Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pravda po Petru

Objavljeno prije

na

Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Sud je novinara Petra Komnenića osudio da plati novčanu kaznu, Petar nije platio, ima da robija. Zveče evropski praporci, kleveta, zbog koje Petar Komnenić treba da ide u zatvor, više nije krivično djelo, ali, čvrsti su ovdje temelji pravde – bila je. Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Vijeće Osnovnog suda u Podgorici donijelo je rješenje o zamjeni novčane kazne od 3.000 eura izrečene Komneniću, sa četiri mjeseca zatvora. Dvadeset pet eura po danu, po zakonu. Kod tog preračunavanja otprilike, završava se sva pravda koju su sudovi demonstrirali u ovom slučaju.

Petar Komnenić je u februaru ove godine osuđen za klevetu zbog teksta Sudije pod prismotrom objavljenog u Monitoru u maju 2007. Pisao je o nezakonitim mjerama tajnog nadzora kojim su pojedine sudije, na zahtjev tužilaštva, stavljene pod prismotru. Tužilaštvo je, napisao je Komnenić, sumnjalo u rad sudija, pored ostalog, zato što je

Viši sud, mimo zakona, omogućavao Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Vulević i njegovi “gosti” kasnije su obuvaćeni istom optužnicom za zločinačko udruživanje i ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Komnenićevi izvori tvrdili su da su pod prismotrom bili predsjednik Višeg suda Ivica Stanković i sudija Radovan Mandić. Ivica Stanković, koji je u međuvremenu avanzovao u sudiju Vrhovnog suda Komnenića je tužio za klevetu, Mandić, sada advokat, pred sudom je tvrdio da mu je istražni sudija Hamid Ganjola ispričao kako je pod prismotrom bilo pola suda.

Tokom procesa u Osnovnom sudu saslušani su viđeni svjedoci. Direktor Uprave policije, sada magistar, Veselin Veljović, vrlo je uporno tvrdio da se poimenično o sudijama nije izjašnjavao pred skupštinskim Odborom za bezbijednost i odbranu. Preciznije, tokom dijela susreta sa parlamentarcima otvorenog za javnost. Ono što je pričao zatvoreno za javnost službena je tajna, te se Veljović izjasniti nije mogao. Sud je to cijenio kao dokaz da prvi policajac o sudijama govori sve najljepše.

Komnenić je pisao da je mjere tajnog nadzora inicirala Stojanka Radović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal, da je tajni nadzor protiv sudija Višeg suda formalno zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a da je sudski nalog dao tadašnji istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola, sada advokat. Petar Komnenić je pronašao, a Monitor objavio dopise koji svjedoče o prepisci između istražnog sudije i specijalne tužiteljice u povodu mjera tajnog nadzora. Osnovi sud je ocijenio da se ne da ustanoviti na koje se to tačno osobe odnosilo. Prepiska takođe dokazuje da je predmet ispario. Dešava se.

Sudija Mandić svjedočio je kako mu je istražni sudija Ganjola povjerio da ga prisluškuju i prate, kao i da će taj tretman trajati dva mjeseca. Prema zakonu, nakog tog roka, ili se ,,subjekat” optuži ili se pred njim uništi prikupljeni materijal. Uzalud je Mandić jedva čekao da vidi rezultate mjera tajnog nadzora, sve je nestalo. Ganjola je sudu rekao da nije Mandiću govorio ništa. Bio je ubjedljiv, ocijenio je sud.

Ptičice pjevaju kako se mjerama tajnog nadzora daju prikupiti zanimljivi materijali. Ko s kim i tako to, na primjer. Zgodno dođe ako kad nekom sudiji padne napamet da otkaže poslušnost.

Sve u svemu, ozbiljan je trud Osnovni sud uložio da dokaže kako se ,,u radnjama okrivljenog Komnenić Petra stiču svi bitni elementi bića krivičnog djela kleveta”. Sud je bio velikodušan i nije izrekao maksimalnu kaznu od osam hiljada eura i, umjesto za petnaest, dao je rok da se kazna ima platiti za tri mjeseca. Viši sud je potvrdio presudu Osnovnog. Monitor je bio spreman da plati kaznu, ali je Komnenić to iz principa odbio.

Akcija za ljudska prava upozorila je da su presude Osnovnog i Višeg suda u Podgorici protiv Petra Komnenića donijete protivno standardu iz prakse Evropskog suda u Strazburu koji zahtijeva da se posebno uzme u obzir da li je novinar pokrenuo pitanje od javnog značaja. U takvom slučaju ne zahtijeva se od novinara da dokaže apsolutnu istinitost svojih tvrdnji. Šta zna Strazbur šta je nama od javnog značaja.

Državno tužilaštvo je uskratilo odgovor na pitanje Akciji za ljudska prava o tome šta je preduzeto da se istraže navodi Komnenića o prisluškivanju sudija i nestanku predmeta o tom prisluškivanju iz Višeg suda u Podgorici. Iako je Upravni sud još u maju ove godine poništio rješenje Ministarstva pravde, koje je podržalo Vrhovno državno tužilaštvo u uskraćivanju informacija, i naložio donošenje novog rješenja o pristupu informacijama o ovom i drugim slučajevima, Ministarstvo pravde nije donijelo novo rješenje, niti je državno tužilaštvo javnosti saopštilo ove informacije.

Službene zabilješke svjedoče o mjerama tajnog nadzora – tužilaštvo nema šta da kaže; sudija tvrdi da je prisluškivan, tužilaštvo ćuti, sudskim predmetima gube se tragovi, vlada muk. Sve i ako Ivica Stanković nije potpisivao nezakonita odobrenja o šetnjama finih posjetilaca kroz istražni zatvor – neko jeste. Ko, ne znamo. Zna sudija Vrhovnog suda, ali neće javno da kaže. Sve i ako je šapnuo nekome, taj je neko procijenio da nije bitno. Slutnje da sve skupa ima veze sa jednim od najvažnijih nerasvijetljenih ubistava u državi, ovdje su stvar mašte, ne istrage.

Ko zna, možda su tužilačke instance prezauzete istraživanjem, ipak, bitnijih stvari. Ranka Čarapić i Stojanka Radović možda nijesu uzalud onomad saslušavale profesora Milana Popovića zato što je pisao o indicijama koje ukazuju na povezanost premijera Mila Đukanovića sa organizovanim kriminalom i korupcijom. A i ovih carinika što se bogate sa pet eura mita se namnožilo.

Kako god, umjesto da Vrhovna Medenica, možda u pratnji ministra nadležnog, lično zahvali Petru Komneniću što je ukazao na takvu gomilu tragova neprijatnog mirisa u područjima pravde, Petar treba da ide u zatvor. Pouka je jasna: ukoliko novinar nije spreman da napiše i zastupa optužnicu, obezbijedi svjedoke, pribavi materijalne dokaze o kompletnom slučaju i, eventualno, sroči presudu – bolje mu je da ne pipa pisanje. Takva nam je sva sloboda.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo