Jednom su bogovi kaznili jednog kralja, Mida se zvao, i ispunili mu želju da se sve što dotakne pretvori u zlato. Na prvi pogled izgledalo je divno, ali se pokazalo nezgodnim kad je trebalo dodirnuti slasan zalogaj ili sopstvenu ženu, s oproštenjem. Poslije je sprao svoj grijeh, ali je ostao upamćen po pozlaćivanju. E, ista stvar je sa DPS-om, samo obrnuta. Sve što dotaknu, pretvori se u laž, jad, sopstvenu suprotnost. I što njima nije nezgodno. Današnji ogorčeni protivnici ulice, sa iste su došli na vlast. Zapalo ih je da uvode demokratiju i višestranački sistem. Savez komunista Crne Gore prefarbali su u Demokratsku partiju socijalista. Njihov socijalizam proizveo je zemlju u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih među najdubljima u Evropi.
Višestranački sistem uveden je tako što je svako mogao da formira partiju, samo je čitava, ogromna imovina, one, jedne partije, pripala njenoj nasljednici. Vlada im je decenijama plaćala kiriju, zna se ko je gazda. U istim rukama, kako tada, tako danas, ostala je UDBA. Jedan od njenih mnogobrojnih poslova je da, sve u cilju pluralizma i demokratije, s vremena na vrijeme formira partije.
Nekadašnja narodna milicija pretvorena je u policiju. Da štiti i služi. Sitnim slovima, negdje je sigurno dodato – vlast. Dok trepneš, prođe dvadeset i kusur godina: ovih dana je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić primijetio da je depolitizacija policije dug proces, te da je potrebno da dođe do smjene vlasti ,,da bi se nekoliko puta taj krug zavrtio”, kako bi policija shvatila će se vlast mijenjati, a da oni ,,moraju da se ponašaju po zakonu, a ne po partijskim odlukama”.
Partijski rad je, priznati se mora, bitno unaprijeđen. Službeno ne postoje ni ozloglašeni partijski komesari, ni partijski komiteti. Koliko samo demokratskije zvuči ,,predsjedništvo”, nego ,,komitet”. Na valu demokratije stigla nam je i novotarija koja se zove – kampanja od vrata do vrata. Trebalo bi da funkcioniše tako što kroz direktan kontakt sa biračima koji su neodlučni ili ste im vi drugi ili treći izbor postignete da oni postanu – vaši birači. Razgovarate, objašnjavate, saosjećate. Vlast je ovdje cijelu stvar bitno inovirala. Od vrata do vrata stižu vreće brašna, od vrata do vrata se asfaltira put, opraštaju dugovi za struju. Od vrata do vrata se obećava zaposlenje, ali, ako zatreba, prodiskutuje i o ekonomskoj krizi zbog koje, bogami, sve više ljudi ostaje bez posla. Ako te neko ne zaštiti.
Telefonom, tamo negdje, pokušavaju da vas ubijede kako je baš njihova partija pravi izbor, ovdje vas telefonom podsjećaju da vam familija kasni na biračko mjesto.
Uredili smo ekonomiju. Zbogom neefikasna društvena svojino, stižu privatizacija i slobodno tržište. Gledamo i osjećamo svakodnevno kako su te blagodati pretočene u rasprodaju, uništavanje i cvjetanje monopola.
Poslije su na red stigli detalji. Razne smo agencije formirali, nabujala je masa nezavisnih regulatora. Služe kao privid i mjesto na kom vjerni partijski kadrovi zarađuju ogromne plate. Pomoćnica ministra saobraćaja Mirel Radić-Ljubisavljević, u raspravi oko plata u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo nedavno je objasnila da su tamo ,,predviđene veće zarade nego za državne službenike i činovnike zbog složenosti posla koji obavljaju”, te da bi ,,smanjenje njihovih zarada uticalo na slabljenje kvaliteta kadra”. Direktor Agencije, Dragan Đurović, diplomirani pravnik, kadar je vrijedan blizu tri hiljade eura mjesečno.
Posebna je priča kako je u ovoj zemlji državna televizija pretvarana u javni servis. Bio je to demokratski iskorak od sedamnaest milja. Minimum. Zamišljeno je i sa Evropom usklađeno da će nad RTVCG bdjeti Savjet sastavljen od nezavisnih stručnjaka, predstavnika civilnog društva, sindikata. I dan danas do Savjeta dopre neko koga vlast ne kontroliše, mogu se čuti oštre kritike i konstatacije da je televizija i dalje partijska. Vlast samo kontroliše većinu.
Stigli smo i do toga da štitimo pravo na privatnost. Garantovano je Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i fundamentalnim slobodama kako bi se privatne informacije građana zaštitile, kako od Vlade, tako i od ostalih koji prikupljaju podatke. Donijeli smo zakon i formirali Agenciju za zaštitu ličnih podataka, dakako. Sve skupa trebalo bi da građanima omogući da donose odluke o svojim podacima – ko ih obrađuje, koliko može da ih čuva i za šta da ih koristi.
Ovih dana gledali smo kreativni doprinos vlasti i u toj oblasti. Odlučujući po zahtjevu Komisije za sprječavanje konflikta interesa, kojim traži mišljenje da li se na sajtu Komisije mogu objavljivati sankcije – prekršajne kazne izrečene javnim funkcionerima, Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka je riješio da se podaci o prekršajnim kaznama javnim funkcionerima objavljivati – ne mogu.
Tačka ta, stav taj. ,,Agencija je stava da je i sam zakonodavac, kada su u pitanju posebne kategorije ličnih podataka, dao prednost pravu na zaštitu privatnosti u odnosu na pravo javnosti da zna”. U prevodu, sve i ako se, čudom, desi da, kao javni funkcioner, nijeste prijavili imovinu, pa se desi da Komisija za sprječavanje sukoba interesa oko toga mrdne, pa sve stigne do suda za prekršaje i dobijete kaznu – sve skupa je vaša privatna stvar. To, što su se tuda, možebiti, kretale državne pare, biće zaštićeno trostrukim zidom. Pravo državnog funkcionera da laže u imovinskom kartonu ili da neće da ga popuni kod nas je ispalo elementarno ljudsko pravo.
Tvrdnja da ,,lokalne zajednice” kod nas ništa ne znače takođe nije tačna. Eto jednom su se građani u jednom kvartu samoorganizovali i uspjeli da odbrane zelenu površinu ispred svoje zgrade od namjere da tu nikne višespratnica. Javni servis je, ko kaže da ne umije, iz sata u sat izvještavao o toj dragocjenoj inicijativi što je umnogome doprinijelo uspjehu operacije. Čisto je stvar slučaja što je jedan od samoorganizovanih građana bio Aco Đukanović. Koji je imao elementarno ljudsko pravo da bude premijerov brat.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice