Povežite se sa nama

MONITORING

Povjerljivo iz Crne Gore

Objavljeno prije

na

Malo je onih koji ne znaju za – Povjerljivo iz LA. Film govori o korumpiranim policajcima u Los Anđelesu pedesetih godina, a ko se ne sjeća napetosti dok se čeka rasplet – hoće li pobijediti „prljavi policajci” ili oni koji drže do istine i pravde.

Crna Gora sve češće podsjeća na taj američki film, sa malim izgledima za hepi end. Na naslovnim stranama domaće štampe i ove sedmice osvanula je još jedna priča o prekoračenju policijskih ovlašćenja.

Po nalogu višeg državnog tužioca Rifata Hadrovića uhapšeni su beranski policajci Željko Bojić i Adnan Kožić zbog sumnje da su prije četiri godine ubili tada dvadesetogodišnjeg Miroslava Šoškića.

Prema zvaničnoj verziji, Šoškić je u noći 17. decembra 2008. godine skočio u hladni Lim, bježeći od policije koja ga navodno odvraćala od skoka u rijeku. Prema policijskoj verziji Šoškić je te večeri priveden jer mu je u automobilu navodno pronađen gram i po heroina.

U prvom obdukcionom nalazu koji je uradila Dragana Čukić na Šoškićevom tijelu konstatovane su povrede pripisane udarcima o dno rijeke. Uslijedilo je još nekoliko vještačenja među kojima i ona koje je porodica Šoškić uradila o svom trošku. Konačno, utvrđeno je da se radilo o nasilnoj smrti. U nalazu Miodraga Šoća konstatuje se da je mladić zadobio povrede glave od ,,jako zamahnutog mehaničkog oruđa”. Porodica Šoškić već duže tvrdi da im je sin ubijen i optužuje ovdašnje institucije da prikrivaju zločin.

Uhapšeni policajci negirali su da su ubili Šoškića. Nakon hapšenja oglasio se predsjednik Filip Vujanović, da najavi maksimalnu pomoć pravnoj državi.

Konkretnu pomoć od Vujanovića kada su u pitanju policijski kadrovi imao je za sada tek bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović pod čijim su se vođstvom desile brojne afere i propusti u policiji, a koji je rukovodio policijom i u vrijeme tragedije u Beranama. Opozicija i civilni sektor su više puta tražili Veljovićevu ostavku, ali se za bivšeg šefa policije zdušno zalagao Milo Đukanović. Nakon što je samostalno napustio službu, Veljovića je Vujanović primio u svoj tim savjetnika. Veljović je sada savjetnik za bezbjednost i odbranu predsjednika države.

Da u crnogorskoj policiji ima prljavih policajca i Veljović je nedavno potvrdio. ,,Ali ja nijesam jedan od njih”, kazao je. To je izjavio objašnjavajući novinarima kako on nije onaj ,,odozgo” koji je svojim zaposlenima naredio da žmure pred višemilionskim prekograničnim švercom. Ernad Kalač, rožajski načelnik, za kog njegova supruga tvrdi da se nije ubio već da je ubijen, tvrdio je u svojoj službenoj zabilješci da mu je tadašnji rukovodilac područne jedinice Berana Novo Veljić kazao da obustavi akciju, jer je to ,,naređeno odozgo”. Policajci koji su govorili o prekograničnom švercu i napustili Crnu Goru više puta su javno govorili da se neće vratiti dok je Veljović na čelu policije.

,,Za mene niko ne može potvrditi ili svjedočiti da sam učestvovao u kriminalnim radnjama. Nezakoniti poslovi se kose sa mojim standardima”, rekao je Veljović.

Da li?

Nije slučaj Kalač prvi gdje se u insajderskim policijskim pričama moglo čuti kako se policajci koji su prekoračili ovlašćenja u vrijeme Veljovićevog šefovanja pravdaju da su samo izvršavali naredbe ,,odozgo”.

Isto se moglo čuti nedavno tokom suđenja policijskim rukovodiocima Ratku Rondoviću i njegovom tadašnjem pomoćniku Dušanu Raičeviću, koji se terete za nesavjestan rad u službi. Rondović i Raičević se sumnjiče da su u oktobru 2008, nečinjenjem pomogli petorici nepoznatih pripadnika interventne jedinice da u više navrata u pritvorskoj ćeliji tuku sada pokojnog Aleksandra Pejanovića. Pejanović je iz pritvora pušten sa 29 teških povreda, konstatovano je u medicinskoj dokumentaciji. Pejanovića je kasnije ubio komšija, pripadnik Interventne jedinice. Prije nego je ubijen javno je saopštio da se plaši za svoj život. Bezbijednost mu je javno garantovao Veselin Veljović.

U optužnici se navodi da su Rondović i Raičević odbili da Pejanoviću obezbijede medicinsku pomoć i da su od svojih zaposlenih tražili da mijenjanju policijsku dokumentaciju i lažu da je Pejanović kada je stigao u pritvor već imao povrede.

Goran Stanković prvi je policajac koji je progovorio o onome što se zaista dešavalo te večeri. Prije nekoliko dana on je sve to ponovio pred sudom, potvrdivši optužbe koje se Rondoviću i Raičeviću stavljaju na teret.

Stanković je ponovio pred sudom da su mu Rondović i Raičević kao nadređeni rekli da je prebijanje Pejanovića, ,,naređeno odozgo”. On je kazao da je Pejanović kada je priveden imao samo manju povredu iznad obrve. ,,Sve sam to unio u zapisnik, koji je kasnije krivotvoren”, svjedočio je Stanković.

,,Nakon nekog vremena došao je Dušan Raičević i rekao: ‘Momci, sad će malo doći da daju malo ovom Pejanoviću’. Pitao sam ga, zar je moguće da to rade, na šta mi je odgovorio: ‘Ako ne možeš da gledaš, onda izađi. To je naređeno odozgo'”. Stanković je kazao da mu je isto rekao i Ratko Rondović.

Stanković je potvrdio da su ,,pet uniformisanih službenika u interventnoj uniformi sa fantomkama na glavi, tukli Pejanovića, svuda po tijelu”, kao i da je Pejanović tražio medicinsku pomoć, ali da su nadređeni Rondović i Raičević odbili da to učine.

Goran Stanković za Monitor kaže da je o svemu što se dešavalo te noći, ali i pritiscima na njega nakon što nije pristao da ćuti o tome, obavijestio Veselina Veljovića.

U nekoliko pisama koje je uputio tadašnjem direktoru Uprave policije, ovaj penzionisani policajac koji je morao da napusti posao jer nije htio da ćuti, opisao je do detalja ono što se te večeri dešavalo, od torture nad Pejanovićem, do tvrdnji da se radi o „naređenju odozgo”.

Stanković je u pismima Veljovića obavijestio i da je načelnik Predrag Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se svi drže istog iskaza – da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca. Stanković je Veljovića obavijestio i da ga je Rondović naknadno pozvao na razgovor tražeći da potpiše izjavu kako nije pozivan kod Predraga Ašanina više puta i da na njega nije vršen pritisak.

Stanković je Veljoviću u pismu pojasnio i da je Dušan Raičević naknadno svim koji su te večeri bili na poslu podijelio obrasce unutrašnje kontrole sugerišući im da svi napišu da je Pejanović u policiju došao sa povredama glave. „Pišite, pišite, od danas smo ništa ljudi”, kazao je kolegama Stanković, navodeći da su svi osim njega napisali kako im je rečeno. Oni su danas svi u službi.

Veljović nikada nije odgovorio na ta pisma.

Ne samo što Veljović kao direktor UP nije bio zainteresovan da otkrije šta se sve dešavalo te večeri i kazni one koji su prekoračili ovlašćenja. Predrag Ašanin i Ratko Rondović nalaze se na spisku starješina koje je Veljović početkom 2009. godine, odmah nakon torture nad Pejanovićem obilato nagradio.

Poznato je da je krajem 2008. iz sindikalne kase Veljović podijelio 668 hiljada eura. Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala vodilo je istragu o tome ko je, kako i na osnovu kojih uredbi tada odobrio da se taj novac podijeli službenicima. Još se ne zna da li je ta podjela urađena po zakonu ili je neko mimo propisa ,,nagradio” odabrane službenike i starješine policije. Na „tajnom spisku” onih koji su nagrađeni iz sindikalne kase, nalaze se i Ašanin i Rondović. Tu su i trojica pripadnika interventne jedinice.

„Živim u nadi da će mi se u borbi za zaštitu časti i obraza nas policajaca pridružiti makar jedan od kolega i saopštiti istinu zbog nas samih pa i svih časnih ljudi koji izdržavaju porodice ovim hljebom”, završio je svoje treće pismo upućeno Veljoviću Stanković. Veljović nije odgovarao ni na ono koje je stiglo kasnije, u kom Stanković pojašnjava da je pod pritiskom kolega i nadređenih jer nije htio da ćuti.Uzalud se obraćao i ministru policije Ivanu Brajoviću.

Ovaj hrabri policajac penzionisan je kada je Veljović napustio poziciju šefa Uprave policije a na to mjesto došao Božidar Vuksanović. Stanković prima 200 eura penzije, a poslije odbitaka ostaje mu 24 eura. Supruga je ostala bez posla. Vuksanović kao i Veljović odbija da dostavi tužilaštvu podatke o tome ko su pripadnici interventne jedinice koji su zvjerski tukli Pejanovića.

Za razliku od američkog filma, u crnogorskoj priči ne pobjeđuju oni koji su smogli snage da se odupru nepravdi i sili. Takvi su, poput Stankovića, izolovani i prepušteni sami sebi. Ostavljeni da tonu u beznađe. Stanković stisne zube kad pogleda u osmogodišnjeg sina. Gotovo da se može opipati pitanje koje ćuti – da li je sinu ostavio težak krst. Plaši se da nije kraj stradanjima. „Da sam ćutao izbrisao bih sebe.”

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo