Povežite se sa nama

MONITORING

Povratak na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Nastavljaju se čudne igre oko podgoričkog Kombinata aluminijuma. Glavni akteri priče o uništenju Kombinata iz Vlade Mila Đukanovića i Centralno-evropske aluminijske kompanije (CEAC) Olega Deripaske, dojučerašnji partneri i suvlasnici KAP-a, sada se pripremaju za niz međusobnih sudskih sporova i arbitražnih postupaka čija se vrijednost mjeri stotinama miliona. Paralelno, u Podgorici se vodi akcija zataškavanja i uništavanja preostalih dokaza koji bi mogli posvjedočiti o načinu na koji se KAP-om gazdovalo od 1990. do danas.

Iz kabineta Predsjednika Crne Gore stigla je vijest da je Filip Vujanović iskoristio ustavna ovlašćenja (koja je prigrabio proljetos, nakon neregularnih predsjedničkih izbora) i Skupštini na ponovno izjašnjavanje vratio Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru.

Vujanoviću je, navodno, zasmetala kolizija tog i Zakona o stečaju. ,,Na temelju takvog propisa (misli se na novousvojeni zakon – prim. Monitora) Skupština direktno odlučuje o ishodu stečaja preuzimajući nadležnost stečajnog suda koja isključivo i imperativno pripada sudskoj vlasti, čime zakon ima jasnu unutrašnju koliziju”, navodi se u saopštenju iz kabineta predsjednika.

Najglasnije je na ove tvrdnje odgovorio jedan od predlagača spornog zakona, poslanik Branko Radulović. ,,Zakon usvojen na prijedlog Demokratskog fronta je u potpunosti u saglasju sa Zakonom o stečaju, što je konstatovao i skupštinski Zakonodavni odbor”, podsjeća on uz tvrdnju da Vujanović svojom odlukom pokušava da kupi vrijeme kako bi se prodaja preostale imovine bankrotiranog Kombinata obavila iza leđa i suprotno interesima crnogorske javnosti.

Ove tvrdnje zaslužuju da im posvetimo malo pažnje.

Namjera ad hoc formirane parlamentarne većine bila je jasna. Oni su, usvajajući propis koji je predložio DF, a amandmanski upotpunio i podržao SDP, namjerili da Skupštini daju pravo da odluči o budućoj prodaji ili, mogućoj, nacionalizaciji KAP-a. Usvojeni Zakon o zaštiti državnih interesa predviđa da KAP, ali i druga preduzeća iz ovog industrijskog sektora, moraju biti prodata kao cjelina. Zabranjena je, dakle, odvojena prodaja djelova njihove pokretne i nepokretne imovine. Ujedno, stečajni sudija u KAP-u (tog posla se prihvatio Dragan Rakočević, predsjednik Privrednog suda) obavezan je da prije potpisivanja ugovora o prodaju fabrike pribavi saglasnost Skupštine za taj posao. Konačno, ako se ne pronađe adekvatan kupac za ono što je nakon dvodecenijske eksploatacije od strane Mila Đukanovića, Dragana Brkovića (Vektra) Marka Riča (Glenkor) i Olega Deripaske ostalo od Kombinata, onda država može ponovo postati njegov vlasnik – takođe uz saglasnost parlamenta.

Jano je da se ovim propisom modifikuje važeći Zakon o stečaju i dijelom sužavaju prava stečajne uprave i stečajnog sudije, dok se interesi povjerilaca (od zapošljenih, preko države do stranih investitora) pretpostavljaju onome što su u parlamentu prepoznali kao javni interes. U tom kontekstu, i samo na prvi pogled, mogla bi se razumjeti i odluka Filipa Vujanovića.

Stvari, međutim, nijesu ni približno tako jednosmjerne i jednostavne. Mogli bi se, za početak, zapitati zašto istom čovjeku (Vujanoviću) i njegovim saradnicima nije smetalo kada su se crnogorske vlade, bez ikakvih zakonskih ovlašćenja, uplitale u stečajne postupke (Vektra, Željezara, Duvanski kombinat…) i odlučivale o sudbini preduzeća i ljudi koji su tamo radili ili sa njima poslovali.

Vujanović nije pozivao na zaštitu sudskih vlasti čak ni onda kada su politički moćnici nezakonito, direktno i javno komandovali Privrednom sudu da ubrza određene stečajne postupke i atraktivnu imovinu proda, ispod cijene, ponuđačima sa jakim vezama u vrhu vlasti. Makar u jednom slučaju nije bilo problem ni to što je stečajni postupak pokrenut na nezakonit način. Riječ je o Ski centru Bjelasica koji je, na zahtjev tadašnjeg poslanika Mila Đukanovića, po skraćenom postupku prodat njegovom prijatelju Zoranu Bećiroviću, odnosno njegovim kompanijama Beppler i Caldero TL. Prethodno je iz Privrednog suda ukradena dokumentacija koja je trebalo da posvjedoči o (ne)zakonitom uvođenju stečaja.

Relevantno je pitanje zašto Filip Vujanović cijeni da poslanička većina u Skupštini Crne Gore nema makar toliko prava koliko poslanik M.Đ. ili njegova sedma vlada. A možda je, ipak, u ovom momentu zanimljivije ukazati na još jedan segment ove priče.

Branko Radulović podsjeća kako ovo nije prvi put da se Filip Vujanović bavi crnogorskom aluminijskom industrijom. I još kaže kako su ta uplitanja već i Kombinat i Crnu Goru koštala stotine miliona.

Profesor Radulović misli na makar dva slučaja: u junu 1998. godine Vlada Filipa Vujanovića usvojila je Privatizacionu strategiju, koju je pripremila Francuska komercijalna banka (CCF). I tu se stalo. Privatizacija KAP-a odgođena je na neodređeno vrijeme. Umjesto nje ili najavljenog tendera za izbor kompanije koja će upravljati KAP-om do stabilizacije njegovog poslovanja, Ugovor o upravljanju je potpisan sa švajcarskom kompanijom Glenkor. Do danas je ostala nepoznanica ko je i zašto odlučio da KAP povjeri kompaniji čija je glavna preporuka bila dobra saradnja sa Vektrom, preduzećem kojim zvanično gazduje Dragan Brković, i onim dijelom DPS-a koji je protežirao tu kompaniju. Vlada, prema tvrdnji tadašnjeg potpredsjednika Žarka Rakčevića, nikada nije dala formalno odobrenje za taj ugovor.

Tri godine kasnije, ponovo pod komandom Filipa Vujanovića, dio vlade – praktično u tajnosti – potpisuju Ugovor o reprogramu dugova KAP-a, koji su u međuvremenu narasli na više od 250 miliona dolara. Tada je donijeta odluka da se Vektra, Glenkor i (njihova) Standard banka proglase za strane, povlašćene kreditore kojima Kombinat, na ime do danas spornih potraživanja, u ruke predaje svoje finansije. Nikada nije izračunato koliko je taj posao koštao Crnu Goru.

Da li je Vujanovićev naum da odgodi, a ako je moguće i spriječi, skupštinski nadzor nad novom prodajom ostataka KAP-a, motivisan i željom da se ukriju tragovi njegovih aranžmana u toj kompaniji? Kao odgovor, profesor Radulović najavljuje nove krivične prijave.

Za to vrijeme iz okruženja Olega Deripaske u Podgoricu stižu vijesti o otpočinjanju arbitražnog postupka protiv Vlade Crne Gore. On će se voditi u Beču, a početni odštetni zahtjev Deripaske i njegovih skrivenih partnera iznosi 100 miliona eura.

,,Namjeravamo značajno da povećamo iznos tužbe, nakon stručne procjene štete nanesene postupcima Vlade”, najavljuju Rusi i njihovi advokati, uz podsjećanje da je jedan spor na istu temu (CEAC – KAP- Vlada Crne Gore) već započet u avgustu.

Sa druge strane stižu nemušta uvjeravanja da Đukanovićeva Vlada ,,nije povukla nijedan potez koji nije bio u skladu sa važećom domaćom i evropskom legislativom…”. A onda se, kao, sjete kako su svi problemi nastali ,,zbog tri neplaćena računa za struju”. Iako je opšte poznato da su vlasnici Kombinata prije povlačenja u Moskvu ostali dužni makar 9-12 mjesečnih faktura za potrošenu struju. A sve uz, kako bi premijer rekao, prećutnu saglasnost Vlade. Vladi je tada bilo puno važnije da Deripaski, silom na sramotu, da nekih 40-50 miliona eura našeg novca.

Nije isključeno da su i najavljeni arbitražni postupci, zapravo, nastavak realizacije tog plana. Đukanović i Deripaska nikada nijesu imali problem da se dogovore kada se razgovaralo o tome kako da, pod firmom odbrane aluminijske industrije, podijele i potroše naš novac. A iz KAP-a, vjerovali ili ne, još može da se iscijedi koja desetina ili stotina miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo