Duško Marković, predsjednik (Sinđine) Vlade gostovao je u (jednako Sinđinom) parlamentu kako bi na premijerskom satu odgovarao na unaprijed postavljena poslanička pitanja. U isto vrijeme, iz srpske ( i Sinđine) ambasade u Podgorici javnosti se, otvorenim pismom, obratila Branka Milić, nesuđeni saborac i(li) još nepresuđena žrtva Aleksandra Saše Sinđelića, koji je prije nešto više od dvije godine predstavljan kao organizator pokušaja državnog udara, a onda unaprijeđen u svjedoka saradnika u sudskom postupku protiv „terorista u pokušaju”.
Kada sažmemo to što smo čuli i pročitali iz Markovićeve besjede i Milićkinog pisma, biće nam lakše da odredimo gdje smo i kuda idemo.
„Kada dođete na vlast radite šta god hoćete”, poručio je premijer jednom od lidera DF-a koji je obećao da će on i njegovi „kada dođu na vlast” raskinuti sve koruptivne ugovore. „Hapsite, progonite, zabranite privatnim investitorima da ulažu. Ja se samo čudim kako ste vi stekli imovinu jer, prateći iz medija, razumijem da je vaš prvi novac došao iz privatizacionih aranžmana, kao konsultanta koji je radio i za Crnu Goru i za velike kompanije u Srbiji. A vidimo kako je stanje u Srbiji…”.
Sve ovo, i još ponešto, premijer je sasuo u momentu kada je njegov sagovornik ostao bez prava na odgovor. Imao je Marković kad i od koga da nauči kako se to radi. Sjetimo se anonimnih dojava na račun opozicionih lidera koje je, kao ministar policije, pred poslanicima i TV kamerama čitao Filip Vujanović.
Branka Milić u pisanoj formi nudi svoje viđenje onoga što je prethodilo njenom odlasku iz sudnice Višeg suda i „bjekstvu” u Ambasadu Srbije. Suština je, piše ona, u tome, što je umjesto bolovanja koje je za nju preporučula Klinika za kožne bolesti u Podgorici, sutkinja Mugoša preduzela drugu mjeru: odlučila je da je prisutni sudski vještak medicinske struke pregleda i ocijeni njenu sposobnost da prati suđenje. Kad se ista stvar ponovila i narednog dana, Milićeva i njen advokat pobunili su se, pored ostalog i zbog toga što je pregleda i, obnaženu, fotografiše mobilnim telefonom ljekar koji je po specijalizaciji – patolog.
U Skupštini, premijer Marković nije ostao ravnodušan na primjedbe opozicionog poslanika koji je ocijenio da njegova Vlada postupa „kao trgovačko društvo u kome svaka članica vladajuće koalicije ima određen broj akcija kojima trguje”. Pa mu je – pored svog uvažavanja koje ima prema dotičnom – „kao najstarijem poslaniku u parlamentu”, prebacio da je do saznanaja o trgovačkom karakteru vlasti, možda, došao kada mu je vlast vratila hiljade kvadrata na Velikoj plaži.
Ispostavilo se da je Marković loše informisan. Najstariji poslanik, zapravo poslanica, u aktuelnom sazivu Skupštine Crne Gore dolazi iz njegove partije. Nije to bila jedina premijerova nepreciznost tokom premijerskog sata. Na njegovu tvrdnju da se novac iz novih kredita koristi samo za vraćanje dugova i finansiranje kapitalnih investicija, odgovorio je Raško Konjević. Prema njegovoj računici, kapitalni budžet u poslednje četiri godine realizovan je u iznosu 380 miliona manjem od planiranog. „Pare namijenjene kapitalnom budžetu potrošene su najvećim dijelom u tekuće izdatke koji su bili za 160 miliona viši od planiranih”. Eto tako.
Još je premijer pojasnio kako nije na njemu i njegovoj Vladi da sudi o karakteru referenduma koji je DPS organizovao 1992. kako bi ozvaničio državni savez sa Miloševićevom Srbijom. Ali su voljni da ponište odluke tzv. Podgoričke skupštine od prije 100 godina. Mada ne znaju da li to znači da se nasljednicima porodice prognanog kralja Nikole Petrovića vraća tada konfiskovana imovina. Zato znaju da „protivničkog” poslanika podsjete kako se trudio da „minira” referendum o nezavinsosti iz 2006.
Analitičari će procijeniti koga je ovonedjeljni nastup premijera Markovića uspio da pridobije, a koga da zaplaši. Stručnjaci drugih profila već vijećaju koliko bi Branka Milić mogla ostati i opstati zatvorena u ambasadi matične države. Tako je to sa „sinđelićima”. Dvije godine nakon događaja koji su im promijenili živote, jedni se hvale. Drugi se žale. Imaju zašto.
A Sinđa? On je svoje izvršio i završio. Organizovao. Svjedočio. Nestao odakle je i došao. Pa, ako ga se sjete – sjete se.
Zoran RADULOVIĆ