Direktor uprave policije Slavko Stojanović, uz amin nadređenih, očigledno igra šibicarenja sa javnošću. S tim što on ne zatura kuglice, već problematični kadar: vidiš ga – ne vidiš ga.
U februaru prošle godine smijenjeni su načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Branislav Živković i njegov zamjenik Jovica Rečević. Oni su pušteni niz vodu zbog propusta u slučajevima paljenja vozila Vijesti i incidenta u Urgentnom centru KCCG, kada su članovi ,,zagoričkog klana” nekoliko sati maltretirali medicinsko osoblje, a Živković dao pogrešne podatke za pisanje saopštenja oko njihovog privođenja.
Na njihova mjesta Stojanović je tada postavio Vojislava Dragovića, dotadašnjeg komandanta Specijalne antiterorističke jedinice i višegodišnjeg načelnika CB Herceg Novi, i, kao njegovog zamjenika Ivana Raičevića, dotadašnjeg komandira stanice policije u Odjeljenju bezbjednosti Cetinje. Javnost je, djelimično, umirena.
Jovica Rečević je od tada pa do prije koji dan bio na ,,čekanju”, kako to u Upravi policije obično biva: kadar se gurne u medijsku zavjetrinu, pa tako neraspoređeni primaju platu, iako često ne idu ni na posao. Onda vaskrsnu. Koga briga za zakon (o Unutrašnjim poslovima) – nemali broj starješinskih mjesta zauzima nekvalifikovani kadar, no – po mišljenu ministra Raška Konjevića i direktora Stojanovića – pogodan.
Koga briga i za javnost: nakon što je Rečević godinu bio u pozadini, evo ga opet. Stojanović sada smjenjuje načelnika Centra bezbjednosti Podgorica, gorepomenutog Vojislava Dragovića, a na njegovo mjesto dolazi – Rečević. Dragović je za sve ovo vrijeme, vidimo, Rečeviću čuvao poziciju. Predstava za narod.
Iz Uprave policije rokadu (duplu) su pojasnili birokratskim jezikom, kao i uvijek: ,,Dosadašnji načelnik CB Podgorica Dragović i rukovodilac OKP CB Podgorica Živković biće raspoređeni na druge poslove i zadatke u okviru Uprave policije MUP-a”. Rečeno je i da je direktor policije shodno procjeni i potrebama službe, donio odluku o kadrovskim promjenama u CB Podgorica.
Rečević je lojalan kadar. Godinama drugi čovjek podgoričke policije, ispada da je Rečević čekao ispad da bi napredovao u službi i postao načelnik. Prije toga, on je na određeno vrijeme, sa pozicije šefa uniformisane policije u Ispostavi Podgorica, premješten za rukovodioca Ispostave Cetinje. Avgusta 2012. vraćen je u Podgoricu.
Rečevićevo ime spominje i policajac Goran Stanković (prvi javno progovorio o tome da su petorica pripadnika interventne jedinice u više navrata u pritvorskoj ćeliji tukli Aleksandra Pejanovića) u svojoj izjavi u vezi predmeta optuženja kojim mu je stavljeno na teret da je zajedno sa ostalim optuženim nad oštećenim Pejanovićem izvršio krivično djelo mučenje i zlostavljanje.
On navodi da se više puta u raznim vremenskim intervalima interesovao kod komandira ima li šta vezano za slučaj Pejanovića, našto je stalno dobijao odgovor „opusti se, nema od toga ništa”. Stanković priča da je 15.09.2009. godine obaviješten od strane komandira R. Rondovića da će imati sastanak kod načelnika PJP Peđe Ašanina (u 15,15 h), te da je dva sata nakon tog poziva poštom dobio poziv za sud u svojstvu optuženog za slučaj Pejanovića.
„Na ‘sastanku’ kod načelnika, kome su prisustvovali pomoćnik Rečević, komandir Rondović i nas šest optuženih, date su direktive da se držimo izjava koje su ponovljene pred istražnim sudijom a koje su date u svojstvu svjedoka. Da se držimo stava da ga niko nije tukao, da je došao sa povredama, te da će on, odnosno Uprava policije da nam angažuje branioca, da od svega neće biti ništa.”
Rečević je nedavno dospio u medije i povodom dodjele stanova i stambenih kredita Sindikata policije. Prema pisanju medija saslušani su Nikola Ja-njušrvić, pomoćnik direktora policije, Petar Šestović, bivši načelnik podgorič-ke policije, Jovica Rečević i Zoran Radulović.
Oni su ispitivani zbog toga što je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici po-krenulo istragu protiv 25 osoba, članova Sindikata Uprave policije, zbog sum-nje da su izvršili krivično djelo nesavjestan rad u službi. Njima je, prenio je Dan, stavljeno na teret da su kao članovi Glavnog odbora Sindikata Uprave policije donijeli nezakonite odluke o dodjeli 18 stambenih jedinica u zgradi Sin-dikata na Tuškom putu u Podgorici.
Između ostalih, sindikalne stanove su dobili: pomoćnik direktora UP Nikola Janjušević 60,04 metra kvadratna, Zoran Radulović 56,22, Radmilo Strugar 55,66, Jovica Rečević 55,66, Petar Šestović 54,06, Milan Kovačević 43,94, Ve-sko Damjanović 42,78, Ljiljana Nikolić 40,81, Ilija Janjušević 40,82, Dragan Klikovac 41,01 i Goran Jokić 45,66 metara kvadratnih.
Advokat članova Sindikata policije Zdravko Begović kazao je da su njegovi štićenici ispričali da su godinama obavljali visoke funkcije u policiji, da su čla-novi Sindikata, te i da su sredstva uplaćivali u stambeni fond. ,,Prema tome, kako su naveli, policija je bila dužna da im dodijeli stanove, što je i urađeno u skladu sa Pravilnikom Sindikata. Oni su naglasili da nijesu besplatno dobili te stanove, već su ih otkupili pod povoljnim uslovima.”
Poruka je poslata još jednom: možete i da kiksate, ali ako budete poslušni, bićete – nagrađeni. Bez obzira na sve.
I Stojković unaprijeđen
Direktor Uprave policije Slavko Stojanović unaprijedio je Sinišu Stojkovića, nekadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi. On će nakon dvoipogodišnje pauze, ubuduće biti šef podgoričke kriminalističke policije.
Podsjetimo, Stojković je – kako je saopštila tadašnja vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić – prije dvije i po godine, osumnjičen da je protivzakonito uticao na državnog tužioca Ljiljanu Klikovac, tj. da je posredovao kod Osnovnog državnog tužioca u Podgorici da ne preduzima dalje službene radnje u postupku koji se vodi protiv osumnjičenog Milenka Rabrenovića, zbog prijetnji upućenih novinarki Oliveri Lakić.
Kompromitujuće, preporuka za napredovanje
Možda i ne postoji bolji primjer koji tako plastično opisuje tu apsolutističku okoštalost crnogorskog vladajućeg aparata kao ministrovanje Raška Konjevića resorom policije. Odnos između SDP-a i DPS-a često pogrešno definišemo kao ,,koalicionu raspodjelu moći”. Ne, naprotiv. SDP, odnosno ,,ministar” Konjević, upravo se odriče političke i operativne moći koju nudi mjesto ministra, zarad egzistencijalnih i konformističkih privilegija, a ,,moć” koja mu je dozvoljena, karnevalskog je i paradnog karaktera, kaže za Monitor Duško Kovačević.
,,Dakle, dok se država pred našim očima pretvara u terorističko poprište zakrvljenih narko klanova, nerijetko povezanih i sa policijom, Konjević kao dio Krivokapićeve frakcije – simulira postojanje institucija! Zato je simulacija neuporedivo pogubnija od situacije u kojoj jasno razaznajemo političko – društvenu poziciju nulte tačke. Aludiram na naivnost dijela antirežimskog korpusa koji nasijeda na takav manipulativni igrokaz.
Pogledajte aktivnosti Raška Konjevića. Uvijek su to međunarodni i međuregionalni susreti i sesije ne bi li stekli utisak da se nešto radi, dok nijedan osjetljiviji slučaj teške inkriminacije nije dotaknut. Sve u svemu, u konkurenciji veoma loših i marionetskih ministara policije, Konjević je najneučinkovitiji.
Zar ne ukuzaju jasno na to i ,,namještenja” Rečevića i Stojkovića na visoke funkcionerske položaje u CB Podgorica. Sve ono kompromitujuće što bi po principima odgovornog ministra trebalo da diskvalifikuje problematičan policijski kadar, u Konjevićevom resoru – pretvara se u preporuku za napredovanje! Ako se ,,ministar” Konjević uopšte i pita za bilo što.
Marko MILAČIĆ