Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Preci i potomci

Objavljeno prije

na

Bila je to još jedna svečanost sa ministrima i ambasadorima. Otvorena je Diplomatska akademija Gavro Vuković u Podgorici. Novih i mladih polaznika biće ukupno 37, svi iz Ministarstva vanjskih poslova. Učiće se diplomatskim vještinama kako bi našu zemlju što bolje predstavili svijetu. Svečanost su malo pomutili novinari koji su se sjetili da je prije deset godina jednom već otvorena Diplomatska akademija Gavro Vuković. Pitali su ministra inostranih poslova Milana Roćena što je bilo sa tom ustanovom. Za one koje ne pamte, Akademija je radila pri Pravnom fakultetu, a mogao ju je pohađati i poneko ko nije izašao iz šinjela ministra Roćena. Ministar je novinaru odgovorio da nije baš bio zadovoljan kako je Akademija radila. Pik isponove. Priča o Diplomatskoj akademiji je priča o novoj kasti u našoj zemlji. Kasti privilegovanih, onih kojima je sve dozvoljeno i sve mogu. Zna se kako se dolazi do zaposlenja u Ministarstvu inostranih poslova. Odavno se govori o tome da je, da bi se dobilo mjesto u MIP-u, potrebno biti nečiji sin ili kćerka ili ozbiljan faktor u nekoj od vladajućih partija.

Diplomate su nam kao cvijeće. Tu karijeru bio je započeo, pa nakratko, zbog nekog sudskog procesa jer je malo tukao novinare, prekinuo sin gradonačelnika Miomira Mugoše – Miljan. Kao da se ništa nije dogodilo, nedavno je vraćen na posao u MIP-u. Mugoše su važan dio kaste.

Tu je i kćerka predsjednika države Filipa Vujanovića. Ona je nakon završenih studija našla uhljebljenje u Opštini Podgorica, kod partijskog druga njenog oca. Nije na pripravnički čekala tri godine kao, recimo, djevojka koja je pisala premijeru na Facebooku, tražeći od njega da joj pomogne da dođe do posla.

Da nepotizam cvjeta primijetio je i predsjednik parlamenta i Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić kada je na sva zvona objavljeno da se ne zna ko sve od stranačkih funkcionera SDP-a i članova njihovih porodica ne radi u Aerodromima, preduzeću sa najvišim zaradama u našoj zemlji. Sestre, braća, kćerke, rođaci, žene – objavljivali su mediji mjesecima. Krivokapić je, u trenutku nadahnuća, rekao da se tome mora stati na kraj. Nije se prstom mrdnulo. Ništa čudno, budući da je Krivokapićeva supruga radila u Centralnoj banci, pa onda u, takođe državnom, Monteputu. Mjesto u Centralnoj banci ostavila je u nasljeđe kćerki.

Potpredsjednički status u Opštini Budva važan član klana Marović neko vrijeme je zamijenio državnim hljebom u Spužu, ali to ni iz daleka nije kraj brizi vlasti o Marovićima. Kćerka skrajnutog potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića glavni je administrator Opštine Budva.

Ovih se dana vijeća i hoće li se ponovo prekršiti zakon kako bi kćerka profesora Veselina Vukotića – Milica ostala u Savjetu Agencije za elektronske komunikacije. Kao i prošlog puta, sporno joj je radno iskustvo. Mediji pišu da je u vladajućoj koaliciji postignut dogovor da joj se progleda kroz prste. Baš neobično.

Da se sve nosi iz kuće pokazuje i to da djeca sudija i tužilaca vole ista zanimanja kao njihovi roditelji. Tako je kćerka bivšeg tužioca a sada direktora ZIKS-a Milana Radovića zaposlena u Tužilaštvu, tamo su posao našli i njegovi rođaci. Kao i sin Ombudsmana Šućka Bakovića, ali i bivšeg sudije Novaka Ražnatovića. Prošle godine objavljeno je da je samo predsjednik Privrednog suda Dragan Rakočević preko veze zaposlio u tom sudu malu armiju od oko 70 službenika. Rakočević je na optužbe odgovorio da je zaposlio samo samo brata od strica i kćerku brata od tetke.

Profesorska djeca, logično, dolaze da rade na fakultetima gdje predaju njihovi roditelji. Na Pravnom fakultetu u Podgorici, tri dugogodišnja redovna profesora zaposlila su svoju djecu kao asistente. Pored nasljednika, zapošljavaju se snahe, zetovi i svastike, a ovo okupljanje rođaka je, kako su ranije objavili mediji, najzastupljenije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. I tako redom. Svaka institucija ima svoje očeve i svoju djecu, svoje pretke i potomke.

U teoriji postoji i širi pojam od nepotizma. To je kronizam, kada se prednost pri zapošljavanju daje prijateljima i kolegama. Na primjer, u Velikoj Britaniji se kronizam označava izrazima ,,stare školske veze” ili ,,momci iz starog kluba”. U našoj verziji, imamo na čelu vlade Igora Lukšića, a najbliži su mu saradnici drugovi są fakulteta, ministri ekonomije i finansija Vladimir Kavarić i Milorad Katnić.

Teorija nema ime za to kada se kumovima i prijateljima pokloni pola države. Praksa bivšeg premijera Crne Gore bilježi Vuka Rajkovića, Veselina Barovića, Zorana Bećirovića, Dragana Brkovića, Duška Bana i ostale.

Ni Lukšića nijesu zaobišle optužbe da svojoj rodbini namješta poslove. MANS ga je optužio da je odobrio usklađivanje plana za Lapčiće, gdje najveću korist ima kompanija Atena Bohor, čiji je izvršni direktor Lukšićev tast Milovan Bajović. U firmi Atena Bohor zaposlena je i Lukšićeva supruga Nataša.

Nekada je dovoljno i samo zažmuriti kao u slučaju vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić. Ona je rukovodila istragama protiv Miomira Mugoše, šefova u Kombinatu aluminijuma, Elektroprivredi Crne Gore, dok je njen suprug Budimir Čarapić potpisivao poslovne aranžmane baš sa tim ljudima i firmama. Biće da Ranka kod kuće ne priča o poslu, pa nije znao.

Koliko je važno pripadati kasti pokazuje i ovih dana zabilježeni transfer polovine jedne privatne televizije u državnu. Glavni menadžer je iz gospodarevog najbližeg okruženja i eto rješenja za sve njemu mile i drage. Sad ih plaćaju građani Crne Gore. Baš kao i ostale koji su do udobnih mjesta stigli utabanim stopama svojih najbližih.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo