Vlada je u aprilu, prije nego su im se pridružili ministri iz redova opozicije, za tajnu proglasila Informaciju o rješavanju stambenih potreba funkcionera. Tako su pokušali sakriti da je Komisija za stambena pitanja, kojom komanduje ministar Predrag Bošković podijelila 28 stanova ukupne površine 2.240 kvadrata (80 kvadrata u prosjeku – najveći dodijeljeni stan ima 128 kvadrata) i 64 kredita u ukupnom iznosu od milion eura (prosječan kredit teži 15,6 hiljada eura, najmanji je bio pet a najveći 40 hiljada eura).

„Sakrivanje takvih odluka stvara opravdanu sumnju da postoji zloupotreba izbornog procesa, na način dodjeljivanja finansijskih sredstava i stambenih jedinica, kao i drugih povlastica partijski podobnim licima ili licima koja nakon toga postaju partijski podobna”, požalio se novopostavljeni potpredsjednik Vlade Milorad Vujović, nakon što je objelodanio podatke iz tajne Vladine Informacije.

Prethodno je poslanik Neven Gošović pokušao, preko poslaničkog pitanja, saznati kojim je funkcionerima Vlada u ovom mandatu dodijelila stan ili stambeni kredit. Odgovor ministra Boškovića stao je u dvije rečenice: „Zbog poštovanja zakona, uz svu dobru volju, nisam u mogućnosti da Vam dostavim podatke. Kada istekne propisani stepen tajnosti, možete imati uvid u podatke, koje ste tražili”. Kada ističe propisani stepen tajnosti ministar obrazovanja nije otkrio.

Ostaje nam da procjenjujemo da li su podijeljenih milion eura i 2.240 kvadrata stambenog prostora malo ili mnogo za ovu i ovakvu vlast. Da bi imali sa čim da uporedimo, iskoristimo podatak iz vremena kada kućenje prvaka vlasti nije bilo državna tajna.

„Vlada je od 1997. do 2007. godine odobrila 718 stambenih kredita i dodijelila 151 stan funkcionerima”, navodi se u odgovoru Vladine Komisije za stambena pitanja na poslaničko pitanje postavljeno 2007. To, možda, i nije mnogo za tri premijera imamo li u vidu da je Miomir Mugoša sam, kao prvi čovjek Podgorice, podijelio 524 stana. Po, do danas, prilično nepoznatim kriterijumima.

Našla se u tim dokumentima i poneka pikanterija: recimo podatak da je Milutin Simović, aktuelni potpredsjednik Skupštine i dugogodišnji ministar poljoprivrede (sedam mandata u periodu 1997-2010) za devet godina četiri puta dobio stambeni kredit od vlada Mila Đukanovića i Filipa Vujanovića. U tri različite (zvanične) valute. Prvi kredit od 40 hiljada novih dinara dobio je kao pomoćnik ministra, 1997. Nova 1998. godina i novi kredit – ovog puta 490 hiljada novih dinara (obratite pažnju na inflaciju). Potom je, „za rješavanje stambenog pitanja”, Simović 2000. godine dobio 40 hiljada maraka. A četiri godine kasnije još 30 hiljada eura.

Nakon toliko kućenja – prema aktuelnom Izvještaju o imovini i prihodima javnih funkcionera – Simović danas nema nepokretne imovine. Ali, nije presedan.

Nekadašnja vrhovna državna tužiteljka, sadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je 1999. godine dobila stan od 80,66 kvadrata u zgradi Vektre. Potom joj je, 2005, Vlada „za rješavanje stambenog pitanja” odobrila kredit od 20.000 eura. Slično je poslovao i Dragan Đurović. Kao poslanik DPS-a i generalni direktor Pobjede ’99. dobio je stan u Vektri, 85 kvadrata. A četiri godine kasnije, kao ministar policije, još 45 hiljada eura…

Kada pominjemo Pobjedu: Među srećnim dobitnicima stanova i stambenih kredita izvučenih u mandatu ove vlade našao se i njen nekadašnji glavni urednik Srđan Kusovac. Čovjek pod čijom su uredničkom toljagom objavljene vjerovatno najsramotnije stranice u istoriji crnogorskog novinarsta sada je savjetnik premijera, rukovodilac Vladine službe za odnose sa javnošću i ponosni zakupac državnog stana koji može otkupiti pod posebnim uslovima.

Baš kao i sadašnji i bivši ministri koji su dobili stanove ili stambene kredite: Zorica Kovačević (kredit), Zoran Pažin (stan), Marija Vučinić (stan). Poslanici: Suljo Mustafić (stan), Mubera Kurpejović (stan), Obrad Mišo Stanišić (kredit), Rifat Rastoder (kredit). Sudije Ustavnog suda Desanka Lopičić, Budimir Šćepanović i Hamdija Šarkinović dobili su stanove. Baš kao i sudija Vrhovnog suda Vesna Begović, specijalni tužioci Veljko Rutović i Saša Čađenović. Kreditima su se morali zadovoljiti VDT Ivica Stanković i viši tužilac Vesna Jovićević.

Stan ili kredit dobili su i Vladini funkcioneri: Goran Kuševija, Milorad Šćepanović, Ljiljana Tošković, Nemanja Katnić, Darko Konjević, Maja Jovanović, Dragana Đuranović, Slavica Laković, ambasador u Rumuniji Milan Begović, direktor KC Ranko Lazović, službenica ANB Goranka Serhatlić…itd.

Pojedinost što Vladina Komisija dodjeljuje stanove i kredite predsjednici i sudijama Ustavnog suda, sudijama Vrhovnog suda, tužilaštvu i Specijalnom tužilaštvu navelo je Vujovića da se zapita može li to ugroziti samostalnost rada sudova i tužilaštva u postupcima koji se tiču Vladinih funkcionera.

Odgovor nudi ministar Bošković. Pošto je vladavina prava prioritet Vlade, kaže on, „normalno je da nagomilani stambeni problemi u sudovima budu prvi riješeni”. Izostalo je objašnjenje zašto Vlada naš novac, odnosno stanove namijenjene rješavanju stambenih problema sudija i tužilaca, ne ustupi tim institucijama pa da ga oni podijele kako misle da treba. Bošković, radije, recituje: „Pojedinci koji svojim radom, zalaganjem i rezultatima dopirnose razvoju društva u različitim sferama imaju podršku Vlade u rješavanju stambenog pitanja, jer je to obaveza svakog odgovornog i uređenog sistema”. Patriotski učinak mjere vlast i vladajuća partija.

„Stanovi nijesu ‘poklonjeni’ već dati na korišćenje uz pravo otkupa”, pojasnio je i doskorašnji ministar finansija Radoje Žugić. Valja znati da Vlada svojim funkcionerima (a ponekad i njihovim roditeljima, kao u slučaju ministra Raška Konjevića) daje kredite i prodaje stanove na rok otplate od 20 godina. Korisnik uz to, za svaku godinu radnog staža, dobija umanjenje obaveze za pet posto, dok novim vlasnicima nekretnina svaka godina starosti zgrade u kojoj se nalazi stan račun umanjuje za još tri odsto. Maksimalan popust može biti 80 odsto dobijenog kredita (odnosno procijenjene vrijednosti stana koja je, prema informacijama Monitora, znatno manja od stvarne tržišne).

Tako će korisnik Vladinog kredita od 40 hiljada eura vraćati samo osam, ukoliko ima više od 16 godina radnog staža. Ili 400 eura godišnje (33 eura mjesečno). Isti kredit u banci koštao bi oko 260 eura mjesečno. Razlika je, zapravo, trošak svih građana Crne Gore. Dakle i onih 18 hiljada porodica (preko 60 hiljada djece i odraslih) koje su podstanari.

Vlada ne škrtari. ,,Veličina stana koji se dodjeljuje funkcioneru određuje se prema broju članova porodičnog domaćinstva, i to: za samca garsonjera ili jednosoban stan; za dva člana porodice jednoiposoban ili dvosoban stan; za tri člana porodice dvoiposoban stan; za četiri člana porodice trosoban ili troiposoban stan, ako su djeca istog pola; za četiri člana porodice troiposoban ili četvorosoban stan ako su djeca različitog pola; za pet ili više članova porodice četvorosoban ili veći stan”, ističe se u Vladinoj Odluci o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera iz 2014. godine.

Žugić tvrdi da tu nema ništa sporno: ,,Ovo nije samo praksa u Vladi već i kod svih ozbiljnih poslodavaca koji žele da zadrže kvalitetne kadrove”. Samo što ostali poslodavci to rade svojim novcem.

Može se osporiti i Žugićeva tvrdnja o „vezivanju kvalitetnih kadrova”. Nezavisno od toga da li ste dobili pet hiljada eura ili 120 kvadrata, kao državni funkcioner dužni ste samo da, uz plaćanje smiješno male rate, završite započeti mandat. Službenici i namještenici ne smiju dati otkaz pet godina po dobijanju ovog poklona.

Zato je u susret izborima Vlada dopunila svoju Odluku o podjeli stanova i kredita državnim činovnicima. Sada zapošljene čiji šef zaključi da „u obavljanju poslova od posebnog interesa za državu ostvaruju izuzetne rezultate i kvalitet rada” mogu do stana doći uz funkcionerske privilegije. I preko reda. Samo što taj zahtjev u njihovo ime mora podnijeti „lice koje rukovodi službom”. A taj zna i kako ko glasa.

Zoran RADULOVIĆ