Bila je to još jedna svečanost sa ministrima i ambasadorima. Otvorena je Diplomatska akademija Gavro Vuković u Podgorici. Novih i mladih polaznika biće ukupno 37, svi iz Ministarstva vanjskih poslova. Učiće se diplomatskim vještinama kako bi našu zemlju što bolje predstavili svijetu. Svečanost su malo pomutili novinari koji su se sjetili da je prije deset godina jednom već otvorena Diplomatska akademija Gavro Vuković. Pitali su ministra inostranih poslova Milana Roćena što je bilo sa tom ustanovom. Za one koje ne pamte, Akademija je radila pri Pravnom fakultetu, a mogao ju je pohađati i poneko ko nije izašao iz šinjela ministra Roćena. Ministar je novinaru odgovorio da nije baš bio zadovoljan kako je Akademija radila. Pik isponove. Priča o Diplomatskoj akademiji je priča o novoj kasti u našoj zemlji. Kasti privilegovanih, onih kojima je sve dozvoljeno i sve mogu. Zna se kako se dolazi do zaposlenja u Ministarstvu inostranih poslova. Odavno se govori o tome da je, da bi se dobilo mjesto u MIP-u, potrebno biti nečiji sin ili kćerka ili ozbiljan faktor u nekoj od vladajućih partija.
Diplomate su nam kao cvijeće. Tu karijeru bio je započeo, pa nakratko, zbog nekog sudskog procesa jer je malo tukao novinare, prekinuo sin gradonačelnika Miomira Mugoše – Miljan. Kao da se ništa nije dogodilo, nedavno je vraćen na posao u MIP-u. Mugoše su važan dio kaste.
Tu je i kćerka predsjednika države Filipa Vujanovića. Ona je nakon završenih studija našla uhljebljenje u Opštini Podgorica, kod partijskog druga njenog oca. Nije na pripravnički čekala tri godine kao, recimo, djevojka koja je pisala premijeru na Facebooku, tražeći od njega da joj pomogne da dođe do posla.
Da nepotizam cvjeta primijetio je i predsjednik parlamenta i Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić kada je na sva zvona objavljeno da se ne zna ko sve od stranačkih funkcionera SDP-a i članova njihovih porodica ne radi u Aerodromima, preduzeću sa najvišim zaradama u našoj zemlji. Sestre, braća, kćerke, rođaci, žene – objavljivali su mediji mjesecima. Krivokapić je, u trenutku nadahnuća, rekao da se tome mora stati na kraj. Nije se prstom mrdnulo. Ništa čudno, budući da je Krivokapićeva supruga radila u Centralnoj banci, pa onda u, takođe državnom, Monteputu. Mjesto u Centralnoj banci ostavila je u nasljeđe kćerki.
Potpredsjednički status u Opštini Budva važan član klana Marović neko vrijeme je zamijenio državnim hljebom u Spužu, ali to ni iz daleka nije kraj brizi vlasti o Marovićima. Kćerka skrajnutog potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića glavni je administrator Opštine Budva.
Ovih se dana vijeća i hoće li se ponovo prekršiti zakon kako bi kćerka profesora Veselina Vukotića – Milica ostala u Savjetu Agencije za elektronske komunikacije. Kao i prošlog puta, sporno joj je radno iskustvo. Mediji pišu da je u vladajućoj koaliciji postignut dogovor da joj se progleda kroz prste. Baš neobično.
Da se sve nosi iz kuće pokazuje i to da djeca sudija i tužilaca vole ista zanimanja kao njihovi roditelji. Tako je kćerka bivšeg tužioca a sada direktora ZIKS-a Milana Radovića zaposlena u Tužilaštvu, tamo su posao našli i njegovi rođaci. Kao i sin Ombudsmana Šućka Bakovića, ali i bivšeg sudije Novaka Ražnatovića. Prošle godine objavljeno je da je samo predsjednik Privrednog suda Dragan Rakočević preko veze zaposlio u tom sudu malu armiju od oko 70 službenika. Rakočević je na optužbe odgovorio da je zaposlio samo samo brata od strica i kćerku brata od tetke.
Profesorska djeca, logično, dolaze da rade na fakultetima gdje predaju njihovi roditelji. Na Pravnom fakultetu u Podgorici, tri dugogodišnja redovna profesora zaposlila su svoju djecu kao asistente. Pored nasljednika, zapošljavaju se snahe, zetovi i svastike, a ovo okupljanje rođaka je, kako su ranije objavili mediji, najzastupljenije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. I tako redom. Svaka institucija ima svoje očeve i svoju djecu, svoje pretke i potomke.
U teoriji postoji i širi pojam od nepotizma. To je kronizam, kada se prednost pri zapošljavanju daje prijateljima i kolegama. Na primjer, u Velikoj Britaniji se kronizam označava izrazima ,,stare školske veze” ili ,,momci iz starog kluba”. U našoj verziji, imamo na čelu vlade Igora Lukšića, a najbliži su mu saradnici drugovi są fakulteta, ministri ekonomije i finansija Vladimir Kavarić i Milorad Katnić.
Teorija nema ime za to kada se kumovima i prijateljima pokloni pola države. Praksa bivšeg premijera Crne Gore bilježi Vuka Rajkovića, Veselina Barovića, Zorana Bećirovića, Dragana Brkovića, Duška Bana i ostale.
Ni Lukšića nijesu zaobišle optužbe da svojoj rodbini namješta poslove. MANS ga je optužio da je odobrio usklađivanje plana za Lapčiće, gdje najveću korist ima kompanija Atena Bohor, čiji je izvršni direktor Lukšićev tast Milovan Bajović. U firmi Atena Bohor zaposlena je i Lukšićeva supruga Nataša.
Nekada je dovoljno i samo zažmuriti kao u slučaju vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić. Ona je rukovodila istragama protiv Miomira Mugoše, šefova u Kombinatu aluminijuma, Elektroprivredi Crne Gore, dok je njen suprug Budimir Čarapić potpisivao poslovne aranžmane baš sa tim ljudima i firmama. Biće da Ranka kod kuće ne priča o poslu, pa nije znao.
Koliko je važno pripadati kasti pokazuje i ovih dana zabilježeni transfer polovine jedne privatne televizije u državnu. Glavni menadžer je iz gospodarevog najbližeg okruženja i eto rješenja za sve njemu mile i drage. Sad ih plaćaju građani Crne Gore. Baš kao i ostale koji su do udobnih mjesta stigli utabanim stopama svojih najbližih.
Veseljko KOPRIVICA