Kad god popovi, političari i policajci potegnu Njegoša, to je siguran znak da dolaze gadna vremena. Ovog puta ofanzivu na Lovćen i pjesnikov mir, ničim izazvani, pokrenuli su Srpska crkva, prosrpska opozicija i – crnogorska vlast. Trio koji je, provjereno, na okupu uoči svakih izbora.
Prvi je potegao uvijek spremni mitropolit Srpske crkve Amfilohije. Palo mu na pamet da obnovi na Lovćenu kapelu – zadužbinu jugoslovenskog kralja Aleksandra, koju, falsifikujući činjenice, proglašava Njegoševom. Hitro ga je poduprla Nova srpska demokratija u liku poslanika Emila Labudovića, koji je godinama služio kao strašilo u Miloševićevoj ratnoj propagandnoj komori. Amfilohijev i Labudovićev plan ,,osveštali” su Vlada, pa parlamentarni Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo glasovima predstavnika SNP-a, NOVE, SDP-a i DPS-a. A blagonaklonost je ispoljio i predsjednik Vujanović.
Šta će biti od njihovog posla teško je prognozirati, ali i sada je podosta toga kristalno jasno. Mitropolit Amfilohije se i dalje nesmetano miješa u državne poslove i demonstrira nadmoć nad državnim institucijama. Domaće srpske stranke, potezanjem tema koje neizostavno podstiču podjele u Crnoj Gori, većinski marljivo služe kao proizvođači dobrih vijesti za vlast. I treće, najznačajnije – aktuelna crnogorska vlast je spremna da uoči izbora trguje sa svim i sa svakim da bi sačuvala svoju monopolističku poziciju.
Obnova kapele, uz buku oko ostalih takozvanih identitetskih pitanja (jezik, zastava, himna), kao poručena joj dođe za skretanje pažnje javnosti sa gorućih problema za koje nema ni rješenje ni strategiju. Već je, zahvaljujući propagandi njoj odanih medija, uspjela da u drugi plan potisne građanske proteste, aferu Prva banka, štrajkove, ozbiljne kritike evropskih zvaničnika zbog loših rezultata u suzbijanju organizovanog kriminala i korupcije…
U sjenci te buke, našao se još jedan uspjeh Građanskog fronta. On je predao Ustavnom sudu peticiju sa 30.000 potpisa građana koji ne pristaju na novi namet vlasti – takse na SMS kartice, tarifna brojila i priključke kablovske televizije. Istog dana predlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona ,,euro po euro” i pravilnika za izračunavanje cijena struje je, opet na inicijativu Građanskog fronta, potpisalo 26 poslanika. Svi osim DPS-a, SDP-a, BS i – tri poslanika SNP-a. Ustavni sud je te aktivnosti Građanskog fronta dočekao crvenim svjetlom.
U pripremanju bajkovite predizborne situacije vlast je posegla za još jednim trikom. Vlada je najavila devetomjesečno stručno osposobljavanje čak 4.500 visokoškolaca. Nije teško odgonetnuti cilj
– pridobijanje studenata da glasaju za koaliciju DPSDP. Uzgred, prije dvije godine Igor Lukšić je obećao svim visokoškolcima odrađivanje pripravničkog staža, ali od toga nije bilo ništa.
Odavno je poznato da u Crnoj Gori umjesto političkih pretežno imamo politikantske stranke. Kako to izgleda uživo – školski primjer je ovonedjeljni nastup u parlamentu poslanika SNP-a Aleksandra Damjanovića, omiljenog opozicionara vlasti, režimskih medija, Prve banke i Prve familije. Taj maštoviti predstavnik naroda iskoristio je raspravu o tome koliko po novom zakonu vozači smiju imati promila alkohola za obračun sa MANS-om, Vijestima i Danom, koji, kako je rekao, vode harangu protiv SNP-a. Naposljetku je objavio da SNP neće učestvovati u bojkotu parlamenta, kako predlaže Građanski front, već će se ponašati kao lojalistička stranka režimu. Niko iz SNP –a nije se poslije ovog Damjanovićevog juriša izjasnio da ima bilo šta protiv. Ubrzo su se oglasili i predstavnici NOVE stavom da je nakon ovakvog nastupa SNP-a priča o bojkotu izbora obesmišljena. Tako je opozicija na putu da se odrekne bojkota, svog najjačeg oružja u borbi za fer izborne uslove. Bezuslovnim učešćem na izborima u režiji vlasti, opozicija bi legitimisala novu turu nasilja nad slobodnom voljom građana. Time bi demonstrirala da je suštinski vjeran partner vlasti, a ne alternativa.
Prije nekoliko dana španski naučnici su objelodanili teoriju o isticanju vremena. Oni tvrde da će vrijeme isticati do tačke kada će konačno stati. Uvaženi naučnici očigledno nisu čuli za Crnu Goru. Ovdje je vrijeme poodavno stalo.
Veseljko KOPRIVICA