dok istovremeno mora da odgovori na globalne izazove koje donosi Trampov povratak na političku scenu. Podrška Elona Maska desničarskim strankama u EU dodatno komplikuje stvari, jer pokazuje da neće biti džentlmenskih odnosa između Vašingtona i evropskih prestonica. EU je tradicionalno oprezna u odnosu na američku politiku, ali je sada dodatno oslabljena unutrašnjim problemima, što može smanjiti njenu sposobnost da reaguje na agresivniji pristup koji dolazi iz Amerike.

MONITOR: Dok se realizuje „Bajdenovo primirje“ na Bliskom istoku, Tramp izbacuje predlog o privremenom ili trajnom iseljavnju Palestinaca iz Gaze. On već vrši pritisak na vlasti u Jordanu i Egiptu .  Postoji li međunarodna institucionalna snaga koja Trampa može zaustaviti i ima li, uopšte, mogućnosti da se njegova štetna politika zaustavi u SAD?

SURLIĆ: Trampov predlog o preseljenju Palestinaca iz Gaze jedan je od najkontroverznijih poteza i već se tumači kao pokušaj etničkog čišćenja. Međunarodna zajednica nema efikasne mehanizme da zaustavi ovakve inicijative, jer su institucije poput Ujedinjenih nacija ograničene u delovanju. Unutar SAD-a postoji mogućnost institucionalne blokade, ali su političke podele toliko duboke da će Tramp imati mnogo manevarskog prostora da sprovede politike koje je zamislio. Dok su evropske zemlje i do sada pokazivale letargičnost, ruski interesi su potpuno potučeni na Bliskom istoku, dok bi kineska politika znatno zavisila od globalnog poravnanja sa SAD na različitim meridijanima. Ukratko, Tramp može imati značajan uspeh u svojim zamislima za Bliski istok.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

2 sedmice

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo