Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRED 15. GODIŠNJICU UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Optužba sve tanja, optuženih sve manje

Objavljeno prije

4 godine

na

Da li će sudije, uvažavajući sve ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, moći donijeti osuđujuću presudu, ili će taj zločin postati treće nerasvijetljeno ubistvo policijskog funkcionera u novijoj crnogorskoj istoriji

 

Nakon što su tog 30. avgusta 2005. godine u podgoričkom naselju Tološi ispaljeni smrtonosni projektili u visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, nadležni državni zvaničnici dali su riječ da će učiniti sve da se slučaj rasvijetli, da se zločinci otkriju, uhapse i maksimalno kazne.

Danas skoro 15 godina kasnije ispostavlja se da su to bila pusta obećanja. Jer  „hici u državu“ ispaljivani su i prije više od dvije decenije kada su i dalje,  zvanično, nepoznate osobe ubile Gorana Žugića, savjetnika za bezbjednost tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Crne Gore i visokog službenika državne bezbjednosti Darka-Belog Raspopovića.

Za razliku od ta dva zločina za koje je gtovo izvjesno da nikada neće biti rasvijetljena, u slučaju ubistva inspektora Šćekića država je,  prema  dokazima koji su stigli do suda, uspjela da dođe do osumnjičenih, ali ne i da pravosnažno presudi da su upravo oni organizovali i počinili zločin.

Ta optužnica počela je da se raspada već nakon okončanog prvog sudskog postupka, kada su  Vuk Vulević, njegov otac Radoslav Vulević, kao Goran Živković, Dušanka Vujović i Danica Vuković oslobođeni optužbi da su pripadali kriminalnoj grupi koja je organizovala i ubila Šćekića. Odnosno da su počinili krivično djelo zločinačko udruživanje na organizovan način.

Tu odluku su, u januaru 2012. godine, donijele sudije Apelacionog suda Crne Gore. Od tada se ime Vuka Vulevića pominjalo u medijima samo u ulozi oštećenog koji je, zbog neosnovanog lišavanja slobode, od države naplatio pozamašnu svotu novca. I to ne samo zbog neosnovanog hapšenja i pritvaranja vezano za ovaj zločin već i zbog, kako se to pravosnažno utvrdilo, neosnovanog pritvora u slučaja ubistva Faiza Kadrovića u kafe baru Insajder u Cirihu 1999.  Prije toga on je pravosnažno oslobođen i optužbi za učešće u međunarodnom švercu više od 200 kilograma kokaina i utaju poreza.

Naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je ovaj Beranac i dalje pod budnim okom policije i pored činjenice da službe nemaju operativna saznanja da se on bavi nekom vrstom kriminala.

Za razliku od Vulevića  njegov kum Baranin Ljubo Bigović i dalje se nalazi u spuškom zatvoru. I on, baš kao i Vulević ali i drugi sa optuženičke klupe, od trenutka hapšenja negiraju da imaju  veze sa ubistvom Šćekića. Ono što, za razliku od drugih, ovom Baraninu ide u prilog jeste činjenica na koju se tokom više sudskih postupaka pozivao  da se u vrijeme zločina nalazio u spuškom zatvoru. Prva specijalna tužiteljka Stojanka Radović uporno je tvrdila da je Bigović po nerazjašnjenim okolnostima napuštao spuški zatvor kako bi pomogao u postavljanju eksploziva na gradilište Hotela Splendid, a potom se na isti način vraćao u Spuž. Suprotno Radovićevoj, službenici zatvora tvrdili su da to nije bilo moguće. Nakon nekoliko godina u zatvoru Bigović se razbolio. Od tada njegovi advokati pišu žalbe i traže da mu se omogući adekvatno lječenje.

U njegovom slučaju su i sudije Evropskog suda za ljudska prava utvrdile da mu je povrijeđeno pravo na zabranu torture, zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru i na slobodu ličnosti zbog nedostatka opravdanja za pritvor.

Saša Boreta je optužnicom, baš kao i Ljubo Bigović, označen kao organizator podmetanja eksplozija i ubistva Šćekića. Nadležni organi su ga potraživali zbog izdržavanja šestomjesečne kazne zatvora na koju je prije toga osuđen zbog nedozvoljenog držanja oružja. Predao se tri mjeseca nakon objave da se traga za njim, sredinom decembra 2005. godine. Potom su ga inspektori saslušavali i u vezi sa podmetanjem eksplozija na gradilište Hotela Splendid, ali i ubistva inspektora Šćekića. Ta dva slučaja su u tom trenutku bila razdvojena. Boreta je tvrdio da nema ve veze sa tim, ali to nije ubijedilo istražitelje. Nakon što se predao policiji, iza rešetaka je ostao i tu se nalazi i danas gdje čeka odluku sudija Apelacionog suda Crne Gore o tome da li će im biti suđeno ponovo pred sudijama ovog suda.

Na spisku nepravosnažno osuđenih za ubistvo Ščekića nalaze se i Milan – Čila Šćekić, koji je označen kao neposredni izvršilac zločina i Ljubo Vujadinović koji je te noći, po tvrdnjama istražitelja, bio sa njim. I oni se trenutno nalaze u Istražnom zatvoru, gdje su premješteni nakon što je Ustavni sud u junu prošle godine ukinuo osuđujuću presudu Vrhovnog suda, kojom je ova četvorka osuđena na ukupno 120 godina zatvora.

Za sudije Ustavnog suda sporan je iskaz nekada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, koji je u ovom postupku bio ključni svjedok tužiteljke Radović. On je tvrdio kako mu se Boreta povjerio da je njegova ekipa ,,oduvala smrada” misleći na inspektora, te da je sam zaključio da je ubica Šćekić, pošto mu je navodno Budvanin rekao ,,ko će koga, no svoj svoga”.

Vlaović je samo jednom saslušan pred sudom,  kao zaštićeni svjedok. Za sudije Ustavnog suda, koje su utvrdile da je optuženima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, a Boreti i Bigoviću i pravo na pravično suđenje, njegovo svjedočenje je sporno iz mnoštva razloga, a posebno jer mu je u zamjenu za svjedočki iskaz omogućen prekid kazne na koju je osuđen. Takvu nagodbu do tada i nikada poslije crnogorsko zakonodavstvo nije poznavalo.

Optuženi i njegovi advokati su tokom suđenja tvrdil da nije riječ o kredibilnom svjedoku. Predočili su da je riječ o osobi  koja je odgovarala čak i za silovanje e rođake. Sudska vijeća su prihvatala svjedočenje i izricala osuđujuće presude optuženima. Za to vrijeme Vlaović je tražio da mu se ukine policijska zaštita, otkrio je identitet, počinio još niz krivičnih djela, a potom pošao za Beograd odakle je ponovo pokušao da trguje sa crnogorskim prvosudnim organima. Ovog puta to mu nije pošlo za rukom, ali se postavlja pitanje, kako će ga crnogorski istražitelji naći i obezbijediti njegovo novo svjedočenje.

Na spisku optuženih bio je nedavno ubijeni Alan Kožar. On je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja eksploziva na gradilište Splendida, ali su sudije Ustavnog suda ukinule presudu i u ovom slučaju, tako da je i njemu trebalo da se ponovo sudi. Po izlasku iz zatvora Kožar brzo postaje jedan od vođa barskog kriminalnog klana pod patronatom novog vođe zamunskog klana Luke Bojovića. Kožar je naslijedio Luku Đurovića koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. Nije dugo trebalo da njegovo ime ponovo počne puniti stranice crne hronike, počev od toga da je neko pokušao da ga ubije, sumnjičili su ga da stoji iza podmetanja eksplozije pod automobil barskog inspektora, što nije dokazano, a potom je protiv njega podignuta optužnica zbog organizovanja ubistva Budvanina Slobodana Šaranovića.

Prema optužnici, Kožar je za ubistvo angažovao Nišliju Milana Dinića, ali je on odustao od zločina. U ovom slučaju još nema prvostepene odluke, a prije nekoliko dana specijalni tužioci su saopštili da su članovi kriminalne grupa koju je tokom 2016. organizovao Kožar, odgovorne za nedavno ubistvo Saše Klikovca, da su za 200 hiljada planirali likvidaciju člana porodice jednog policijskog funkcionera, ali i da su dobili čak pola miliona kako bi, iz snajpera, na jednoj planini ubili visokokotiranog člana suprotstavljenog kriminalnog klana.

Kožar je zajedno sa Damirom Hodžićem ubijen prošlog mjeseca na Krfu. I dalje nepoznate osobe prišle su automobilu kojim su se žrtve vraćale s plaže, a potom kada su se zaustavili u njih sasuli kišu metaka, ne ostavljajući im ni najmanju mogućnost da prežive. Ubice su za sada nepoznate.

Ubijeni policijski inspektor Slavolju Šćekić ispitivao je slučaj podmetanja eskpozivnih naprava i istražitelji vjeruju da je stradao zato što je došao do imena osoba koje su za to odgovorne. Tokom sudskog postupka saslušan je više puta i suvlasnik Splendida Žarko Radulović, koji je pričao o svojim susretima sa Šćekićem, ali kako je vrijeme odmicalo i njegovo svjedočenje je blijeđelo. Na jednom od posljednjih ročišta saopštio je da ne može da tvrdi da li osumnjičeni imaju veze sa eskplozijama, ali  je i tokom televizijskih gostovanja naglasio da sada zasigurno zna da optuženi Bigović nema veze sa tim krivičnim djelima. Sudovi su ove  naknadne zjave zanemarili.

Šćekić je ubijen ispred svoje porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi, a kako vrijeme odmiče optužnica je sve tanja, a sve  je je  manji broj optuženih kojima se sudi za ovaj zločin. Pitanje je – šta će donijeti novo suđenje?  Da li će sudije, uvažavajući ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, donijeti osuđujuću odluku. I ono najvažnije: da li će pravda biti zadovoljena i zločin ubistva Šćekića biti rasvijetljen?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi

Objavljeno prije

3 dana

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Vladina odluka da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra izazvala je velika negodovanja kod starih zakupaca. Posebno zbog povećanja cijena početnih naknada zakupa, te novog načina bodovanja prijava na tenderima po kom oni koji su godinama gazdovali pojedinim djelovima morske obale, ulagali i razradili veliki biznis na plažama, plažnim barovima i terasama –  neće imati prednost  prilikom ocjenjivanja ponuda

 

 

Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup plaža na Crnogorskom primorju, na osnovu pravilnika o Izmjenama i dopunama Programa  privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024 – 2028. godine kojeg je Vlada donijela 11. februara, izazvao je pravu buru nezadovoljstva među dosadašnjim korisnicima u pojedinim primorskim opštinama.

Javno preduzeće Morsko dobro sa sjedištem u Budvi, objavilo je u ponedjeljak 17. februara Javni poziv za zakup 96 kupališta na području budvanske rivijere. Dan kasnije isto je učinjeno i za plaže na području Bara i Ulcinja, zatim Tivta i Kotora.

Riječ je o javnim kupalištima, dugim prirodnim pješčanim plažama, stjenovitim uvalama i novoizgrađenim malim terasama, kojih na Crnogorskom primorju ima ukupno 563, uključujući nova 74 gradska kupališta izgrađena u organizaciji JP Morsko dobro.

Za 70 hotelskih kupališta biće raspisan tender za novi zakup nešto kasnije, kada se završi posao iznajmljivanja javnih kupališta. Izuzetak čine plaže koje su pod dugoročnim investicionim ugovorima.

Svi ugovori o zakupu kupališta na cijelom primorju su nevažeći. Tender nije bio raspisan prošle godine zbog kašnjenja nadležnog ministarstva sa usvajanjem dokumentacije, zato su odlukom Vlade ugovori sa starim zakupcima po drugi put bili aneksirani. Prethodno su na isti način produženi ugovori 2023. godine, nakon čega je Državna revizorska institucija (DRI) upozorila Vladu da se gube prihodi od zakupa obale zbog produžavanja ugovora sa cijenama i uslovima iz 2019. godine., i dala preporuku da se to ispravi.

Protiv odluke da se raspiše novi tender za zakup morskog dobra glasali su potpredsjednik vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ministri iz redova Demokrata i ministar za ljudska i manjinska prava, Fatmir Đeka, nisu učestvovali u glasanju, dok su ostali članovi Vlade podržali ovu odluku.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema 

Objavljeno prije

3 dana

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Dok bolnice javnog zdravstva kubure sa magnetnim rezonancama,  Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO) je tokom prošle godine za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama. Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura

 

 

Nikšićka i bjelopoljska, dvije najveće opšte bolnice u Crnoj Gori, više od dvije godine čekaju obećane aparate za magnetnu rezonancu (MR). Tenderi su raspisani ali i poništeni. Posljednji put u avgustu prošle godine kada nije podnijeta nijedna ispravna ponuda i ponuđači su isključeni iz postupka javne nabavke.

Cijela procedura kreće ispočetka, pa će ove bolnice u novom postupku tražiti aparate za magnetnu, vrijednosti od po milion eura, drugačije specifikacije, jer su prethodno poručeni već prevaziđeni. Iz Ministarstva zdravlja još su planirali kupovina MR aparata za Klinički centar Crne Gore (KCCG) i KBC Kotor.

Crnogorsko javno zdravstvo raspolaže sa četiri aparata za magnetnu rezonancu koja su u funkciji. Tri ima Klinički centar, od kojih je jedan u Dječijoj klinici, jednu magnetnu rezonancu ima KBC Berane, dok je jedan novi uređaj namijenjen Opštoj bolnici u Baru u fazi instalacije.

Dok javno ne nabavi svoje, građani ove usluge koriste u privatnim zdravstvenim ustanovama. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO)je tokom prošle godine, za snimanje magnetnom rezonancom isplatio 738.783 eura privatnim zdravstvenim ustanovama.Novac su dobile tri klinike sa kojima Fond ima ugovore i to Hipokrat 490.942 eura, Konzilujum 208.435 eura i Moj Lab – 39.406 eura.

Preglede i liječenje osiguranika Fonda za zdravstvo u privatnim klinikama država je 2023. godie platila ukupno oko 2.700.000 eura. Najviše novca je i tokom te godine plaćeno klinici Hipokrat za preglede magnetnom rezonancom – 820 hiljada eura, značajno više nego ove.

U maju prošle godine ova klinika podnijela je krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SPO) protiv direktora Fonda zdravstva Vuka Kadića zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Februara, 2025

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Na sajtu Vlade na kome je prezentiran broj zaposlenih u upravi precizira se- ,,u ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”.

Kada se broju zaposlenih dodaju i ova privredna društva ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu. Ukupno 76.481 zaposlenih.

Prema poralu Moj novac,Instituta Alternativa, u državnim preduzećima zaposleno je 22.105 ljudi. U privrednim društvima na državnom nivou 13.702, a u opštinskim preduzećima 8.403.

I pored neumoljive statistike koja se čita i sa vladinog sajta, premijer tvrdi da već imaju uspjeha u racionalizaciji državne uprave. ,,Centralna vlast je smanjila broj zaposlenih za 400 od novembra 2023. do novembra 2024. godine. Ukupno, zajedno sa lokalnim samoupravama, broj ljudi u javnom sektoru je manji za 150 što znači da su lokalne samouprave više zapošljavale. Čak i u javnim preduzećima je manje zaposlenih, pa je recimo u Rudniku uglja, broj zaposlenih manji za 100, bilo je je 1.300, sada je oko 1150. U Eektroprivredi je isti slučaj. Polako smanjujemo broj zaposlenih, a ove godine ćemo brutalno krenuti u razračunavanje sa ovim problemom”, kazao je Spajić.

Podaci sa sajta Vlade govore da dosadašnje razračunavanje izgleda ovako – do najvećeg povećanja zaposlenih je došlo u Generalnom sekretarijatu Vlade i ministarstvima. U ovim institucijama se broj zaposlenih sa 3.095 u novembru 2021, povećao na više od duplo – 7.353 u decembru prošle godine. Samo od septembra 2024, kada je bilo 7.047 zaposleno je preko 300 novih radnika. Skok je još značajniji od juna 2024. kada je bilo samo 3.379 zaposlenih u ministarstvima i Generalnom sekretarijatu.

Značajan pad zaposlenih u organima javne uprave zabilježen je pod stavkom Organi u sastavu ministarstava –  sa 12.188 iz novembra 2021, na 7.490 u decembru 2024.

Iako premijer pominje smanjenje zaposlenih čak i u javnim preduzećima, statistika svjedoči o velikom povećanju broja radnika u posljednje četiri godine.

Crnogorski elektrodistributivni sistem DOO Podgorica (CEDIS) –  od promjene vlasti 2020. godine kada je bilo 1.360 zaposlenih, došlo se do 1.721 radnika u 2023. godini. Broj radnika se povećao i u Pošti Crne Gore sa 988 u 2020. godini na 1.189 u 2023, Aerodromi Crne Gore sa 961 na 1.124 u 2023. godini. Prema premijerovim podacima o 1.300 zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja, broj radnika se u toj državnoj kompaniji povećao skoro duplo u odnosu na 2020. kada je bilo 691 zaposlenih. Podaci sa sajta Moj novac govore da je zaposlenih u 2023. bilo 1.168.

Lokalna preduzeća su uglavnom u gubitku, ali im to im ne smeta da zapošljavaju radnike. Tako je podgorička Čistoća 2020. godine imala 489 zaposlenih, a 2023. čak 641. Iste godine zabilježila je rekordni gubitak od 1,7 miliona eura.

U susret najavljenoj racionalizaciji uprave, premijer je obećao da država neće zaboraviti svoje bivše zaposlenike. Suština je da se nađe način da se ti ljudi zaposle u privatnom sektoru, kazao je premijer i najavio program Iskra. ,,Inicijativa Iskra će pomoći tehnološkom opismenjavanju građana i za samo tri mjeseca kampa građani će moći da se zaposle na konkurentnim mjestima i primaju dobre zarade”, kazao je Spajić.

Zanimljivo je da je premijer Spajić istakao ,,da je laž da je aktuelna vlast nastavila politiku partijskog zapošljavanja”!

Brojni medijski tekstovi i istraživanja o premrežavanju uprave i državnih preduzeća partiskim, rođačkim i kumovskim kadrovima, govore da je nova vlast ne nastavila, nego čak i unaprijedila partijsko zapošljavanje i nepotističke prakse.

I dok premijer najavljuje otpuštanja, iz Ministarstva javne uprave, koje je zaduženo za ovu problematiku, tvrde da u ovom trenutku nije zahvalno govoriti o višku zaposlenih u javnim ustanovama.

Iz ovog ministarstva Danu su saopštili da Crnu Goru na putu pristupanja EU očekuju brojne obaveze, pa iz tog razloga se očekuje jačanje postojećih kapaciteta javne uprave a čak i regrutovanje novih kadrova.

„Činjenica koja to potvrđuje jeste i da EU, u iznosu od 5,6 miliona eura kroz dva projekta, podržava jačanje kapaciteta u javnoj upravi na centralnom i lokalnom nivou, uključujući usvajanje Plana zapošljavanja i obuku novih državnih službenika za upravljanje EU fondovima, s fokusom na dva pilot sektora (zaštita životne sredine, zapošljavanje i socijalna politika)“, naveli su  iz Ministarstva javne uprave.

Premijer je, s druge strane, izjavio da je ova vlada dva puta slala rješenja Evropskoj komisiiji za smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi. ,,I oni su to oba puta odbili”, rekao je Spajić.

Nadu uliva procjena Ministarstva javne uprave da će u trenutku pristupanja Crne Gore u EU između 100 i 150 službenika biti delegirano na rad u institucijama EU.

Kad će početi i kako će se odvijati smanjenje državne uprave još uvijek ne znamo. Ono što znamo je da ona puno košta.

Svake godine iznova saznajemo da državna uprava nemilice troši novac građana. Tokom protekle godine trošak službenih putovanja u zemlji i inostranstvu koštao nas je 8,4 miliona, a za reprezentaciju (ručkovi, večere, jela, zakuske) oko 950 hiljada eura, odnosno ukupno oko 9,4 miliona eura za te svrhe. Sve to je bilo za oko 2,7 miliona eura više nego što je bilo predviđeno rebalansom budžeta za proteklu godinu.

Saznali smo i da ručkovi lokalnih i državnih funkcionera često koštaju preko hiljadu ili par hiljada eura, da poslanici tokom godine uspiju o našem trošku da obiđu preko 10 inostranih destinacija, da se i pored preko 4.500 službenih automobila i dalje izdvajaju stotine hiljada za kupovinu novih… Uobičajeno, glomazni državni aparat ima svoje potrebe i prohtjeve koje građani plaćaju. Sve do neke racionalizacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo