Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREDIZBORNA PODGORICA: Obećana zemlja

Objavljeno prije

na

Ako Podgoričanima pred  izbore obećavaju ono što nemaju,  kako onda izgleda Podgorica danas. Sudeći po obećanjima – bez zelenila, bez deponija, vode, modernog gradskog prevoza, sa ogromnim saobraćajnim gužvama, sa nerazvijenim malim i srednjim preduzećima, bez programa za ranjive grupe, sa administracijom u kojoj se partijski zapošljava, bez turističke ponude..A za to su zaslužni mahom svi koji obećavaju drugačiji grad. Lanjsko istraživanje CGO pokazalo  je da preko 60 posto  građana i građanki  smatra da političke partije u Crnoj Gori ne drže do predizbornih obećanja

 

Kada bi bila ispunjena obećanja onih koji se takmiče u izbornoj trci za Podgoricu, zakazanoj za 29. septembar, Glavni grad bi uskoro postao Kopenhagen, Berlin, London….

Svuda zelenilo, urbane bašte i solarne elektrane, te moderni gradski prevozi, možda čak i električni,  kojima se vozimo za džabe naravno, novim bulevarima i saobraćajnicama. Kreditiraju nas beskamatno i pomažu subvencijama za sve i svašta – da startamo sa biznisom, da imamo stanove po povoljnim cijenama. Doduše ne onoliko povoljnim za koliko su ih kupovali funkcioneri bivše vlasti svojevremeno. Moći ćemo da vodimo djecu u vrtiće za džabe, ispred kojih parkiramo automobile bez problema, obzirom da će gotovo sve liste koje se takmiče za vlast u Podgorici na neki magični način riješiti problem parkinga u Glavnom gradu. U kom trenutno ima nešto oko sedam hiljada parking mjesta i 90 hiljada automobila. Neke od lista imaju ideju da to riješe aplikacijom. Kako, boga pitaj.

Naravno, neće sve biti samo zeleno, nego i besprekorno čisto.  Reciklažni centri, moderne deponije, novi kontejneri, sjajno opremljeni komunalci..Tu je i sistem za prečišćavanje otpadnih voda, koji  se na listi prioritetnih infrastrukturnih objekata našao još 2015. godine. Imaćemo i vodu naravno svi, da se ne mora više protestovati što je mjesecima nema na 40 stepeni u nekim djelovima grada.

Novih Domova zravlja, sportskih terena, stadiona, dvorana,  i novih vrtića neće nedostajati. Pa košarkaški koš u svakom kvartu. I bazeni naravno.  Šetališta pored Morače i Ribnice. Obećavana još daleke 2018.  Tu su i raznorazni programi i dnevni centri za osjetljive i ranjive kategorije. Čak i korpe domaćih proizvoda za trudnice..A kad se pođe na pijacu u Gintaš, ono sve klimatizovano. Plus srećni proizvođači poljoprivrednih proizvoda, kojima se davanja iz kase povećavaju ko zna koliko.

Podgorica će biti uređeni evropski grad u kom mladi Podgoričani ne sanjaju, kao sada, da pobjegnu glavom bez obzira. Ajd što više neće biti partijskog zapošljavanja i cijeniće  njihove diplome, nego će biti kreditirani i sa  po 20 hiljada eura, da pokrenu start up biznise.. Srednjoškolci će moći da provode  vrijeme u rekonstruisanoj Robnoj kući u centru Podgorice, koja će postati omladinski klub  i u kojoj će moći “da ostvare sve svoje potencijale. I naravno besplatno stiču digitalne vještine. Ima čak i obećanja o mnogo zabavnijem noćnom životu. Otprilike mladi se zabavljaju do ranih jutarnjih časova, a ne smetaju starijima koji mirno spavaju,  jer će se riješiti i problem buke.

Starija populacija neće samo mirno spavati jer neće više biti buke. Podgoricom će krstariti terenske ekipe ljekara usmjerene na hronične i starije pacijente. A uvešće se i gerijatrijska služba.

I „mališani“ će uživati u Pogorici. Ne samo da će ih zadovoljni roditelji voditi u besplatan vrtić, nego će u obnovljenom odmaralištu na Veruši kao nekad sticati „nezaboravne uspomene kroz igru, sport i smijeh”. Imaćemo i bejbisiting servis. I do  50% subvencija za produženi boravak djecu do trećeg razreda osnovne škole. Djeci će se razvijati kreativnost i empatija. U slobodno vrijeme moći će da nauče da plivaju u novom bazenu, gdje će dobiti šansu da postanu nove nade “plivanja i vaterpola i nastave kontinuitet u njegovanju naše nacionalne selekcije”. Divota.

O bespravnim objektima i nelegalizovanim naseljima, koji zauzimaju pola Podgorice, više neće biti ni govora. Sve legalizovano. I Kakaricka gora. Planska gradnja svuda.  Zbogom betonu, dobar dan brojni parkovi. Ozelenjeće čak i City kvart.

I kulturna scena će da procvjeta. Završeno Gradsko pozorište. Raznorazni filmski festivali, kulturni turizam.

O preduzetništvu da ne govorimo. Podrške malim i sredjim preduzećima, raznoraznih subvencija i olakšica, neće nedostajati. Kao i stranih investicija. Koje će se samo slivati jer  ćemo imati povoljno poslovno okruženje i smanjene birokratske prepreke.

A tek turizam. Podgorica će postati atraktivna cjelogodišnja turistička destinacija.  Panoramska žičara čija će bazna stanica biti kod mosta Milenijum, a završna na brdu Trijebač.  Na kom će biti izletnički centar.  Valorizacija Duklje, nova perspektiva Pipera.

U Podgorici iz predizbornih obećanja, čak će i životinje uživati. Biće povećani kapaciteti za njihovo unapređenje neadekvatnih uslova zbrinjavanja u gradskom azilu, subvencije za neprofitne organizacije koje se bave zbrinjavanjem životinja, kontrola nad populacijom pasa lutalica. Imaćemo čak i krematorijum za kućne ljubimce.

O tome koliko su brojna slična obećanja do sada ispunjavana svjedoči prošlogodišnje istraživanje Centra za građansko obrazovanje, koje je pokazalo da preko 60 posto  građana i građanki ne smatra da političke partije u Crnoj Gori drže do predizbornih obećanja, dok im svega nešto više od četvrtine vjeruje. Brojni su primjeri ne samo prethodnih neispunjenih obećanja, nego i potpune promjene kursa. Jedan od takvih primjera je nedavno izglasavanje izmjena Zakona o obrazovanju, kojim se odluka o izboru direktora škola vraća u ruke ministra. Za to rješenje glasali su i oni koji su prethono zastupali drugačiji stav.  Istovremeno brojna predizborna obećanja ponavljaju se iz jednog izbornog ciklusa u drugi.

Bjelopoljska partija početkom godine imala je čak i predlog da se lažna preizborna obećanja definišu kao krivično djelo.

Poseban problem je u tome –  ako nam uporno obećavaju ono što nemamo, kako onda izgleda Podgorica danas. Sudeći po predizbornim obećanjima – bez zelenila, bez deponija,  bez modernog gradskog prevoza, sa ogromnim saobraćajnim gužvama, sa nerazvijenim malim i srednjim preduzećima, bez programa za ranjive grupe, sa administracijom u kojoj se partijski zapošljava, bez turističke ponude, bez vode, bez infrastrukture…

A za to su zaslužni mahom svi koji obećavaju drugačiji evropski grad.

 

GUSINJE NAKON IZBORA

Lokalni izbori u Gusinju, na kojima je učestvovalo pet lista, održani su krajem prethodne sedmice. Pravo glasa imalo je 4.618 građana,a odborničkih mjesta u tom gradu je 30.

Prema preliminarnm rezultatima koalicija BS-SD-SDP “Srcem za Gusinje” osvojila je 43,39 glasova, odnosto 14 mandata. Lista “Zajedno za Gusinje” Albanskog foruma i DUA-e Salih Đonbalaj osvojila je 23,40 odsto glasova, odnosno sedam mandata,  DPS lista “Gusinje može bolje – Demir Bajrović” osvojila je 20,61 odsto i šest mandata, a  Pokret za Gusinje 7,44 odsto ili dva mandata,. Demokrate su osvojile 5,16 odsto ili jedan mandat.

Gusinje je tako, uz Cetinje, među rijetkim opštinama u kojima je vlast moguće formirati bez DPS-a i bivšeg Demokratskog fronta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo