Povežite se sa nama

OKO NAS

PRED NOVU I IZBORNU GODINU U ULCINJU: Red naknada, red taksi

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po visini budžeta Opštine koji je izvršna vlast planirala, Ulcinj u narednoj godini očekuje prosperitet na svim poljima. Samo za investicije namijenjeno je čak devet miliona eura. Tek poređenja radi, u ovoj godini kapitalni budžet je realizovan sa manje od pola miliona eura!?

Takođe, kada se pogleda struktura prihodne strane budžeta, optimizam brzo splasne. Više od trećine čine krediti i pozajmice, dva miliona eura se planira namaći prodajom opštinske imovine, 1,5 miliona od legalizacije objekata, 1,1 milion eura od donacija…

Ako se zna da se tokom ove godine od izvornih prihoda u opštinsku kasu slilo oko pet miliona eura, onda je bjelodano jasno da je planirani budžet koji je pripremila administracija na čijem je čelu Nazif Cungu, veoma nerealan.

„Zato sam i siguran da neće dobiti pozitivno mišljenje Ministarstva finansija, osim ako taj resor ne donese političku odluku da podrži takav dokument”, kaže za Monitor predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Omer Bajraktari.

I neke stranke u vladajućoj koaliciji, koje uopšte nijesu bile konsultovane o ovom najvažnijem dokumentu koji donose u jednoj godini, čekaju odluku ministarstva. Jer, Opština Ulcinj je u tzv. Sanacionom planu, pa, na primjer, i za prijem stalnih radnika mora da traži i dobije saglasnost tog resora. Da se ne govori o budžetu ili rebalansu budžeta za ovu godinu koji će se takođe naći na dnevnom redu lokalnog parlamenta upravo kada se bude raspravljalo i o budžetu za 2017. godinu.

Inače, čitav ovaj proces je sprovođen u izuzetno netransparentnoj proceduri, pa još uvijek nije poznato na što se odnosi rebalans. Vlast nije ispoštovala čak ni zakonsku odredbu da jednom u tri mjeseca upozna odbornike u Skupštini opštine sa realizacijom tekućeg budžeta. Kao da se radi o privatnom proračunu.

Konstatujući da se ove godine Opština zadužila 4,25 miliona eura, a da se u narednoj godini planira zadužiti još 1,5 miliona eura više, odbornik Demokratskog fronta dr Milan Rolović ocjenjuje da je takvo ponašanje neodgovorno i nedomaćinski. „Rade tako jer znaju da oni neće vraćati dugove, već će teret pasti na osiromašene građane”, tvrdi on.

Građane najviše brinu novi nameti koji su najavljeni od početka naredne godine. „Predviđa se povećanje tržišne vrijednosti nepokretnosti, koja predstavlja osnovicu za porez na imovinu i to bez objašnjenja ili analize. Predviđa se takođe povećanje boravišne takse za 40 odsto, a uvodi se još jedan namet: komunalna naknada, koja će prosječno kućne budžete Ulcinjana opteretiti za još najmanje oko 100 eura godišnje”, kaže predsjednik Odborničkog kluba Socijaldemokratske partije Skender Elezagić.

On ističe da će taj namet uglavnom platiti oni koji redovno izmiruju svoje obaveze. To je stav i Bajraktarija. „Takvim postupkom lokalna vlast pokušava da svoju nesposobnost fakturiše građanima, odnosno redovnim platišama. Jer, oni koji plaćaju tu taksu ubuduće će plaćati više, a oni koji je ne plaćaju, izbjegavaće plaćanje iste i ubuduće”, smatra funkcioner URE i dodaje: „Moguće je da se to može pripisati neznanju, ali mislim da takav odnos proizilazi iz toga što je ova široka koalicija, koja je trenutno instalirana u Ulcinju, izgubila osjećaj za realnost”.

Prema nezvaničnim podacima, neplaćeni porez na nekretnine u Ulcinju prešao je sumu od čak 10 miliona eura.

Slično je sa boravišnom taksom koja se namjerava povećati sa 50 na 70 centi dnevno. Prema planu Turističke organizacije, naredne godine će se po tom osnovu prikupiti 20 odsto više novaca nego ove godine, odnosno 366 hiljada eura, što je ubjedljivo najmanje od svih opština na Crnogorskom primorju.

A opštepoznata činjenica je da se u Ulcinju prijavi tek jedna trećina onih koji tokom ljeta ovdje borave, pa turistički poslenici smatraju da bi logičnije bilo da se pokuša proširiti obuhvat onih koji plaćaju boravišnu taksu nego da se ona povećava. Tim prije kada se zna da je turizam u Ulcinju pretežno kupališnog karaktera i da je većina gostiju koji tu borave slabije kupovne moći. Takođe, pitanje je za što će se plaćati veća boravišna taksa ako je malo izgleda da će, u odnosu na ranije godine, biti poboljšana turistička ponuda za narednu sezonu na ulcinjskoj rivijeri.

Osim, naravno, u megalomanskim brojkama aktuelne ulcinjske vlasti, koja je – fenomen. Naime, vladajuću koaliciju u Ulcinju od marta ove godine, po projekciji centrale Demokratske partije socijalista, čini 27 od ukupno 33 odbornika, koliko broji lokalni parlament. Ali, i takva većina, nezabilježena u višestranačkoj istoriji Ulcinja, često nema kvorum!? Sada su počele sve veće nesuglasice između najvećih stranaka, DPS-a s jedne, i Nove demokratske snage – Forca, s druge strane. Čelnik Force, koji obavlja i funkciju gradonačelnika, nezadovoljan je radom dva sekretara iz DPS-a u lokalnoj upravi, sekretara za finansije i budžet Seada Osmanovića i sekretara za zaštitu imovine Pjetra Ljuljđuraja. No, DPS je čvrsto stao iza svojih kadrova odbijajući tako zahtjeve predsjednika Opštine. Samo tanka većina na centralnom nivou i želja DPS-a da se javno demonstrira stabilnost, drže ovu lokalnu vlast na okupu.

Pitanje je sada samo koliko će mjeseci ova sklepana koalicija još trajati. Jer, posljednji lokalni izbori su u Ulcinju održani u januaru 2014. godine, pa je realno očekivati da se oni ponovo organizuju najkasnije u decembru naredne godine. Upravo su očekivani izbori jedan od ključnih razloga što je budžet za 2017. godinu tako nerealno naduvan.

„Vjerujem da će ovo zavlačenje ruke u njihove džepove građani adekvatno nagraditi’ na tim i svakim drugim izborima”, kaže Elezagić.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo