Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Sud je novinara Petra Komnenića osudio da plati novčanu kaznu, Petar nije platio, ima da robija. Zveče evropski praporci, kleveta, zbog koje Petar Komnenić treba da ide u zatvor, više nije krivično djelo, ali, čvrsti su ovdje temelji pravde – bila je. Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Vijeće Osnovnog suda u Podgorici donijelo je rješenje o zamjeni novčane kazne od 3.000 eura izrečene Komneniću, sa četiri mjeseca zatvora. Dvadeset pet eura po danu, po zakonu. Kod tog preračunavanja otprilike, završava se sva pravda koju su sudovi demonstrirali u ovom slučaju.
Petar Komnenić je u februaru ove godine osuđen za klevetu zbog teksta Sudije pod prismotrom objavljenog u Monitoru u maju 2007. Pisao je o nezakonitim mjerama tajnog nadzora kojim su pojedine sudije, na zahtjev tužilaštva, stavljene pod prismotru. Tužilaštvo je, napisao je Komnenić, sumnjalo u rad sudija, pored ostalog, zato što je
Viši sud, mimo zakona, omogućavao Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Vulević i njegovi “gosti” kasnije su obuvaćeni istom optužnicom za zločinačko udruživanje i ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Komnenićevi izvori tvrdili su da su pod prismotrom bili predsjednik Višeg suda Ivica Stanković i sudija Radovan Mandić. Ivica Stanković, koji je u međuvremenu avanzovao u sudiju Vrhovnog suda Komnenića je tužio za klevetu, Mandić, sada advokat, pred sudom je tvrdio da mu je istražni sudija Hamid Ganjola ispričao kako je pod prismotrom bilo pola suda.
Tokom procesa u Osnovnom sudu saslušani su viđeni svjedoci. Direktor Uprave policije, sada magistar, Veselin Veljović, vrlo je uporno tvrdio da se poimenično o sudijama nije izjašnjavao pred skupštinskim Odborom za bezbijednost i odbranu. Preciznije, tokom dijela susreta sa parlamentarcima otvorenog za javnost. Ono što je pričao zatvoreno za javnost službena je tajna, te se Veljović izjasniti nije mogao. Sud je to cijenio kao dokaz da prvi policajac o sudijama govori sve najljepše.
Komnenić je pisao da je mjere tajnog nadzora inicirala Stojanka Radović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal, da je tajni nadzor protiv sudija Višeg suda formalno zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a da je sudski nalog dao tadašnji istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola, sada advokat. Petar Komnenić je pronašao, a Monitor objavio dopise koji svjedoče o prepisci između istražnog sudije i specijalne tužiteljice u povodu mjera tajnog nadzora. Osnovi sud je ocijenio da se ne da ustanoviti na koje se to tačno osobe odnosilo. Prepiska takođe dokazuje da je predmet ispario. Dešava se.
Sudija Mandić svjedočio je kako mu je istražni sudija Ganjola povjerio da ga prisluškuju i prate, kao i da će taj tretman trajati dva mjeseca. Prema zakonu, nakog tog roka, ili se ,,subjekat” optuži ili se pred njim uništi prikupljeni materijal. Uzalud je Mandić jedva čekao da vidi rezultate mjera tajnog nadzora, sve je nestalo. Ganjola je sudu rekao da nije Mandiću govorio ništa. Bio je ubjedljiv, ocijenio je sud.
Ptičice pjevaju kako se mjerama tajnog nadzora daju prikupiti zanimljivi materijali. Ko s kim i tako to, na primjer. Zgodno dođe ako kad nekom sudiji padne napamet da otkaže poslušnost.
Sve u svemu, ozbiljan je trud Osnovni sud uložio da dokaže kako se ,,u radnjama okrivljenog Komnenić Petra stiču svi bitni elementi bića krivičnog djela kleveta”. Sud je bio velikodušan i nije izrekao maksimalnu kaznu od osam hiljada eura i, umjesto za petnaest, dao je rok da se kazna ima platiti za tri mjeseca. Viši sud je potvrdio presudu Osnovnog. Monitor je bio spreman da plati kaznu, ali je Komnenić to iz principa odbio.
Akcija za ljudska prava upozorila je da su presude Osnovnog i Višeg suda u Podgorici protiv Petra Komnenića donijete protivno standardu iz prakse Evropskog suda u Strazburu koji zahtijeva da se posebno uzme u obzir da li je novinar pokrenuo pitanje od javnog značaja. U takvom slučaju ne zahtijeva se od novinara da dokaže apsolutnu istinitost svojih tvrdnji. Šta zna Strazbur šta je nama od javnog značaja.
Državno tužilaštvo je uskratilo odgovor na pitanje Akciji za ljudska prava o tome šta je preduzeto da se istraže navodi Komnenića o prisluškivanju sudija i nestanku predmeta o tom prisluškivanju iz Višeg suda u Podgorici. Iako je Upravni sud još u maju ove godine poništio rješenje Ministarstva pravde, koje je podržalo Vrhovno državno tužilaštvo u uskraćivanju informacija, i naložio donošenje novog rješenja o pristupu informacijama o ovom i drugim slučajevima, Ministarstvo pravde nije donijelo novo rješenje, niti je državno tužilaštvo javnosti saopštilo ove informacije.
Službene zabilješke svjedoče o mjerama tajnog nadzora – tužilaštvo nema šta da kaže; sudija tvrdi da je prisluškivan, tužilaštvo ćuti, sudskim predmetima gube se tragovi, vlada muk. Sve i ako Ivica Stanković nije potpisivao nezakonita odobrenja o šetnjama finih posjetilaca kroz istražni zatvor – neko jeste. Ko, ne znamo. Zna sudija Vrhovnog suda, ali neće javno da kaže. Sve i ako je šapnuo nekome, taj je neko procijenio da nije bitno. Slutnje da sve skupa ima veze sa jednim od najvažnijih nerasvijetljenih ubistava u državi, ovdje su stvar mašte, ne istrage.
Ko zna, možda su tužilačke instance prezauzete istraživanjem, ipak, bitnijih stvari. Ranka Čarapić i Stojanka Radović možda nijesu uzalud onomad saslušavale profesora Milana Popovića zato što je pisao o indicijama koje ukazuju na povezanost premijera Mila Đukanovića sa organizovanim kriminalom i korupcijom. A i ovih carinika što se bogate sa pet eura mita se namnožilo.
Kako god, umjesto da Vrhovna Medenica, možda u pratnji ministra nadležnog, lično zahvali Petru Komneniću što je ukazao na takvu gomilu tragova neprijatnog mirisa u područjima pravde, Petar treba da ide u zatvor. Pouka je jasna: ukoliko novinar nije spreman da napiše i zastupa optužnicu, obezbijedi svjedoke, pribavi materijalne dokaze o kompletnom slučaju i, eventualno, sroči presudu – bolje mu je da ne pipa pisanje. Takva nam je sva sloboda.
Kosara BEGOVIĆ