Crna Gora usvaja evropsku regulativu – jedna je od rečenica koju često čujemo od političara vladajuće koalicije. I prvi ljudi raznoraznih institucija kada se hvale svojim radom ističu kako su uspjeli da u oblast kojom se bave uvedu sve sama evropska zakonska rješenja.
No, od objavljivanja zakona u Službenom listu do njegove primjene dugačak je put. A prepreke često i nepremostive. Tako da ono što piše u zakonu često nema dodirnih tačaka sa realnošću.
PRIMJER PRVI: Nakon što je zaprijećeno kaznama i oštrim kontrolama – sa kafanskih stolova po Crnoj Gori nestale su pepeljare. Sve je izgledalo kao da će Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda zaživjeti pa će nepušači, kao svuda u Evropi, moći da dišu punim plućima u restoranima i kafićima. Dva dana bez trećeg’, rekli bi u Crnoj Gori. Baš tako je i izgledalo.
Teško je danas naći kafić u Podgorici gdje se ne puši. Pepeljara, uglavnom, nema ali su tu tanjirići koji služe za istu namjenu. Izvještaji o broju kažnjenih i naplaćenim iznosima govore da inspekcije obilaze lokale, ali mnogi ih se ne boje. Iz Turističke inspekcije koja kontroliše ugostiteljske objekte rečeno je čak da se vlasnici lokala nerijetko grubo obračunavaju sa inspektorima kako bi pokazali da su nezadovoljni i zakonom i inspekcijom. Eto, baš neće da poštuju pravilo da gosti ne smiju da zapale u njihovoj kafani.
Krajem decembra Zdravstveno sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja, koja kontroliše javne ustanove, saopštila je da je u proteklih pet mjeseci od stupanja na snagu Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda uradila 1. 202 nadzora. Utvrđena je 181 nepravilnost i donijeta su 142 ukaza da se nepravilnosti uklone. Zbog pušenja u javnom i radnom prostoru i neisticanja oznaka o zabrani izrečeno je 59 novčanih kazni. Sve su naplaćene.
No, iako se čini da su ovoga puta i inspekcije i nadležna ministarstva krenula u ozbiljnu akciju – još nam kafane, i pored evropskih zakona, ne izgledaju ni malo evropski.
PRIMJER DRUGI: I dok Ministarstvo zdravlja pokazuje zainteresovanost za zakon koji je u njegovom domenu – njihove kolege iz Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije nisu tako temeljite kada je šenlučenje u pitanju. O novogodišnjim, a posebno božićnim, praznicima građani Crne Gore su pokazali čime raspolažu. Badnje i božićno veče, koje bi trebalo da se proslavlja u porodičnom okruženju – obilježeno je pucnjima koji su počeli da se prolamaju nebom već u rano badnje jutro. Zvučalo je – kao da su devedesete. Bilo je tu i suvenira iz tih godina. Uspomene sa ratišta.
Prema procjenama – svaki šesti građanin Crne Gore ima bar jedan komad oružja. Mnogi ga posjeduju nezakonito. Prema podacima MUP-a, u Crnoj Gori je registrovano 105.000 komada vatrenog oružja. Niko ne zna koliko je neregistrovanog.
I pored nekoliko akcija u kojima je traženo od građana da prijave nelegalno oružje – još je puno bombi, pištolja i pušaka ispod kreveta i po ormarima. Praznici, kada se pred komšijama i rodbinom građani Crne Gore razmeću šenlučenjem, izgledaju kao idealno vrijeme da policija otkrije što više onih koji krše zakon – nelegalno posjeduju oružje i ugrožavaju bezbjednost. No, ni ove godine policijski bilans nije sjajan.
Na upit Monitora iz Uprave policije je stigao odgovor iz kojeg se vidi da je za vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika na djelu uhvaćeno svega nekoliko ljudi. U Herceg Novom je 31. decembra napisana jedna prekršajna prijava zbog pucanja iz pištolja. Dva dana kasnije u Berislavcima je bačena bomba i jedno dijete je umalo stradalo. Epilog je krivična prijava, a bombaš se nakon dva dana opet našao u svojoj kući. Između Nove godine i Božića jednom Podgoričaninu i dvojici Cetinjana policija je pronašla oružje. A onda su uslijedila i dva, javnosti poznata slučaja, pucnjava ispred hotela Grand i bacanje dinamita kod Bara. I to je to – kada je u pitanju policija.
S obzirom na to koliko je pucnjave i šenlučenja bilo tokom praznika – premalo je prijava i oduzetoga oružja. Pucnji koji su odlijegali Crnom Gorom tokom praznika nisu zvučali nimalo evropski. I što je najvažnije – mogli su za nekoga biti pogubni. Zato i dalje ostaje aktuelno pitanje – kada će konačno vlasti krenuti u obračun sa onima koji imaju nelegalno naoružanje i koriste ga kada im padne na pamet.
PRIMJER TREĆI: U sezoni skijanja, u zemlji koja se diči svojim turističkim potencijalima, opet se nameće pitanje koliko su nam skijališta sigurno mjesto za provođenje slobodnog vremena. Podsjetimo – prošle godine stradao je osmogodišnjak kada su ga pokupile motorne saonice.
Ima ih i ove godine. Iako u Zakonu o skijalištima jasno piše: ,,Na ski stazi, osim službenih motornih vozila ne može biti prisutno nijedno drugo motorno vozilo”.
U nastavku pojašnjenje: motorne sanke, osim službenih, mogu da se koriste samo na specijalizovanim stazama i površinama koje su posebno pripremljene i obilježene za njihovo korišćenje. Na žalost – nije tako.
Na stazama za početnike svi su zajedno, koliko god to opasno bilo, i oni koji tek uče skijanje, i oni koji sankaju, i roditelji koji nadziru djeci, i njihovi instruktori. Koliko su bezbjedne takve ski staze – suvišno je objašnjavati.
Slično je i sa instruktorima skijanja koji, po zakonu, moraju da budu ovlašćene osobe, sa važećom licencom, prepoznatljivim odijelom i vidnom oznakom da su ski instruktori. Uz to – škola skijanja mora da ima zaključen ugovor o osiguranju ,,korisnika usluga podučavanja od posljedica nezgoda”.
Malo ko u Crnoj Gori to, zaista, i nudi. I opet – nikome ništa.
Ovo su samo tri primjera kako se u Crnoj Gori ne poštuju zakoni. Čemu onda i kome služe?
Nesigurna skijališta
U Crnogorskoj asocijaciji instruktora i trenera sportova na snijegu (MASI) kažu da, pored toga što se ne poštuje sve što je propisano aktuelnim zakonom o skijalištima, zakon treba dodatno upotpuniti kako bi obezbijedili veću sigurnost na skijaškim stazama. Prema riječima Milete Lekovića, koji je vođa stručnih programa u MASI – treba tačno utvrditi minimalan broj spasilaca na stazi prema broju skijaša, potom uvesti obavezu da djeca do 14 godina moraju imati zaštitnu kacigu, što je i evropski i svjetski standard, precizirati dužnosti nadzornika ski centra, te reference koje mora da posjeduje za taj posao. Leković tvrdi i da nam nedostaju zakon o žičarama, pravilnik o znacima u ski centru kao i još cijeli niz pravilnika kojima bi se regulisala bezbjednost na skijališima
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice