DPS je, konačno na konju. Nešto manje od mjesec, precizno 27 dana pred izbore, najmoćnija partija u Crnoj Gori predložila je svog predsjednika Mila Đukanovića za predsjednika. Vele da je veliki šef bio raspoloženiji za šetkanje po svijetu, nego za predsjednikovanje, ali se u partiji pojavio deficit u predjelima odgovarajućeg ljudstva. Kad se mora, nije teško. Opozcione parlamentarne partije podržavaju dva kandidata: Mladena Bojanića – Demokratski front, Građanski pokret URA, Demokrate, Socijalistička narodna partija i Ujedinjena Crna Gora, a Draginju Vuksanović njena partija SDP i Demos.

Hektari stranica objavljeni su u međuvremnu o tome hoće li se ili neće Đukanović kandidovati i šta njegova kandidatura znači. I niko živi, što je čista nepravda, nije pomenuo odlazećeg Filipa Vujanovića. A zaslužio je, jer je, kako se ispostavilo, bio jedan ‘u svijet i u Crnu Goru’: upotrebljiv, a bezopasan.

Milicu Pejanović-Đurišić, koja je smatrana jednom od najozbiljnijih mogućih kandidata, nije krasila druga osobina. Raspored u kom bi Milica bila predsjednica, Duško Marković premijer, a Đukanović šef partije nametala je pitanja iz čuvene pitalice kako da u čamcu u koji staje samo dvoje prevezeš na dugu stranu rijeke vuka, kozu i kupus. Ako uzmeš vuka, koza će pojesti kupus, ako uzmeš kupus vuk će pojesti kozu i tako dalje.

Milutin Simović spadao je one predloge za koje su svi znali da su nerealni. Dalje listanje DPS-ovih kadrova pokazuje rezultate višedecenijskog forsiranja poslušnika sa ograničenim kapacitetima svih vrsta.

Florian Bieber, stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Grazu, objašnjava za RSE zbog čega je Milo Đukanović, političar sa najdužim stažom na vlasti u Evropi, odlučio da se na aprilskim izborima opet kandiduje za predsjednika Crne Gore, nakon šest premijerskih i jednog mandata na čelu države. ,,Tokom protekle tri decenije, Đukanović je napravio sistem u kojem nikada nije došlo do prekida srastanja države i partije, kao u drugim bivšim jugoslovenskim republikama.”

Bieber primjećuje da DPS podržava evroatlantske integracije ali i da ta partija ,,pionir po pitanju lažnih i plitkih reformi, koje su sada model za većinu vlada na Zapadnom Balkanu”.

,,Vladajuća partija i njen model vladavine, baziran na klijentilizmu – i državnoj kontroli – zavise od jedne osobe koja sistem drži pod kontrolom – Mila Đukanovića. Stoga, nema puno prostora za opciju njegovog penzionisanja”, ocjenjuje Florian Bieber. On zaključuje da ,,nemogućnost vladajuće partije da ostavi Đukanovića iza sebe kratkoročno može pomoći da se osvoje izbori ali će na kraju rezultirati njenim padom i nemogućnošću oporavka”. Ne isključuje, međutim mogućnost da će ,,Đukanović i Crna Gora suštinski ostati vezani još mnogo godina”.

Režimski mediji su se odrli prenoseći tekstove inostranih medija o tome kako će Đukanović stati na čelo prozapadnog bloka i suprotstaviti se prodoru ruskog uticaja na Balkan i kako je uveo zemlju u NATO i svašta. Dobro zvuči kao dio predizborne kampanje, ali prereplitke su to priče da bi se iz njih saznalo, na primjer, šta u proljeće ljeta 2018-og, znači „prozapadni političar”.

Mađarska je na zapadu, u Evropskoj uniji, ali bi premijera te zemlje Viktora Orbana malo ko ozbiljan nazvao ,,proevropskim političarem”. Ovih dana su njegove pristalice na ulicama Budimpešte podržale njegovu borbu za treći mandat i ,,homogeno hrišćansko društvo”. Pridružile su im se hiljade istomišljenika izvladajuće poljske konzervativne stranke Pravo i pravda, koja je takođe u sukobu s Briselom zbog imigracije i uvođenja kontrole nad sudovima i medijima.

Šta će u kampanji da radi Milo Đukanović jasno je. Pokrenuće svima znane partijske mehanizme, i ostala oruđa za likvidaciju slobodnih izbora. Netaknuto je ostalo, uprkos izmjenama u izbornom zakonodavstvu, sve iz afere Snimak: jedan zaposleni – četiri glasa, ,,socijalna pomoć”, lokalni put, organizovanje prevoza iz inostranstva, pokoja bandera – svakom prema potrebama. Kad se ispod tih, sigurnih glasova, podvuče crta, tokom izbornog dana se radi precizno praćenje da li se svako ko je uzeo koji metar drva pojavio na biralištu i, po potrebi, dokupljuju se nedostajući glasovu i famoznim ,,mini izbornim štabovima”. Za slučaj da nešto krene kako ne treba u pripravnosti su maskirani specijalci i crne kapuljače.

Đukanoviću na ruku ide to što ga podržavaoci smatraju Svemogućim, ali i brojni protivnici: svemogućim. U zemlji u kojoj kontoliše i goru i vodu, i investicije i socijalu,i profesore i spremačice, Đukanović sa svojom partijom na posljednjim izborima osvojio je oko 41 odsto glasova. Obično dobijaju procenat sličan tome. Nipošto nije malo, ali nije sve. Za formiranje vlasti poslije se pomogne satelitima i partijama manjinskih naroda. Čak i među autokratama, Đukanović je, dakle, osrednji, ali na vlasti ostaje zato što nema ko da ga pobijedi.

Nakon što je njegova kandidatura objavljena, predsjednik DPS-a je kazao da je počastvovan i napomenuo da je ,,njegova lična orijentacija bila drugačija”, ali je, mogla biti narušena krhka stabilnost i zamagljena evropska perspektiva. Kazao je da su prepuni optimizma i da imaju vremena za kampanju jer nijesu novi politički subjekt.

,,Krhku stabilnost” će, možete se kladiti, braniti napadajući Mladena Bojanića da je prvenstveno kandidat Demokratskog fronta i drugih rušitelja države i tome slično. Samo još ovaj put moramo odbraniti našu nezavisnost. Ne zna se hoće li Đukanović lično ili mediji na dužnosti pokrenuti priču o Bojanićevim berzanskim poslovima, ali je izvjesno da može očekivati taj rafal. Premijer pobjedničkog duha sigurno mu nije zaboravio raspitivanje o tome kako su Đukanović i Vlada Crne Gore žirirali državnim novcem kredit Melgonije Primorke od 14 miliona eura, koji su na kraju vraćali građani Crne Gore. Sjetićete se, to je onda kad je Bojanić pitao, a premijer Đukanović rekao da ne zna i da mu nije važno.

Za napade na Bojanića već imaju spreman osnov. Pobjeda je još dok je bio poslanik Pozitivne pisala kako je u njihovu redakciju došao poznati finansijski stručnjak koji je želio da bude anoniman i pokazao im dokumenta koja navode na sumnju da je Bojanić oprao 1,7 miliona eura. Dokumenta, avaj, nijesu objavljena.

Zasad još traje gnjavaža oko beznačajnih pitanja u vezi sa dosadašnjim Bojanićevim političkim angažmanom. U razgovori za agenciju Mina kazao je da godinama nije član ni jedne političke stranke. ,,Jezikom brojki, 80 odsto opozicionih poslanika, uz sve građane koji će na različite načine biti dio kampanje, stoji iza moje kandidature”, kazao je Bojanić i precizirao da sebe ne smatra ,,iznuđenim rješenjem”.

Bojanića su u međuvremenu podržali Đorđije Blažić i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, koji su odustali od kandidature. Profesor Blažić je pretodno predao preko osam hiljada potpisa Državnoj izbornoj komisiji.

Ranije je DIK potvrdio kandidature Marka Milačića, Hazbije Kalača, Vasilija Miličkovića. Prašina oko vjerodostojnosti potpisa podrške zasad se slegla. Nikakvih vijesti oko toga nema. Čeka se da potpise predaju Đukanović, Bojanić i Draginja Vuksanović. Rok za kandidovanje je 26. marta u ponoć, a DIK 28. marta do kraja dana treba da utvrdi listu kandidata. Samo da je zdravo Budimir Šaranović predsjedik Državne izborne komisije. Zbog uloge njegovog zdravlja na potencijalnu blokadu izbonog procesa, trebalo je propisati da od raspisivanja izbora predsjednik DIK-a bude u karantinu, pod stalnim ljekarskim nadzorom.

Kandidatkinja SDP-a i Demosa Draginja Vuksanović obilazi razne krajeve Crne Gore, i susreće se sa ljudima tokom posjete Ulcinju kazala je da Milo Đukanović nije kandidat ni cijele svoje partije, a kamoli svih građana: ,,On je simbolički, personalno, politički i suštinski kandidat otuđene partijske elite koju moramo smijeniti”. Time je označila ko je njen protivbnik u ovoj trci.

Iz SDP-a su, međutim ocijenili da na izborima građani imaju tri ključna kandidata. ,,Jednog koji garantuje da se ništa promijeniti neće, a to je Milo Đukanović, drugog koji je kandidat DF-a i njemu srodnih partija, i trećeg, Draginju Vuksanović koji je jedini autentičan predstavnik građanske Crne Gore koja postavlja zahtjev za promjenama. Prema tome, izbor je ovog puta jednostavan, svi koji su za promjene biraju između DF politike radikalizacije ili građanske Crne Gore, a svi kojima je dobro ovako kako jeste, imaju svog kandidata koji je oličen u predsjedniku DPS-a”.

Ovakvim pristupom Ranko Krivokapić zove da ga neko pita – za koga bi, ako ne prođe Dragica Vuksanović, u drugom krugu glasali?

Pored SDP-a Draginju Vuksanović podržava i Demos. Budući da je ta partija, sa pokretom URA i SNP-om na prošlim izborima bila dio Koalicije Ključ, nije moguće procijeniti njenu trenutnu snagu. Dodatno, nepoznanica je koliko je ljudi iz Demosa otišlo sa Goranom Danilovićem u Ujedinjenu Crnu Goru. Sudeći po lokalnim izborima, Demosova snaga nije velika. Ako se uzme za Draginju Vuksanović najpovoljnija pretpostavka – da osvoji svih 20 hiljada glasova koje je njena partija imala 2016. i koju hiljadu od Demosa, – teško može premašiti udio od petnaestak procenata među opozicionim biračima. Hoće li je bastati da ,,uzme” glasove vladajuće partije – nije moguće procijeniti. Ako uspije – biće dobitak za sve.

Partije koje su kandidovale, Mladena Bojanica na izborima 2016. su imale – DF oko 20, Demokrate 10 odsto glasova birača, dok se broj glasača SNP-a i pokreta URA ne može znati opet zbog koalicije Ključ u kojoj je bio i Demos. Zajedno su imali 11 odsto.

Upućeni tvrde da se opozicioni kandidati mogu suočiti sa problemom apstinencije birača. Eto je u nečemu DPS u pravu, njihov kandidat stvarno ne mora da se predstavlja. To ne važi za druge. Njih ne gledamo skoro 30 godina.

Miloš BAKIĆ