Eto, osnovasmo i crnogorsko Nacionalno vijeće u sred „stojnog Biograda”. S različitih strana gledaće se na to, ali jedno gledište, već po običaju, nedostajaće. Nije baš da ga ovdje namjerno tražim kao rjeđe i neobičnije. Prije će biti da ono traži mene. Došla mu je zgoda da priupita ponešto o odnosu crnogorske političke opozicije prema crnogorskoj dijaspori. Poneko bi, prema prvoj asocijaciji, mogao pomisliti da se tu nema o čemu govoriti ni pisati. O tome i jeste riječ! Dakle, ima li kakvoga fantaste u zemlji koja se zove Crna Gora koji bi mogao zamisliti da crnogorske opozicione partije upute čestitku osnivačima Vijeća na učinjenom prvom koraku teškog i neizvjesnog puta? Bi li se iđe moglo naći majčinog sina koji bi mogao prognozirati da će čelnicima tih partija pasti na pamet da pozivu na razgovor predstavnike Crnogoraca u Srbiji? Crna Gora bogata je fantastama, iluzionistima, performersima, pa čak i postmodernistima, ali takvoga majčinoga imaginativca neće se u njoj naći. Politička imaginacija kreće u zonama mogućeg, a ne u zonama nemogućeg. Imaginarno i realno nijesu neprijatelji. Imaginarnom je ono nemoguće jedini neprijatelj.

Crnogorska opozicija ne zna da postoji crnogorska dijaspora. Ako poneko u njoj i zna da ona ipak postoji, ne zna što bi joj mogao ili morao poručivati. Ako joj nešto i poručuje, onda je to ili besmisleno ili politički potpuno promašeno. Evo primjera!

Nastupao prije neki mjesec na lokalnoj novosadskoj televiziji jedan od lidera crnogorske opozicije. Ne nađe se nikoga da mu kaže da nije svrsishodno potezati na toliki put od Podgorice da bi se nastupilo na televiziji koju malo ko gleda. Ne reče mu niko da je tu još manje zainteresovanih za „crnogorske teme”! No može biti da sam ja ipak naivan. Živi u Novom Sadu oko pet hiljada Crnogoraca, pa je možda nekome ko se još uvijek po Balkanu igra kojekakvih „specijalnih ratova” bilo bitno da dovede baš toga političara da nešto poruči ovdašnjim Crnogorcima. I šta je poručio? Osičijao je pokušavajući novinaru, amaterski uživljenom u ulogu lokalnog de-be-jca koji vodi sveopštu istragu protiv Crnogoraca, da objasni kako je opak i kriminogen režim u Crnoj Gori. Onda je ispalio glavnu stvar. Rezignirano je ocijenio da ne valja ni crnogorska dijaspora. U cjelini i u dijelovima. Ne valja, tvrdi on, dijaspora što se rasula po svijetu, ali ni ova u Srbiji?! Što ne valja? Ne valja zbog toga što aman baš niko iz cjelokupne crnogorske dijaspore ne podržava političku opoziciju u Crnoj Gori. Da stvar bude gora ta čudnovata dijaspora uopšte nije ni indiferentna prema političkoj konstelaciji odnosa u Crnoj Gori. Ona gotovo po pravilu jasno i glavno podržava „aktuelni režim”! Zajapureni lider nije ni pokušao da ponudi argumente za takve krupne ocjene. Cijela magla objašnjenja kretala se oko stava da dijaspora, tobože, ne zna šta taj režim čini ili, ako i zna, daje podršku tom režimu valjda „za šaku dolara”! Tako lider udari pečat crnogorskoj dijaspori da je neobaviještena, glupa ili potkupljiva.
Okreni obrni, opet dolazimo na isto! Nije odnos crnogorske opozicije prema crnogorskoj dijaspori pogrešan niti može biti pogrešan. Ne griješi opozicija ni kad ima nekakav ni kad nema nikakav odnos prema dijaspori. Crnogorska opozicija je – pogreška! I kako onda od nje očekivati da zna što bi s crnogorskom dijasporom kad ne zna što bi s Crnom Gorom! I sa samom sobom!

Milenko A. Perović