Slavoljub Migo Stijepović, ministar prosvjete, nije, kune se, ni pomislio od plate da odbija direktorima osnovnih škola zato što su se, kako to mediji tvrde, javno žalili da nemaju dovoljno kompjutera. Ne bi on u slobodu govora koliko u svetinju.
Mada jes uveo „ neka pravila koja se moraju poštovati”. Direktori su „profesionalci koji sprovode politiku ministra”, slobodno „govore ono što je u javnom interesu” a poštuju pravila, objasnio je ministar. Jedno od Migovih pravila za direktore – „može se razgovarati sa novinarima, ali da se pazi šta se priča” – objasnila je jedna direktorica. A na šta treba da se pazi zna najbolje ministar, pa se direktor od reda mora prvo njemu obratiti.
DPS PROFESIONALCI: Kako se od novinara pazi dokazani „profesionalac” nedavno je demonstrirao direktor OŠ Dragiša Ivanović Niko Raičević, inače javno optuživan da pred izbore „sa zaposlenima vodi političke razgovore” i broji ima li ih dovoljno za DPS. Novinari od njega ni riječ o ukradenim dnevnicima u toj školi nijesu uspjeli izvući. „Nemam pojma ko ste vi, možete da budete bilo ko, mene može da pozove i Al Kaida”, bio je ubojiti argument Raičevića. Ne može se novinarima vjerovati ni kad se predstave. Pušti đavola, ima ih i „krvožednih”, što kaže bivši premijer.
I neka, treba bit oprezan. Zamisli da svijet sazna koliko imamo kompjutera. Doduše, možda bi, da znaju, progledali kroz prste ovim našim đacima na PISA testiranjima, pa bi skočili koje mjesto visočije.
Ostalo je da se Migu vjeruje na riječ. Govori li ministar istinu utvrditi se ne može, jer nijedan od direktora kojima je prijetilo rezanje plate zbog razgovora sa novinarima, živ to javno neće da prizna. Od čega ih je stra, ne zna se.
Migo zna za jadac. Kada su mu novinari kazali da je jedan od direktora anonimno potvrdio da su trebali biti kažnjeni, ministar je spreman priupitao: „Kako se zove taj direktor koji je to potvrdio? Nema tu, pa, njih ima preko 300 i on mora da ima ime i prezime”. E, tako se brale sa novinarima razgovora.
DIKTATURA I DOMINO EFEKAT: Branka Bošnjak za Monitor upozorava da su Migova pravila o granicama slobode govora samo logična posljedica nedavnih izmjena zakona o obrazovanju kojima je Stijepović ozakonio partijsku diktaturu u školama.
Ona kaže: „Izmjene Zakona o opštem obrazovanju, usvojene bez obzira na upozorenja PZP-a, omogućile su ministru Stijepoviću da pokaže ‘raskoš’ svog demokratskog kapaciteta, što on vrlo revnosno čini. On bi želio, da za preko 250 obrazovnih institucija bude portparol, i da niko ne može da da izjavu, osim on, da se ne bi slučajno kome omaklo da svojom glavom misli i da kaže istinu o stanju”.
Predlog izmjena i dopuna opšteg zakona o obrazovanju Stijepović je po hitnom postupku uputio ljetos Skupštini na usvajanje. Usvojenim izmjenama utvrđeno je da ministar, a ne školski odbor kao do tada, bira direktore škola.
Migo, poznat kao čovjek od akcije, tako je samo spriječio „domino efekat” na koji je upozorio njegov prethodnik Sreten Škuletić koga je na mjestu ministra zatekla pobuna cetinjskih gimnazijalaca.
Podsjećanje: cetinjski gimnazijalci su se nakon 40 dana protesta izborili da direktor škole bude onaj kojeg su oni htjeli. Taj slučaj pokazao je koliko je bitan školski odbor. Završilo se tako što je ministar Sreten Škuletić potpisao izbor Školskog odbora i Miomir Đurišić je ponovo postao direktor.
Škuletić je tada upozorio da bi moglo doći ,,do domino efekta cetinjskog sindroma” , da bi možda neki drugi gimnazijalci poželjeli da utiču na izbor direktora.
Razgolio je ono što se znalo: da su direktori škola ne samo partijski vojnici, već i aktivisti koji „drže prosvjetare”, da glasaju kako treba. Jedan od metoda pokazalo se tada, su i ugovori na određeno vrijeme koje su DPS direktori najčešće koristili pri zapošljavanju dok ne postignu cilj. Tu su obećanja o stanovima solidarnosti, ali i manje suptilnije metode. Prethodno se saznalo da direktori škola čak pred izbore dobijaju obrasce koje popunjavaju sa sve matičnim brojevima zapošljenih i političkim opredjeljenjem.
Cetinjski gimnazijalci pokazali su vlastima gdje su slabi. A onda je na djelo stupio Migo. Njegovim dolaskom na mjesto ministra, DPS je umjesto domino postigao željeni efekat.
U AKCIJI: Prvo što je po dolasku na mjesto ministra uradio bile su izmjene zakona o obrazovanju. Postarao se da školski odbori postanu tek demokratski ukras, preko kog gimnazijalci neće moći više da biraju direktore. Niti bilo ko drugi do ministra. Usput je zakrpio i druge nedostatke: Đukanović je dobio licencu za svoj UDG, i mogućnost da finansijske nedaće svog privatnog univerziteta krpi iz budžeta.
I Branka Bošnjak podsjeća da je „strahovlada” u školama bila prisutna i ranije, „ali da se to radilo mnogo sofisticiranije u odnosu na manir kojim se sad služi ministar Stijepović”. Sofisticiran nije, ali djeluje.
Ona kaže da je od ministra Stijepovića to ne iznenađuje te da je PzP uzalud skretao pažnju, da takav neko ne zaslužuje poziciju koju su mu namijenili. „Postaje, međutim, očigledno da je obesmišljavanje obrazovnog sistema bio strateški cilj Vlade u ostavci”. Od Stijepovića su, smatra ona, veći problem „servilnost i ćutanje direktora škola, koji dozvoljavaju da se ministar ovako poigrava sa njima”.
„Izgleda da su mrvice koje panu sa stola ministra Stijepovića mnogo značajnije od zaštite dostojanstva, tako da me ne čudi zašto nam i djeca pokazuju toliko odsustvo zdravog, slobodnog, rezonskog razmišljanja što je pokazao PISA test”, kaže Bošnjak.
Ćutanje direktora nije bez rezona. Migo je ovih dana zatražio od predškolskih i školskih ustanova da raspišu konkurs za direktore u skladu sa izmjenama zakona. On će suditi ko je profesionalac a ko ne.
Milena PEROVIĆ–KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice